XI GENERACIJA MATURANATA GIMNAZIJE LJUBUSKI(1963-1967)

    Kategorija: Kemal Mahic    
    Objavljeno četvrtak, 05 Juli 2012 20:21
    Klikova: 1005

Kemo naslovna

Ovaj tekst posvecujem kolegama koji su nas napustili u proteklih 45 godina:
1.Biuk Ante,dipl.pravnik,odvjetnik

2.Gadze Dusanka,sluzbenik
3.Mandaric Ljilja,nastavnik
4.Musa Ilija,profesor
5.Anadolac Nazifa,sluzbenik
6.Dedic Kata,nastavnik
7.Milic dr.Slobodan,lijecnik
8.Simic Nada,nastavnik
9.Dugandzic Zdravko,dipl.ing.
10.Milicevic Ante,sluzbenik
11.Bebek Zeljko,dipl.ing.
12.Markotic Ante,prof.
13. Ilic Mate
14. Kordic dr. Zdenko
Takodjer  tekst je posvecen nasim profesorima koji su nas napustili:
—Plejic Ivan
—Primorac Marko
—Medjugorac Martin
—Blazekovic Nevenka
—Delic Petar
—Sose Drago
…A pocelo je prijemnim ispitom 1963.godine.Te godine smo imali cast da prvi put u historiji skolstva pristupimo prijemnom ispitu za upis u prvi razred gimnazije.Onda su se poceli ”redati” nasi profesori-predavaci koje do tada nismo poznavali.Izredali su se:Tiro Rasim,Tiro Bisera,Ana Loncar.Nimeta Kulenovic,Plejic Grozdana,Plejic Ivan,Rebic Branko,Nevenka Blazekovic,Ramo Arnautovic,Nada Paradzik-Nikolic,Zvonko Vrankic,Primorac Marko,Hodzic Sabit,Adam Ninkovic,Djuro Maricic,Petar Delic,Galic Srecko,Sose Drago…
Prihvatili su nas kao dio svoga ”poslanja”,kao prosvjetni radnici sa obrazovnim ciljevima,pedagoskim i odgojnim normama ”tesuci” pocetni materijal i ”vajajuci” buduce maturante,buduce pravnike,inzenjere,profesore,nastavnike,doktore nauka…Svoj posao su obavljali casno u skladu sa trendovima svoga i naseg vremena.Sve su nam organizirali sto je mogla uraditi ljubuska gimnazija a da  time nam ucine zadovoljstvo i radost.Rijec je o organizaciji maturalne zabave i ekskurziji u Veneciju,kada smo kao rijetko koji maturanti presli ”gvozdenu zavjesu” i posjetili Trst i Veneciju(1967)!
Uzvratili smo kvalitetom na maturalnom ispitu u junu 1967,a onda smo se ”rasprsili” po Zagrebu,Rijeci,Zadru,Splitu,Sarajevu,Beogradu,Mostaru,Njemackoj,SAD-a…I polozili sto se dalo poloziti i postali ljudi sa kvalifikacijama i gradjani drugih gradova.
Ostajemo zahvalni za znanje i uspravnost navedenih profesorica i profesora.
Kada u mali provincijski gradic stigne osoba iz Splita,onda nase ”malo misto” omjera osobu i ”vizita” njene karakteristike,ponasanja,manire.Sto je Ljubuski ”kontra Splitu gradu”?Da je profesorica  Grozdana Plejic ostala u Splitu ne bi dozivjela svu onu nasu ljubav koju smo osjecali za ovu ”primadonu” ljubuskog gimnazijskog ansambla.Nasa ljubav se moze mjeriti kolicinom vode sto se ”valja”oceanom.A cime nas je osvojila Grozdana?U prvom redu nastupom,manirima gradskog ”celjadeta”,ljepotom,interpretacijom knjizevnog djela.
Kada bi prof.Grozdana prosetala kroz razred od katedre do zida nasuprot katedri,onda bi moje kolege,ucenici ”predavali selam” na desnu i lijevu stranu(za neupucene:u islamu prilikom zavrsne molitve glava se okrece na desnu pa potom na lijevu stranu).Razlog su bile „skandalozno dobre noge”.Drugi su bili ”ocarani”glavom na kojoj su se ocrtavale linije mladosti,sarma i mediteranskog temperamenta.
Grozdana bi recitirala:
A prolaze kao i dosada ljudi,
I maj vec mirise-
A njega nema,i nema,i nema,
I nema ga vise…(D.Cesaric)
Mi ucenici,sve te strofe,kitice i refrene nismo tada shvatali,ali iz kreacije interpretatora smo ponijeli akcent,ritam i glas i sve ono sto treba da ostvari ljubitelj poezije.
Danas,prof.Grozdana vjerovatno ponavlja ovaj refren kada misli o svome muzu profesoru Ivanu Plejicu.
S obzirom da su skupa studirali,skupa su i donijeli dvostruku radost u Ljubuski.Ivan je predavao krace vrijeme,jer je bio politicki angaziran u razvoju opcine Ljubuski.Ali kada bi predavao,bili su to nadahnuti  sati prozeti knjizevnoscu i kulturnim nasljedjem Hercegovine.Bogami,bilo je ”selama” od nasih kolegica i kada bi Ivan prosetao izmedju redova kroz nase razrede.Pamtimo interpretacije:
Nocas se moje celo zari,
Nocas se moje vjedje pote,
I moje misli san ozari
Umrijet cu nocas od ljepote(T.Ujevic-Kolajna)
Ivanu se u trecem razredu pridruzio i profesor Branko Rebic.Nastupao je kao ”narodnjak i sarmirao nas dvije godine i ”uvlacio” nas u romantizam,realizam,modernu.Priblizio nam je A.G.Matosa:
Utjeha kose
U dvorani kobnoj,mislima u sivim
Samo kosa tvoja jos je bila ziva,
Pa mi rece:Miruj!U smrti se sniva.
Onda bi nase koleginice prosle”rukom kroz kosu”,sa svom svojom simbolikom,ma sta to znacilo!
Grozdana i Branko zive u Splitu.Nasa prva predodzba kada pomenemo rijec  Split su ova dva imena.Imena dostojna ljubavi,postovanja i osjecaja srece sto su nam bili profesori u nasim ”najludjim”godinama.Zelimo im ugodnu starost!
Kemal Mahic

1987 Posjeta 1 Posjeta danas