UMRLA JE CASNA SESTRA ANA – MARIJA

Pariske ulice su bile vec osnijezene , puhao je hladan vjetar i spremalo se nevrijeme .
Spremalo se nevrijeme , poslije sjaja osuncanih pariskih dana , koje su Parizani iskoristili i da okite ulice , trgove i palate – salvama cvjetnih i zelenih povrsina, kaoi svake godine u pripremama za BOZIC .

Koracajuci tako prema mjestu jedne sahrane , razmisljao sam o zivotu koji prolazi – te o 
SARAJLIJAMA koji su bili u smrtonosnom obrucu oko njhovog grada – gotovo cetiri
godine ,
pa i  o tome – kako bi trebalo tretirati te Sarajlije KAO NEKO – POSEBNO COVJECANSTVO.
I kako se polako – jedan po jedan – jedan po jedan – osipa , pod pritiskom
posljedica koje ,
kao i klima , dolaze i oduzimaju dah odjednom , bez najave i mogucnosti spasa .
U ovom osnijezenom pariskom danu , pada mi na pamet i misao : KAKO BI TREBALO
VODITI STATISTIKU O SVAKOM TOM SARAJLIJI , i pripremati veliku , tvrdu plocu od
jablanickog granita , da se tu upisuju imena tih SARAJLIJA kad odlaze sa ovog svijeta .I tako , svake godine obiljezavati taj dan KAO DAN HEROJSTVA JEDNOG POSEBNOG SVIJETA
koji zasluzuje da udje u Ginisovu knjigu rekorda kao IZDVOJENI DIO  COVJECANSTVA !
Eto o cemu ja razmisljam, dok odlazim na jednu sahranu .Jer , u posljednje vrijeme , sve dolazi iznenada i nenejavljeno , pa i klimatske
promjene.
Tako su i pripreme za BOZIC U PARIZU dosle – mjesec ipo dana ranije !
Iako je Francuka laicka drzava , nema ni vjeronauka u skoli , a nema ni mnogo vijernika
praktikanata – BOZIC je u ovoj drzavi OPSTI BLAGDAN ! Obiljezavaju ga svi , i to svako
na svoj nacin . Od toga , ponajvise – profitiraju djeca . To je najbolje znala i
casna sestra
milosrdnica ANA – MARIJA JEDLICKO , umirovljenica , iz  sastava Hrvatske katolicke
misije u PARIZU !

Ali , njen milosrdni rad odvijao se u okviru PROVINCIJE CASNIH SESTARA MILOSRDNICA
u Bosni i Hercegovini , konkretno – u BOLNICI U SARAJEVU , pa i u opkoljenom Srajaevu –
i to sve od 1974 do 2003 godine – kad je umirovljena i poslata u Paris na ispomoc . 
O njoj govori nasa prica . 
ZRAKOPLOVNA LUKA ZAGREB
Aerodrom … !
Sarajevo je opkoljeno sa sviju strana , obruc je cvrsto stegnut , a sa okolnih
brda na goloruko stanovnistvo vec padaju granate , onako odoka , ali i selektivno.
Uznemirena medjunarodna zajednica pripremila je na put u Srajevo avion pun ljudi
i tehnike –  i sprema se samo da poleti . 
Magla je polegla po aerodromu ZAGREB ,
tehnicki  uvjeti za let su gotovo nemoguci  , dok  vijesti stizu da su oni u Sarajevu jos tezi .
Uznemirena posada navlaci pancirna odijela .
I upravo tada , na pistu iznenada stupa jedna casna sestra – laka kao perce ,
uspravljena ,   prkosna i mala kao djevojcica : ukrucena ,  crnpurasta, zbunjena – nasmijesena – i
doima se kao izgubljeno dijete .- Ja imam kartu za SARAJEVO…MISLIM , JA MORAM DA SE VRATIM – OVDJE SAM SE NASLA ,
MISLIM…I MORAM DA SE VRATIM…izgovarala je zbunjeno .
Pilot ju je gledao zaprepasteno .- Kakva karta , sestro mila , jeste li Vi s Marsa pali ?…Sklonite se , molim vas
…Hej !..GDJE JE TO OBEZBJEDJENJE ?
Dotrcase neki momci . Casna sestra im pruza neki papir , sef  obezbjedjenja cita ,
mrsti se i vrti glavom – ocigledno pismo pise neka vazna licnost.
Drzeci onako pismo u ruci , on se obraca sestri , ovoga puta pomirljivije :
SARAJEVO…HM !

– Dobro sestro , imate li Vi pancir kosulju , kalasnjikov – ili bar pistolj , sljem i
zastitni prsluk ?..
pokusava da se sada sali sa neobicnim putnikom sef obezbjedjenja .
– Imam , kako ne – odgovara casna sestra , raskopcavajuci kaput i vadeci lancic
objesen o vratu :
ZLATNA  MEDELJICA SA LIKOM CUDOTVORNE GOSPE – ZASJA ispred zapovjednikovih  ociju .- Ovo je moja pancir kosulja , moj kalasnjikov , pistolj i zastitni prsluk !..Nista
mi drugo netreba !..
JA SAM KRISTOV VOJNIK !…OVO JE DJEVICA MARIJA MOJA CUVARICA – OVO JE ZA
MNOGE SARAJLIJE – M E R J A M – NAJBOLJA OBRANA OD SVAKOG NASILJA… i KAZITE PILOTU
DA JE SESTRA MILOSRDNICA ANA JEDLICKO U POTPUNOSTI ZASTICENA, A i OPERIRANA OD 
SVIH STRAHOVA , PA I OD ONIH KOJI DOLAZE SA BRDA OKO SARAJEVA !…Zapovjedniku se pomraci pred ocima , i magla mu na zagrebackom aerodromu postade
gusca .
– Vase ime i prezime , molim – rece on , vadeci neki notes .
– Ja sam casna sestra , a i medicinska sestra  ANA – MARIJA JEDLICKO , zaposlenica
BOLNICE  sarajevske…i..i….
– Ne , ne treba nikakvo “i”…kaze na kraju zapovjednik i doda : Znate , sto se nas
tice sve je OK , ali o vama , kao i u svim slicnim slucajevima , odlucuje – SAMO PILOT !..Posada koja je slusala ovaj razgovor , poce da im se priblizava ! Pilot koji uvijek
ima posljednju rijec
pridje sestri , uze na ispruzenu ruku cudotvornu medaljicu i pazljivo je osmotri .
Prekrsti se i rece :
– SESTRO , i MOJA SESTRA JE CASNA SESTRA…PRIMAM VAS U AVION – NA SVOJU ODGOVORNOST !..
U OPKOLJENOM SARAJEVU
U sarajevskom samostanu Anin povratak docekan je kao prvorazredno iznenadjenje .
– SVI BJEZE IZ SARAJEVA – TI SE VRACAS ! – salio se sa njom gvardijan .
Uto su odjeknule eksplozije i u blizina samostana , svi su se razbjezali – nikome vise
nije bilo ni do kakvog razgovora .
Pocela je – GOLGOTA SARAJEVA ! SARAJEVSKA BOLNICA bila je , vec od prvog dana , prepuna unesrecenih , od kojih su
najtuznije izgledala ranjena djeca . A djeca su bolnicarki , sestri ANI MARIJI , 
bila najveca slabost ! 
Poceli su joj rasti i podocnjaci .
Nocas su dovezli i nekoliko vojnika sa obje strane fronta . Stalne vijesti govore o
pogibijama snajperima , tu na ulici – na balkonu , na kucnom pragu !
Casna sestra milosrdnica ANA MARIJA JEDLICKO , radi i danu i nocu ! Zaspi kao zecica
i odmah je bude …Putuje bolesnicima i u kuce , iako se ne smije izlaziti na ulicu .
Stariji bolesnici se ne usudjuju napustati stan , niko od ljekara ne smije ni da pomisli o obilascima – jer je SARAJEVO pod stalnom tucom ubitacne gvozdene kise , koja dolazi sa brda oko SARAJEVA , ili
naprosto – iz susjednih kuca . Niko ne zna ni ko s kim ratuje , ni zasto ratuje !Niko i ne pomislja na obilaske , osim ANE MARIJE , koja – u svojoj odori casne
sestre , stalno izlazi i pruza spasonosne ruke svakom ALIJI i svakom ILIJI – do kojih moze da dodje !
Slovila je kao CASNA SESTRA KOJA , S LAKOCOM , PRELAZI SVE BARIKADE…I danas je bila i na barikadama ! I to na frontu koji sa stotinjak metara razdvaja
zaracene strane….
Mogu da zamislim ono sto sam cuo . Ovako :
– U ROV SESTRO – U ROV , BOG TE VIDIO…DOVIKUJU JOJ , ALI ONA – NISTA !Zapravo , neki humanitarni konvoj zastao – nece da ga puste u SARAJEVO !…
Niko nista ne moze !…Konvoj stoji , a vojske se zainatile – niko nece da popusti .
Konacno , neko se dosjetio : ZOVITE CASNU SESTRU ANU MARIJU !…
Tako se , zapravo , i nasla ovdje .
Kad je dosla do nasih , nece da je puste : UBIT CE VAS SNAJPERISTA ODMAH !..
Ali , ona ne popusta .Na “cetnickoj strani” – vojnici u rovu zaprepasteno gledaju neku casnu sestru koja
koraca uspravno , kao da je dosla u setnju !…Konacno je prisiljavaju da sidje u rov i
kazu da o propustanju konvoja nema ni govora…
– VAS , SESTRO , CAK NI METAK NECE…DOBACUJE JOJ NEKO OD VOJNIKA .
– ZATO  vI , SESTRO , SADA LIJEPO MORATE OSTATI SA NAMA – NEMA POVRATKA !..kaze jedan
brkarlija sa dugom bradom i kokardom na subari .
ANA MARIJA SE NIJE DALA ZBUNITI !- Molim vas , pozovite mi vaseg komandanta – kazite mu da ga trazi casna sestra
milosrdnica ANA MARIJA iz sarajevske bolnice – hoce da razgovara sa vama !..Tako recite .
Malo je zastala i nastavila : ON JE BIO MOJ PACIJENT , JA SAM SE BRINULA O NJEMU –
SAMO VI NJEMU KAZITE DA GA TRAZI CASNA SESTRA… Vojnik se zbuni nacisto . Pozove desetara i kaze mu sta je na stvari .
Desetar se malo zamisli pa kaze : DA MI PROPUSTIMO KONVOJ  I DA SE TAKO OTARASIMO I
OVE  CASNE SESTRE…TO JE PAMETNIJE – KO ZNA KAKO BI  SVE OVO  PROTUMACIO  KOMANDANT…
I tako je i bilo . Ili nekako tako .
A tako su doveli u bolnicu i neku staricu , SADIJU , koja se jedva kretala . ANA
MARIJA se brinula i o njoj .
– BOLI ME…BOLI ME , SESTRO… INEKCIJU , SESTRO – INEKCIJU !…
– E , ne sada . Sada ne ! Podne je , danas je petak – evo , ev..ovako – prostrit cu
ti ev ovu malu  serdzadicu pa ti prvo klanjaj , kao i uvijek  – dok ja ne otkuham instrumente…Vazi ?
– Petak , zar je vec petak..oh , Boze !…DOBAR DAN , TUGO…!
Casna sestra ANA MARIJA imala je jedan dopunski – poseban zadatak u Hrvatskoj
katolickoj  misiji u Parizu .
Ustajala je najranije i spremala dorucak braci i sestrama u zajednici . I to je
trajalo iz dana u dan od 2003. godine do 20. studenoga ove godine .
Ali , ujutro 21. toga mjeseca , kad je zajednica poustajala – sestre ANE MARIJE u
kuhinji nije bilo .Nikada se to do sada nije desilo . Neko je otisao u njen u sobu da provjeri . Soba
je bila zakljucana , 
ANA MARIJA SE NIJE ODAZIVALA !
Nastala je pometnja , strah , neizvjesnost – ali , sestra se nije javljala .
Pozvali su i policiju .Ukratko : SMRT  casne sestre milosrdnice , Sarajke ANE MARIJE JEDLICKO – bila je
iznenadna , nevjerovatna , ali ocigledna i nepovratno istinita !..
Tako je poceo prvi dan : DOBAR DAN , TUGO – u zajednici vijernika Hrvatske katolicke
misije u PARIZU .

Danas , na misi za njenu dusu – ispred MISIJE je bilo parkirano mrtvacko vozilo koje
ce , odmah poslije mise – mrtvo tijelo casne sestre ANE MARIJE odvesti u zavicaj , preko mnogo brda ,
planina i dolina – pokrivenih prvim ovogodisnjim snijegovima .
Njeno srce , siroko i puno ljubavi za sve ljude , pocelo se puniti strahotama iz
opkoljenog Srajeva ,  puniti i naprezati , posebno u starijim godinama , kad se ljudi usamljuju , a u
njima bujaju uspomene  i nadimaju srce , uzburkavaju dusu i izmamljuju suze .Skromni ljudi su danas , zaista , vrlo  rijetki – a medju njima je bila casna sestra
ANA MARIJA .
Umrla je necujno i tiho , kao sto je i zivjela – bez svjedoka i tjesitelja . Nestala
je sa ovog svijeta , u 
kome je ljudima darivala svoje srce i molila se SPASITELJU u koga je vjerovala i za
njega zivjela . 
Otisla je sa ovog svijeta u kome se svima klanjala i sklanjala s puta , i u kome se
iskreno molila 
SPASITELJU – i to vise za druge , nego za sebe !
Nestala je tiho i necujno sa ovog svijeta , u kome je tako malo mjesta zauzimala .Ona zasluzuje da udje u pomenuti spisak onih SARAJLIJA koji su prozivjeli GOLGOTU i
to puna cetiri,proljeca , ljeta , jeseni i zime …
Da i njeno ime ostane zapisano u grfanitu . Za pokoljenja !
A punih trideset godina bila u SARAJEVU – mnogo vise nego u rodnom CERNIKU kod
NOVE GRADISKE .Idem ulicom , poslije MISE ZA ANU , i spoticem se na tvrde grudve snijega .

Pa iako nisam pjesnik ,
naprosto mi nekako dodjose stihovi – kojima zavrsavam ovaj napis :
PADALE KISE , UPEKLO SUNCE –
ILI DA ORKANSKE BURE PUSU…
ANA MARIJA JE VOLJELA
SARAJEVO I BOSNU –
KAO SVOJU RODJENU DUSU !
A ONDA JE SRCE ODJEDNOM PRETALO DA
DISE I NIKAD VISE – I NIKAD VISE !..

1502 Posjeta 1 Posjeta danas