Livio Morosin je,pišuci i komponirajuci za Alena Vitasovica,snimio najfascinantniji hrvatski pop album u posljednjih cevrt stoljeca-“Gušti su gušti“.Godina mracna 1993,vrijeme kada Tudman po Istri naseljava svoje razbojnike,djecoubojicama,hrvatskim vitezovima¸i rasovima s Pakracke poljane dodjeljuje ispražnjene kuce i stanove,da šire oko sebe strah i trepet,i da se na predstojecim izborima Istrijani dobro zamisle,nad sobom i svojom djecom i unucima,za koga ce glasati.Namjera je bila ozbiljna:da se Istra rekroatizira naseljavanjem ratne halaše i nesretnika iz Srednje Bosne,i jedino je tu Franjo Tudman bio totalno poražen.Etnicke rekompozicije,od Vareša,Zenice,Sarajeva i Kaknja,preko bosanske posavine do Banije i Korduna,Like i Knina,savršeno su mu dobro išle.Pod njegovom ocinskom rukom nestajali su narodi.Jedino što nije mogao bilo je da promijeni Istru.Previsoka je bila Ucka.Svježe si Istranima bile pouke njihovih egzodusa.Cvrsti su se pokazali svi istarski identiteti.Nije ih se dalo na zlo okrenuti.
Te strašne jeseni 1993,dok Srednja Bosna gori,hercegovacki muslimani u koncentracijskim logorima po Hercegovini pjevaju hrvatske budnice,a hrvatska naftna kompanija Ina radi punom parom,da srpskoj vojsci u Bosni slucajno ne ponestane goriva,da srpski tenkovi nad Sarajevom,ne daj Bože,ne ožedne,po cijeloj se Hrvatskoj,diljem Hercegovine i Srednje Bosne,cuo vedri i mazni,raspjevani glas Alena Vitasovica,kako slaže Morosinove rime,jednu preko druge,kao drva za zimu,na nekome stranom hrvatskom jeziku.Jednom od onih hrvatskih jezika koji rijetki razumiju,premda bi ih sve trebalo znati da bi se znalo onaj jedan jezik,koji Hrvati u pjesmi Ivana Slamniga dijele sa Srbima kao zdjelu bravetine u socivici.Da nije bilo tih pjesama,cuvenih preko baterijskih radioaparata i kazetofona koji zavijaju kao vukovi u hladnoj noci,da nije bilo njihove vedrine i civilizacije koju su nam nanosile i koja se,zahvaljujuci njima,podrazumjevala,mnogi bi medu nama 1993.godine poludjeli.Poludio bih tada da mi nije bilo Alena Vitasovica i Livija Morosina.Jezik istarski,Livijev,jezik je razuma…
Izvor:Jutarnji list