DON ALEKSANDAR BORAS:VAHID HALILHODŽIĆ-KRSNI KUM

Don-Aco

U „Nedjeljnom listu“ od 6.XII.ove godine ugledah na strani 42.sliku čovjeka koji mi se učini poznat.Pa da!To je sportaš Vahid.Sportom sam se donekle bavio prilično davno.
To je bilo vrijeme kad je Mošo Marjanović briljirao u Beogradu a Glazer u Zagrebu.Tada je moja generacija uživala u pobjedi Punčeca nad Nijemcom von Kramom.itd.Bilo pa prošlo.
Jedno vrijeme službovao sam u Kanadi.Kad sam se vratio bio sam župnik u župi Ledinac u općini Grude.
Jednog dana,taman kad sam se spremao na krštenje jednog djeteta,dođe preda me mlad čovjek prekrasnog izgleda.Bio je kao grčki bog Apolon.Pozdravio me je uljudno.Onda je ispružio ruku a na dlanu ruke ukazao se zlatni lančić sa križem.
Mlad čovjek-sportaš-veli meni:“Ja bih danas ovdje trebao biti kum kod krštenja“.
Uzeo sam list papira i počeo upisivati podatke djeteta koje se treba krstiti i njegovih roditelja.Na kraju tih podataka treba upisati ime kuma.Jednoga ili više njih.
Pitam mladog „Apolona“ za ime i prezime,koje ću upisati u Maticu krštenih.Mladi „Apolon“ veli:“Ja sam Vahid Halilhodžić“.
Istoga trena iskrsoše tri stvari preda mnom.Vahid je musliman.Usput on je igrač-napadač u „Veležu“.On je stekao nekoga prijatelja u župi Ledinac.Postoje neki propisi da inovjerac ne može biti kum kod krštenja.I sada bi ja trebao odbiti Vahida od kumovanja.To znači razvrgnuti to prijateljstvo.
Onda se sjetih da je bilo i prije tih uzajamnih kumovanja.Pa zašto da ja razvrgnem prijateljstvo?Treba uraditi nešto suprotno.Neka se ljudi sprijateljuju što više.Neka oni koji su Kristovi prijateljuju što više s onima koji su Muhamedovi.Neka oni koji su Muhamedovi budu bliži onima koji su Kristovi.Neka se ne suprostavljaju jedni drugima…
Upisah Vahida kao kuma na onaj list papira.uslijedio je obred krštenja u ledinačkoj crkvi.Jedan od dvojice kumova bio je Vahid.Neposredno nakon krštenja Vahid je darovao novokršteniku onaj zlatni lančić s križem.Nastalo je prijateljsko čestitanje.Poslije krštenja roditelji djeteta nastavili su veselje u svom domu.Kum Vahid je bio sudionik radosnog događaja u toj obitelji.
Poslije toga upisao sam u Maticu Krštenih sve ono što sam pribilježio na onom listu papira prije krštenja.Naravno upisao sam i kuma Vahida.Ko želi da se uvjeri o tome može to provjeriti u Matici Krštenih župe Ledinac.
Iz „Nedjeljnog lista“ vidi se da je Vahid trener negdje u Africi.Želim mu svako dobro.Želim da njegov klub postigne najveće rezultate.Nu ,želim još više da ovakvih Vahida bude što više.Da se zbližujemo s obe strane.Na bilo koji način.Ovo sa Vahidom bilo je na kraju sedamdesetih godina prošlog stoljeća a potrebnije nam je sada nego tada.
Kao što je pjevao slovenački pjesnik Aškerc u susretu sa muslimanom u Bosni-ti veličaš  Muhameda a ja Krista pa daj ipak da „kadiva skupaj“.Citiram po sjećanju a smisao je da živimo zajedno u tolerantnom životu a ne sukobima bilo kakvim.
Daj Bože da bude tako.Inšalah…
Vitina,8.XII.2009.

 

P.S.Objavljujemo treći tekst uvaženog don Sande Borasa.Bila nam je čast objaviti njegove tekstove koji su obogatili našu stranicu.Voljeli bi iščitavati njegova svjedočanstva i sjećanja iz prošlosti…Poštovanom Sandi čestitamo nastupajući Božić i Novogodišnje praznike sa željom da mu i u narednim godinama zdravlje bude dobro i „bistra misao“.(K.M.)

1366 Posjeta 2 Posjeta danas