Donosimo iz „Globusa“(br.1204) izvadke iz tajnog dokumenta Bijele kuće kojim je počeo kraj Jugoslavije!(1978).
Prva je mjera- „Stalno i dosljedno ukazivati na staljinističke tendencije u sovjetskoj politici i time zastrašivati jugoslavenske komuniste i druge ljevičare u temlji i svijetu“.
Druga je mjera-„Sistematski pomagati i davati publicitet raznim opozicijskim grupama u Jugosleviji“.U vezi sa ovim Brzezinski je kazao da treba „reklamirati“ razne jugoslavenske disidente,na isti način kako se to radi sa sovjetskim i čehoslovačkima“-Dalje je naglasio“te akcije treba maksimalno povezivati s kampanjom „o ljudskim pravima“ i s „trećom košarom“ iz Helsinkija.
Treća je mjera-„U interesu je SAD-a da pomažu one centralističke snage u Jugoslaviji koje su spremne na otpor SSSR-uIstodobno,jednako je važno pomagati i sve separatističke-nacionalističke snage,jer su one prirodni neprijatelj komunizma kao ideologije“.
Četvrta je mjera-„Posljednjih desetak godina(1968-1978) čini se da historija jasno pokazuje kako je ideja nacionalizma jača od ideje komunizma.Za to nisu dokaz samo trvenja unutar pojedinih komunističkih zemalja(Rusi i Ukrajinci u SSSR-u,Srbi i Hrvati u Jugoslaviji,Česi i Slovaci u ČSSR-u itd)nego još više trvenja i sukobi,pa i ratovi,između pojedinih komiunističkih zemalja(SSSR-Kina,Vijetnam-Kambodža).Zato na tu kartu treba igrati i na dugi rok i kad je Jugoslavija u pitanju,kako bi se angažiranjem raznih nacionalističkih tendencija oslabila otpornost komunizma.“
Peta je mjera-„Izuzetnu važnost u ideološkoj borbi protiv komunizma u Jugoslaviji,i drugdje,ima kulturno-ideološka infiltracija putem sredstava masovnih komunikacija:štampa,radio i televizija“.Bzenzinski je mislio na zapadne filmove,TV-emisije,prijevodnu literaturu itd.To je obrazložio:“Jugoslavija je osobito pogodno tlo za tu vrstu ideološke infiltracije zbog izuzetne otvorenosti svojih granica i zbog velike popularnosti američkih filmova kod jugoslavenske publike,zatim muzike itd…“
Šesta je mjera-„u ideološkoj borbi protiv komunista značajno poticati i potrošački mentalitet,jer iskustvo pokazuje da je potrošački mentalitet gotovo nemoguće zaustaviti;kad se jednom pojavi,on probija sve teorije komunističkog egalitarizma bolje nego mnoge političke akcije. Zato u okvirima ekonomske politike prema Jugoslaviji treba pažljivo birati one mjere što povećavaju plasman roba koje jačaju potrošački mentalitet i tu izbjegavati bilo kakva ograničenja.“
Sedma je mjera-„Veliki su jugoslavenski dugovi zemljama zapada,naročito onima u EEZ.Ti dugovi,kao i oni koje će Jugoslavija i ubuduće imati,vrlo su pogodno sredstvo ekonomskog i političkog pritiska na tu zemlju.Stoga je porast jugoslavenskih dugovanja,dugoročno gledano,koristan za američke interese,i Jugoslaviju ne bi trebalo sprječavati da uzima nove kredite-makar to imalo privremeno i negativne efekte za zajmodavca,jer se to lako kompenzira ekonomsko-političkim mjerama“.
Osma je mjera-„Veću pažnju valja posvetiti jugoslavenskim građanima koji se vraćaju u zemlju nakon boravka u inozemstvu.To ne znači da ih treba pretvarati u teroriste,čemu teže ekstremne grupacije jugoslavenske fašističke emigracije,nego ih treba koristiti kao nesvjesne i svjesne propagatore američkog i zapadnog načina života.“
Deveta je mjera-„Na međunarodnom planu treba i dalje cijepati“ Pokret nesvrstanih zemalja“ uz napomenu da bi se „na tom planu još bolje mogao koristiti blok latinoameričkih zemalja koje su najbolji „trojanski konj“ SAD-a u Pokretu nesvrstanih-kao što SSSR ima Angolu,Kubu itd.“
Deseta je mjera-„Takvi zadaci politike SAD-a prema Jugoslaviji zahtijevaju i određene političke saveznike unutar zemlje“ pa „iskustvo pokazuje da se najbolji saveznici nalaze među imućnijim slojevima,i to pripadnici liberalne inteligencije,koji su zainteresirani za individualne slobode,neograničenu slobodu štampe,umjetničkog stvaranja“.
Izvor:GLOBUS