Moj je život soba tamna i duboka,
Gdje bijeli rijetko zaviruju dani
Tu u vazi srca na nijemoj tanhani
Cvatu mrki cvijeci bez snage i soka.
Tek katkada,Niđar,taj tvoj pogled pjani
Ko sunčana traka sa neba visoka-
Svesilno mi prodre kroz pendžer do oka
U sobu života i cvijetke mi hrani.
Pa sva mi se soba tad napuni sjaja,
A cvijeti poprime sve zamamne boje,
Što kroz suze Amor u dugu ih spaja.
I miris se njihov porazlije svuda-
Svemoćne su,Niđar,plave oči tvoje,
Dok stvaraju tako nadnaravna čuda.
Izbor:Kemal Mahić
4071 Posjeta 1 Posjeta danas