Slučaj Počitelja nije jedini primjer koji ilustrativno svjedoči da se politika u bosanskohercegovačkim prilikama očituje u dokazivanju moći pojedinaca i grupa, da javno demonstriraju vlastiti afinitet spram bezakonja.
Jedino logično pitanje koje se nameće nakon nedavne prezentacije projekta mosta kod Počitelja kao poveznice koridora 5C na južnoj trasi jeste zbog čega se oko prve varijante podizala tolika prašina. Zbog čega su toliko protestirali zaljubljenici u drevni gradić, među kojima su prednjačili umjetnici, predvođeni akademskim slikarom Safetom Zecom, uz orkestralnu podršku Počiteljaca?
Ovako izrečenim stavom ni na kraj pameti mi nije da glorificiram prvobitno rješenje. Naprotiv. Ono što je u cijelom slučaju nejasno jeste kako je moguće da nikome od protivnika prvobitnog rješenja ne smeta novo, koje je kudikamo gore i pogibeljnije?! Možda i smeta, ali protivljenja i protesti su ovoga puta izostali!
Da u cijelom slučaju ne bi bilo kakve zabune, ali i podsjećanja radi, prvobitno zamišljena lokacija mosta, Počitelj bi ugrožavala vizuelno i samo vizuelno, i to sa pristojne udaljenosti i izvan zaštićene zone. Nova varijanta, bude li i realizirana, ugrožavat će Počitelj i vizuelno, ali i životno!
I još nešto, njegova lokacija je, da apsurd bude veći, premještena unutar zone, koju je državna Komisija za zaštitu spomenika stavila pod poseban režim zaštite?!
Druga strana medalje
Ugrožavanje Počitelja kao arhitektonskog i prirodnog kompleksa, prođe li ovakav projekat, bit će još i ojačano, pa će pored činjenice što će se most lijepo vidjeti iz starog grada, zbog čega se i podigla gungula, uz sve prelaziti preko čitavog naselja i polja, odnosno obradivih površina. Kako bi ugrožavanje, valjda, bilo potpuno.
Da li je u pitanju osveta Počiteljcima koji su se usprotivili njegovom ugrožavanju, pitanje je koje se logično nameće?!
Sam problem, naravno, ima i drugu stranu medalje koja se može prepoznati u politici, gdje očito sve ‘fercera’ na principima inata i demonstracije bahatosti.
Slučaj Počitelja nije jedini primjer koji ilustrativno svjedoči da se politika u bosanskohercegovačkim prilikama očituje u dokazivanju moći pojedinaca i grupa, da javno demonstriraju vlastiti afinitet spram bezakonja.
Prema dostupnim informacijama, nadležni organ je prilikom rješavanja problema položaja mosta u Počitelju izabrao treću, sjevernu varijantu, koja ne ugrožava ni kulturno-historijsko jezgro, niti prirodnu okolinu, odnosno obradivo zemljište.
Shodno navedenim sugestijama, bilo je logično očekivati da će projektanti most pomaknuti na pristojnu udaljenost, koja neće ugrožavati ni Počitelj, prirodnu okolinu, niti poljoprivredno zemljište, što je u hercegovačkom ambijentu u kojem dominira krš uistinu lagan posao. Projektant se, međutim, odlučio za neku treću varijantu, koja je i duža i skuplja, i uz sve navedeno još višestruko ugrožava Počitelj.
Sjevernu soluciju u Toplom dolu, kojom bi se izbjegli svi problemi, dodatno su ojačavali i precizno definirani gabariti zaštićene zone Počitelja, koje je utvrdila Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, prostor unutar kojeg su pravila obnove i izgradnje strogo utvrđena. Komisija je precizno naglasila da se u ovoj zoni van snage stavljaju svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama odluke.
Pored zaštite same jezgre u odluci Komisije, također, stoji da je u okviru II stepena zaštite potrebno urediti program „biološke rehabilitacije“. Na ovom prostoru definirana je čak i maksimalna visina objekata, koji ne smiju prelaziti 6,5 metara.
Čudna neimarska logika
U prijevodu, niko u Počitelju, prema odluci Komisije za zaštitu spomenika, nema pravo da pomakne ni kamičak u strukturi avlijskog zida, vodeći računa i o molekularnoj strukturi kamena, ni da zasadi biljku koja ne predstavlja autohtonu počiteljsku vrstu, ali zato ima pravo da delegira projekat koji posred te „zaštićene zone“ podrazumijeva podizanje betonske konstrukcije kilometar dužine i 85 metara visine.
Mimo 6,5 m se ne smije, ali preko 50 može bez problema! Čudna neka neimarska logika! Sad bi još samo trebala uslijediti stručna pojašnjenja da će ovakva građevina izvršiti rehabilitaciju prostora na kojem insistira Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika.
Projektant se, očito, uz saglasnost JP Autoceste Federaciuje BiH, jer se bez takvog vida saglasnosti ne može ništa poduzimati, odlučio za klasičnu diverziju – upad u samu „zaštićenu zonu“! Zbog čega je izabrana varijanta da se obiđe Gornje polje, prostor koji spada u drugi stepen zaštite povijesnog jezgra Počitelja, da se izgradi most dužine 450 m, gdje nema niti jedne kuće, više je nego nejasno. U tu vrstu mudrosti za sada su samo upućeni odgovorni iz JP Autoceste i Projektant. Možda još neko!
Ono što u cijeli slučaj unosi višak apsurda svakako je i odsustvo reagiranja državne Komisije za zaštitu spomenika. Tim više što je ta ista institucija naprasno stala uz Počiteljce, kada je prvobitna varijanta mosta ovaj gradić ugrožavala sa periferije zone njene nadležnosti. Sada, kada ga ugrožava puno drastičnije, s obzirom da je novi projekat planiran unutar zaštićene zone, Komisija za zaštitu spomenika se ne oglašava.
Ali, to nije sve. Javna rasprava planirana je kao vrhunac poniženja. Stanovnicima Počitelja ostavljena je mogućnost da kroz „konstruktivne diskusije“ ovdje odlučuju o izgledu stubova mosta! Projektant valjda hoće da iskaže dužni pijetet prema snažno prisutnoj umjetničkoj tradiciji.
Najtragikomičnije bi mogao proći pokretač inicijative za promjenu lokacije mosta, Dževad Ibrulj, predsjednik Udruženja građana Počitelja. Namjerno ili slučano, kazne radi ili hladovine koju bi mu most mogao praviti tokom ljetnih vrućina, stope mosta bajni konstruktori predvidjeli su baš u avliji, ispred njegove porodične kuće. Što se umjetnika tiče, most će pogledima lijepo obuhvatati čim izađu iz svojih ateljea, mještani i brojni turisti ispred kafana i počiteljskih sokaka, isto kao i u prvoj varijanti.
tacno.net, piše Enes Ratkušić