‘U Bosni nema pravih puteva’: Knjiga sačinjena od priča mladih ljudi

marina

 

Knjiga  U Bosni nema pravih puteva – Reportažno putovanje jednom mladom zemljom objavljena je u Švedskoj kao rezultat zajedničkog rada Adama Haglunda, fotografa i poduzetnika iz Malmea, Emme Jönsson, politikologinje i poznavateljice Balkana i Marine Ferhatović, novinarke iz Geteburga, porijeklom iz Prijedora, koja je napisala knjigu.

Knjiga je promovisana 30. januara u švedskom Geteburgu, a autorima stižu i pozivi da o knjizi pričaju u tamošnjim srednjim školama.

Foto: Facebook

Autorica Marina Ferhatović zadovoljna je reakcijama na knjigu: „Ima dosta ljudi u Švedskoj koji su na različite načine pomagali i zalagali se za Bosnu i Hercegovinu tokom rata, kojima je drago što kroz knjigu mogu saznati sta se desilo poslije sukoba.“

Marina je u Švedsku otišla 1994. godine, kada je imala 13 godina. U razgovoru za Radiosarajevo.ba ova rođena Prijedorčanka kaže da za nju naslov knjige ima i bukvalno i figurativno značenje, jer kroz knjigu opisuju i razvoj zemlje nakon rata, ali i putovanja kroz BiH koja su njih troje prošli dok su radili na projektu.

„Knjiga opisuje stanje u Bosni i Hercegovini 20 godina nakon početka rata, kroz priče mladih ljudi iz različitih dijelova zemlje i oblasti djelatnosti, sa različitim lojalitetima i pripadnostima. Polazna tačka nam nije rat nego trenutna situacija u zemlji i zato smo se jako rano u procesu odlučili da pričamo sa mladim ljudima, koji se možda ne sjećaju rata, ali koji i dan danas snose posljedice tog konflikta. Trudili smo se da nađemo ljude koji pomalo odudaraju od svoje sredine i koji se trude da se izdignu iz svega toga što danas koči bosanskohercegovačko društvo.“

Razgovarala: Aleksandra Kuljanin, Radiosarajevo.ba

Na pitanje kako su došli na ideju, Marina se prisjeća:

„Adam je od sredine 2000-ih napravio više putopisnih reportaža sa Balkana i zaljubio se u Bosnu i Hercegovinu. On i Emma, koja je nekoliko godina živjela u Zagrebu i Sarajevu, su u tom periodu sarađivali više puta i tokom jednog od tih projekata se rodila ideja o knjizi. Oboma je bilo stalo da prikažu sadašnje stanje u zemlji koju Zapad sve više zaboravlja. Meni se desilo ono o čemu mnogi novinari samo sanjaju. Adam i ja smo stupili u kontakt putem Facebooka i nakon jednog kratkog sastanka u Malmeu ponudio mi je da im se pridružim. U suštini, nisam mogla vjerovati da ću ja stvarno pisati ovu knjigu sve dok nisam sjela na avion za Sarajevo u aprilu 2012. godine.“

Teško je shvatiti zašto ljudi uvijek glasaju za iste političare

Marina smatra da je nemoguće suočiti se sa problematikom Bosne i Hercegovine i ostati ravnodušan, te dodaje da su sve troje na trenutke osjećali frustraciju prema situaciji u kojoj se ljudi u BiH nalaze: „U zemlji vlada nezaposlenost, siromaštvo i korupcija. Mladi žele van. Sistem ne funkcioniše. Teško je shvatiti zašto ljudi glasaju za političare koji iz godine u godinu ponavljaju iste priče, a ne nude konkretna rješenja.“

Ipak, dodaje, bilo je ohrabrujuće sresti mlade ljude koji se trude da izađu iz začaranog kruga, koji su radoznali i ambiciozni i žele da promjene svoju situaciju.

„Fasciniralo nas je to kako ljudi u BiH uspjevaju da ipak žive i uživaju u životu, da se smiju bizarnoj situaciji u kojoj su se našli i da uvijek imaju vremena za kafu sa rajom. Pitali smo gotove sve koje smo intervjuisali šta je za njih tipično bosansko. Gdje god da smo bili, dobili smo slične odgovore. Rekli su da je to druželjubivost, otvorenost, kafe i crni humor.

‘Svijet je pomalo zaboravio BiH’

Razloga zbog kojih je knjiga na švedskom je puno, kazuje Marina uz opasku da  ima utisak kako je svijet pomalo zaboravio Bosnu i Hercegovinu: „I dan danas kad se u Švedskoj piše o Balkanu, to su priče o ratu, ceremonije vezane za obilježavanje godišnjice Srebrenice, masovne grobnice i slične teme. To je, naravno, važno, ali ako je to jedino što čitamo o Bosni i Hercegovini, stvara se jedna jako nekompletna slika. Naša ambicija je bila da ukažemo na svakodnevnu stvarnost i potrebe ljudi koji žive na ovom prostoru danas. Pisali smo o problemima novinarstva, kulture, školstva, o multikulturnosti Sarajeva i suživotu u Srebrenici, o odlasku mladih iz zemlje, korupciji i političkoj pasivnosti, o Andrićgradu i drugim paradoksima života u jednoj podijeljenoj zemlji.“

Prema Marininim riječima, Švedska je primila preko sto hiljada izbjeglica iz bivše Jugoslavije: „Ovdje sad odrastaju mladi koji u jednu ruku idealiziraju svoju domovinu, ili domovinu roditelja, a u drugu ruku možda nisu svijesni problema u kojima se ta zemlja nalazi. Ova knjiga je djelimično napisana za njih.“

Njih troje su se trudili predstaviti situaciju na takav način da čak i neko ko ništa ne zna o Bosni ili Balkanu može pratiti knjigu bez većih poteškoća. Razlog tome je, smatra Marina, što ljudi na Zapadu jos uvijek doživljavaju taj naš konflikt kao nešto komplikovano, osjetljivo i nerazumljivo. Ona se  nada da će knjiga otvoriti oči i tim ljudima i dati im odgovore na pitanja koja nisu smjeli postaviti.

Ova mlada novinarka, na osnovu dosadašnjih upita švedskih medija, tvrdi da je interesovanje za knjigu u toj zemlji iznad svih očekivanja, te podvlači da su dobili veliku podršku dijaspore. „Mi se nadamo da će knjiga služiti kao most između BiH i Švedske“ zaključuje Marina u razgovoru za Radiosarajevo.ba

Radiosarajevo.ba

815 Posjeta 1 Posjeta danas