Oborcani: U grobnici žrtve iz konvoja za Koricanske stijene

oborci

Al Jazeera saznaje da je svjedok, navodno pred smrt, otkrio lokaciju parcele koja krije masovnu grobnicu kod Donjeg Vakufa.

OBORCI, DONJI VAKUF – Imanje porodice Balihodžic iz Oboraca kod Donjeg Vakufa moglo bi biti grobnica sa posmrtnim ostacima više od stotinu Bošnjaka i Hrvata nestalih iz konvoja autobusa kojim su u ljeto 1992. pripradnici Interventnog voda policije Republike Srpske prebacivali zarobljene iz Prijedora na Vlašic, a potom ih strijeljali na Koricanskim stijenama.

Ovo su za Al Jazeeru izjavili stanovnici Oboraca.

Refik, jedan od mladih clanova porodice Balihodžic – dok nas odvodi na parcelu, gotovo pa idilicno mjesto, njivu u podnožju šumarka, ispod koje žubori potocic, a na najsuncanijem dijelu se njišu dvije djecije ljuljacke – prica kako su u jesen prošle godine u njihovu kucu došli ljudi iz Sarajeva, iz Instituta za nestale Bosne i Hercegovine i rekli da bi upravo to mjesto moglo biti posljednje pocivalište više od stotinu Prijedorcana.

‘Istina otkrivena pred smrt’

“Došao je Marinko Cavara iz Hrvatske demokratske zajednice i ljudi iz Instituta za nestale BiH. Rekli su nam da bi u toj grobnici mogli biti ljudi iz Prijedora, koji su bili u tri autobusa koja su bila u konvoju zarobljenika odvedenih na Koricanske stijene. Navodno su imali neke skice, ali nisu bili sigurni”, kazuje Refik Balihodžic.

Al Jazeera saznaje iz izvora bliskih istrazi kako su zvanicnici ponovo posjetili Oborce, nakon što je jedan svjedok, navodno pred smrt, otkrio parcelu na kojoj se nalazi masovna grobnica.

oborci

 

Tetka Refika Balihodžica, Mihreta Elkas, cija se kuca nalazi upravo na toj parceli, prica kako se u nju uvukao strah i prisjeca se detalja koji bi mogli ici u prilog pretpostavci da je tu masovna grobnica.

“Kada smo se vratili ovdje nakon rata, sve je bilo zaraslo. Tu su u ratu bili Srbi, a nas su sve protjerali, mnoge i ubili. Mi smo kucu ponovo napravili, ali moj muž je stalno govorio da ta njiva nije kakva je bila, da je ulegnuta. Mislili smo da je od granate. Sjecam se da je moj muž dovezao nekoliko traktora zemlje i tu istresao, ali se zemlja stalno ulijegala. I, inace, tu je slabo nicalo – lišce bi, šta god da posadimo, brzo požutjelo i istruhlo. Ali, nismo se mnogo obazirali, jer nikom ni nakraj pameti nije bilo da bi to mogla biti grobnica, pa smo nastavili saditi”, prica Mihreta.
Nekažnjeni zlocin: Ubistvo 28 Mrkonjicana

U Oborcima su krajem rata ubijena 24 Bošnjaka i cetiri Hrvata iz Mrkonjic-Grada i tu su i sahranjeni.

“Ti ljudi su bilii zarobljenici srpske vojske, koji su bili u radnom vodu. Njih su pripadnici 1. krajiškog korpusa vojske RS-a strijeljali 13. septembra 1995. pri povlacenju i to ispred osnovne škole. O tom dogadaju postoje i fotografije koje je napravila Armija BiH, a za taj zlocin nikad niko nije procesuiran, niti je kažnjen”, govore seljani.

“Najgore od svega je to što je postojao svjedok tog zlocina. Jedan Mrkonjicanin je preživio to strijeljanje i on je godinama nakon rata govorio ime onog koji je to ucinio, ali niko nije htio ništa poduzeti. Ocigledno je da je dogovoreno da se to prešuti. A taj covjek je, koliko znam, nakon toga poludio i umro”, prica mjesni imam, dok pokazuje fotografije strijeljanih Mrkonjicana, a koje u Oborcima i dan-danas cuvaju.

Ali otkad su prošle godine došli iz Instituta i najavili mogucnost postojanja masovne grobnice na tom mjestu, kaže kako više nije mirna i da se u nju uvukao strah.

“Mi živimo od zemlje i stoke, pa rano ustajemo. Cesto bih, kad ustanem u jedan ujutro, mislila na to, ne bih smjela ni gledati u to mjesto. A onda sam vremenom zaboravila, jer se dugo niko iz Instituta nije javljao. Mislila sam da je bila greška. Ali, evo sad su ponovo došli. Kažu da su ljude iz tri autobusa doveli ovdje i pobili, a njihove stvari su otišle u autobusima na Vlašic, na Koricanske stijene”, prica Mihreta.

Ona se brine za svoje dvoje unucadi koji tu žive: “Rekli su u subotu doci i ograditi ovo mjesto trakama. Ako bude to šta kažu, kad pocnu otkopavati, morat cu djecu negdje odvesti da ne gledaju.”

oborci1

“Neka te ljude nadu, neka nadu smiraj. Valjda ce neko njihovim porodicama reci, voljela bih da se njihove duše smire”, kaže Mihreta.

Nestali Oborcani

Refik prica da je do pola zasadio njivu, a onda stao, nakon što su ponovo došli iz Instituta za nestale.

“Mi smo ranije sadili na ovoj parceli i kopali plugom, dakle 30 centimetara u dubinu i nikad nismo naišli ni na šta sumnjivo. Ako su tu, onda su sigurno duboko zakopani. Ako nadu tu grobnicu, ja se na njivu necu više vracati, nek’ stoji”, kaže on.

Mjesni imam, Seid efendija, nada se da ce i nestali Oborcani biti pronadeni.

“Kada su seljani protjerani, neki ljudi, narocito stariji, nisu htjeli napustiti kucni prag i pretpostavljamo da su svi pobijeni. Kad smo se vratili nakon rata, neke smo našli, ali neke nismo nikad”, prica Seid efendija.

Semin Bašic kaže da je, koliko on zna, iz Oboraca nestalo 17 ljudi i da nemaju nikakvu, ni približnu, informaciju o tome gdje bi mogli biti.

Od cetvrtka, kada je iz Instituta za nestale BiH obznanjeno da je u tom selu otkrivena masovna grobnica koja, kako se pretpostavlja, krije više od stotinu tijela stanovnika Prijedora, u Oborcima je to glavna tema razgovora.

Tako je i pred lokalnom džamijom. Muškarci, dok cekaju pocetak džume, pricaju o grobnici.

Trojica starijih mještana kažu da su se iznenadili kad su culi tu vijest na televiziji, ali, veli jedan od njih, to bi i mogla biti istina, jer se sjetio kako su neki, nakon povratka u selo, govorili da parcela koja se spominje kao moguca grobnica, nije ista kao što je bila.

A najstariji medu njima zakljucuje: “Ne kaže se džaba da ce i crna zemlja istinu na vidjelo iznijeti. Kad – tad”.

Izvor: Al Jazeera

1313 Posjeta 1 Posjeta danas