GRAĐANSKE OSNOVNE ŠKOLE U LJUBUŠKOM

 

skolaDolaskom A-U u Bosnu i Hercegovinuu ljubušški kraj doživljava kulturni i privredni preporod.Naročito dolazi do nagloga razvitka privrednog života.Austrija razvija duhansku industriju,gradi ceste od Čapljine prema Imotskomu i drugim mjestima tako da Ljubuški postaje sjedište putova od sjevera prema jugu i od istoka prema zapadu.Austrija dovršava započetu melioraciju Ljubuškoga polja i drugih močvarnih površina.

U polju prokopava voše(kanale) kojima se natapaju čestice zemlje kojima su sve više postajali vlasnicima bivši kmetovi(raja).
U takvim sveopćim uvjetima nastaje i potreba prosvjećivanja cjelokupnoga pučanstva,a za to je potrebno opismenjavanje kroz sustavnu školsku naobrazbu.
Prvu je osnovnu pučku školu u Ljubuškom 1880.godine otvorila Vlada iz Sarajeva,a šest godina kasnije,tj.1886.,zatvorila onu na Humcu koju su vodili franjevci u samostanskim prostorijama jer je austrijska vlast zabranila pučke vjerske škole.Prvi učitelji u pučkim građanskim školama bili su hrvatski časnici i dočasnici iz a-u vojske.Kasnije dolaze učitelji iz Hrvatske i Slovenije.
Redoslijed otvaranja pučkih(narodnih) osnovnih škola:
1.Ljubuški 1880.god.
2.Veljaci 1886.god.
3.Ljubuški 1889.god.(Srpska osnovna škola)
4.Humac 1892.god.(mjesto)
5.Vitina 1902.god.
6.Klobuk-Vojnići 1906.god.
7.Grab 1913.god.
Sve su se osnovne pučke škole nalazile u Ljubuškom ili su bile smještene uz glavne prometnice.Tako su Radišići ostali bez škole jer se nisu našli na glavnoj prometnici.Školu nisu dobili Gradska,Lipno i Grljevići.
Djeca iz Radišića ostajala su i dalje nepismena jer je tadašnji zakon propisivao da djeca koja stanuju četiri kilometra dalje od škole nisu je obavezna pohađati.Ako su se roditelji odlučili upisati muško muško dijete u školu,dovoljan je bio neznatan povod da ga prestanu slati.navest ćemo primjer Lovre Šarca,koji je sina upisao u Ljubuški u školu.Idući iz škole,na putu do kuće potukao se s muslimanskom djecom.Zbog toga ga otac prestaje slati u školu.dakle,radije je ispisao sina iz škole nego da se zamjera prijateljima muslimanima.Vjerovatno je takvih primjera bilo više.
Roditelji su često bili i nepovjerljivi prema školi pa djecu nisu slali ni onda kada su bili veoma blizu.Slabom upisu je pridonosilo i veliko siromaštvo,zato što roditelji nisu imali materijalnih sredstava za financiranje školovanja svoje djece.Često su nakon drugoga razreda ostavljali djecu kod kuće da im privrjeđuju.
Žensku djecu-poglavito muslimani-nisu uopće slali u školu.Tek,dolaskom časnih sestara milosrdnica i njihova otvaranja Ženske škole muslimani,pravoslavni i katolici počet će slati u školu i žensku djecu.
Izvor:Petar i Stanko Šarac:Radišići u riječi i slici

 

 

1045 Posjeta 1 Posjeta danas