DOM U KOME JE ZABRANJENO PLAKATI !

AnteGranic

 

Slusajte Vi , Makarani !
Sta ste se  smrkli , kao da je smak svijeta !…Kao da vam se place .
I muski , i zenski . Dobro : kriza , problemi , nevrijeme , nema dosta
ni turista za iznajmljivace , nema posla – zivot sve skuplji . Tocno .
Ali je tocno  i to da vec zivite u raju na zemlji , a on ze zove – Makarska !…Pare padaju s neba , samo treba podmetnut sesir .
.
Evo , naprimjer muski . Mrki , a stalno gledaju ispod oka . A ispod
oka promice ziva izlozba ljepote zenskog tijela u “vrucim hlacicama” i prozirnim bluzicama , nabreklim grudima , zaobljenim guzama , uspravnog hoda – i  izazivackog pogleda . I lica  koja su  kozmetikom
 izvajana tako , da je svaka zena – Mona Liza , ili Jelena Trojanska .
Umjetnost je « nula »  prema tom pogledu !…I prema toj izlozbi .
.
Je li istina , ili nije ? Svaki od vas sebe zamislja u ulozi Galeba ,
koji namiguje strankinjama . Umjesto da ispijate zore na poslu , Vi  ispijate – pivske boce !…Raj na zemlji , zar ne ?!
Bar se tako cini gledateljima sa stane . Kad marsiraju rivom .
.
Nego , ostavimo to . U Makarskoj postoji i neki drugi svijet , koga
rijetko posjecuju cak  i oni koji moraju . A trebali bi cesce . Zato
pozivamo i Vas . Jer i vas to ceka . Danas , ili sutra . Evo fotosa .

domm1

.
.
DOM  U  KOME  JE  ZABRANJENO  PLAKATI
.
Dolasku u Dom prethodi prava ljudska drama . Obiteljska .
Nije uobicajeno , ali je neizbjezno . I sticenici to cesto pozdravljaju .
–    Imam osamdeset i pet godinica , ne bih nikome zelio biti na teretu , i zato zelim da u Domu osiguran mjesto…kaze mi stari
SARL VALENSACAK , Francuz , ciji je otac porijeklom iz Zlatara kod Zagreba , iz koga je dosao u Francuku 1913. , gdje je
i Sarl rodjen . Kujica KALINKA Sarlu pravi drustvo u dolascima
u Hrvatsku . Jos se uspjesno penje uzbrdicom pored Pijace makarske , a ja mu dodjem kao vodic do moguceg – posljednjeg
boravista , iz koga se posljednji put izlazi u – vjecnost !
Ipak , on sakuplja dokumentaciju za dobivanje hrvatskog drzavljanstva…nesto se ( valjda )  u covjeku prelomilo , jace od njega samog .
.

                     
.
Ovdje smo « inkognito » ! Obicna zgrada , tiha . Prva vrata u
prizemlju su sa indikacijom « socijalni radnik » , a druga vrata
su « racunovodstvo » !
–    Vidite , kako ljudski faktor ima prednost « – kaze mi Sarl .
    Ovo bi tebao biti pravi Dom za stare i iznemogle ! Dodaje .
.
Sjedamo u hodniku , nigdje nikoga . Dolazi zena i vodi majku
ispod ruke .  Sjedaju i one …Gleda majku pravo u oci…suze joj
naviru , jer ju majka , ocigledno , ne poznaje . Briznu u plac .
Odjednom se nadje sestra , prilazi i kaze joj sa krajnjim obzirom:
–    Nemojte tako , smirite se !…Nemojte plakati !
–    .
Zena je Maksumovicka , rodjena u Vitini , udata u Ljubuski .
Kcerka se udala u Makarsku , brinula se o majci…a onda :
Onda – ne moze se dalje ! Dom je jedino rijesenje . Mada ima
i onih koji ostaju kod kuce , a sestre im dolaaze kuci . Do dana
kad zdravlje  popusti , a u Domu je ipak spas ! I lijecnik .

KROKI

.
U prizemlju su smjesteni oni koji se krecu sa stapovima , stakama – ili pomagalama “na cetiri noge” . Drze se sa obje ruke i pomicu
nogu za nogom : ti-tak-tik..Neki cak izidju u obliznji kafe .
Govore glasno , prolaze polako do sobe u kojoj sjede i pricaju …
.
Na drugom katu su oni koji “ne mogu o sebi” . Sestra , za koju
kazu da se zove Zvjezdana , ide od jedne do druge zene , a one sjede u Sali , ili u hodniku – oduzetog pogleda , tuznog – i nada
sve ispunjenog nekim neprolaznim strahom . Cekaju nesto , cini se . Cute . Sestra koja zna sve njihove mane i vrline , drzi na oku
svaku od njih , prilazi im i tjesi ih , razgovara sa njima i ponekad
vice , ali – to je zato sto su u vecini  vec , ili gluve – ili nagluve …
A kad se vrijeme mijenja , gotove svi se i uznemire !
To su i dodatni problemi  za sestre , ljekare i osoblje .
.
Sestre znaju i sve sto oni vole , zna njihove navike i ustaljene gestove . sestra zna da , naprimjer , Bosanka Olenka voli da u drustvu pije kavu . Sestra donese kavu i oni piju i ” razgovaraju,”
mada Olenka ne zna ni s kim razgovara , ni gdje se nalazi . Ali , zacudo , zna tablicu mnozenja – kao u djetinjstvu !
Smjeska se i odlicno glumi da zna s kim je , i sa kim kavu pije .
.
Milka se okrenula zidu , podigla ruke i dlanove okrenula zidu , prislonila na zid i celo – i tako hoda , trazi vrata da ode !…
Ona je slijepa …
Sestra je uljudno vraca na svoje mjesto . Sjeda uz nju i tjesi je .
Ili strpljivo saslusava po stoti put uvijek jednu te istu pricu .
.
SPOMENIK
.
Mislim da ovim sestrama treba podizati spomenike . To su zene
koje rade srcem i dusom . A osim toga , ova sestra izgleda kao
maneken , a i lici mi i na znamenitu francuku bocu za parfem ,
izvajanu po inspiraciji ljepote zenskog tijela . Njene rijeci su melem za dusu , i najbolji lijek …Sticenice je gledaju kao spasenje !…Ili kao prividjenje .
.
Mada cujem da sestre ne vole da se o njima pîse , bilo pozitivno ,
ili negativno ! Ljudi koji rade srcem i inace ne vole da se isticu
njihova dobrocinstva , a ustanova za koju rade sve vise dobija na znacenju , jer se ljudski zivot produzava , a obitelji  su prisiljene  
dati najmilije strucnim i humanim ljudima da se o njima brinu .
    Zato mi nije jasno zasto nisu zadovoljne kad se o njima pise ?
.
Jer :
–    Cak u poznim godinama i teskocama , sestrinska i majcinska
dusa u ovim domovima – ostaje lijepa . Bar u vecini .
Ja ih posmatram kao majke , cija izbrazdana lica ispisuju price  .
Tako sestre ovog Doma , kako ih vidi i slucajni posjetilac , vrlo
uspjesno spajaju svoju profesionalnost i ljubav prema bliznjemu .
.
–    Ovi ocevi , a posebno majke , nisu zrtve . Oni su junaci koji
su od ljubavi i rada usporili hod stepenicama zivota , a sestre
su te koje im svakodnevno dokazuju nepobjedivost ljudske duse !
.
Uostalom , kao pomoc sestrama u Domovima za stare i iznemogle
osobe , uposleni su ( u Francukoj ) i – roboti ! Oni su dizajnirani
kao mile osobe , koje razgovaraju sa sticenicima , prepoznaju
   njihove emocije , zabavljaju ih – pricaju im viceve !
.
SUZE
.
Ulazi zena sa zavezljajem , trazi majku..sjeda pored nje i gleda je
pravo u oci . Majka je ne poznaje , i zena priguseno place !
–    Osjecam krivicu sto sam je dovela ovdje , mada joj je ovdje
bolje , ali ipak !
–    Svi mi , gospodjo , kad dodjemo u godine , zalimo sto svojim
roditeljima nismo dali vise…To je ljudski !..Uostalom , ona
niti zna gdje se nalazi , niti zna ko joj je dosao u posjetu…
.

  –  Oprostite , prilazi nam sestra sa uobicajenom upadicom :
Budite hrabri…stisnite srce i ne placite . Jer , ovdje kod nas…
postoji neko nepisano pravilo – da je zabranjeno plakati !
.
PS :
Sarl Valenscak nista nije razumio . Ali vidi da je ovdje briga o
   ljudima primjerna i vrhunska !…Mozda podnese papire za DOM
u Makarskoj , ali mu je sada prioritetan posao da dobije –
Hrvatsko drzavljanstvo !…On je uvjeren da nece biti problema ,
jer je on ( kaze )  u dusi Hrvat , a njegov otac je bio znameniti
francuki modni kreator , cije skice i nacrte Sarl cuva u sedam
zapececenih kartona u podrumu . Nikad ih jos nije otvarao !
Kad  je otac nakon pedesetak godina boravka u Parizu obolio,
 i zazelio da umre u zavicaju –  umijesao se prst sudbine !
.
U Zlataru je umro , ali u Zlataru nije mogao biti pokopan , jer po
tadasnjim zakonim a- nije imao dvojno drzavljanstvo . Samo
francusko . Sarl  je tada , kao cetrnaestogodisnjak , dosao sa
francukim mrtvackim kolima u Zlatar , da ocevo tijelo pokopa u
Francukoj !…To je Sarlova prica . A on je , zapravo , KARLO –
MIRKO VALENSCAK !
.
ADIO , DOME !

domm
.
Morali smo otici , jer kujica Kalinka laje  –  ne trpi kad neko
na nekoga vice . Ne zna kujica da povisen glas nije ljutnja , nego
cinjenica da je nagluv onaj sa kojim se razgovara !…
.
Na izlazu nas udari bura , koja podize suknjice prolaznicama !
Ulazimo u jedan drugi svijet . Da bi razbio utiske , pitam Sarla –
je li ga strah smrti , i da li je siguran da ce stici u Raj !
On se malo zamisli i rece : “Ah…neka nas jos malo ovdje !
Zasigurno je taj raj lijep , ne osporavam…ali , ima taj raj i jednu
malu manu . Naime , u raju nema – M a k a r s k e” !…
I predlozi mi da mi pokaze svoj brod , privezan ima vec pet godina u Krvavici …Poziva me i na rucak , u nekoj uvali – na Bracu !…
E pa – dovidjenja , Dome !…
U tebi ce , i poslije  nas – zivot teci dalje …Do sudnjeg dana !

( Ante GRANIC :  August 2014.
Napis iz serije : Ljudi i vrijeme ! )

                

 

1120 Posjeta 1 Posjeta danas