ABDULGAFAR  VELIĆ:BERLINSKI KONGRES,POČETAK BOŠNJAČKE DRAME

berlin

S Berlinskim kongresom(1878.)nastupa najdramatičniji period u historiji Bošnjaka.Iz muslimanskog ambijenta,iz orijentalno-islamskog kulturno-civilizacijskog kruga,Bošnjaci ulaze u zapadnoevropsku kulturnu zonu i potpuno drugačiji svjetonazor.S Berlinskim kongresom dolazi do odvajanja Sandžaka od Bosne,uvrštavanje i Hercegovine,južnog dijela Bosne,u naziv države,zatim velike bošnjačke hidžre i samoizolacije,te pokretanje važnih procesa,projekata,institucija,koji će obilježiti savremenu bošnjačku zbilju.

Govoriti o događajima i postupcima pojedinaca i naroda koji su se desili prije sto i više godina u izuzetno dramatičnom periodu kako je bilo vrijeme neposredno nakon Berlinskog kongresa krajnje je nezahvalno i teško.Pisati post festum,tj.biti pametan nakon bitke,posebno što se iz današnje perspektive imaju u vidu svi događaji koji slijede,zatim posmatrati određene procese i postupke iz današnjih političkih,nacionalnih,vjerskih,kulturnih i svih drugih segmenata,te jedne veličati a druge pak stavljati na zid srama,u određenom pogledu je krajnje je nekorektno.

S druge strane,nemoguće je govoriti o važnim procesima za Bošnjake,o počecima i podizanju važnih institucija,političkim,nacionalnim i kulturnim organiziranjima,a da se ostaje površan i nekritičan.Period a-u okupacije BiH izuzetno je važan kada je riječ o modernoj historiji Bošnjaka.U ovom periodu Bošnjaci dobivaju nacionalnu Islamsku zajednicu.Odvajanje Bošnjaka od Istanbula bio je cilj a-u vlasti,te je stoga formiranje Islamske zajednice u BiH bilo prvorazredno političko pitanje.Bošnjaci su u početku iskazivali neslaganje što im okupaciona vlast organizira vjerski život i što ih odvaja od Istanbula i muslimanskog svijeta,međutim nakon početnog šoka ili muka,kako Muhsin Rizvić naziva prvih nekoliko godina nakon okupacije,Bošnjaci se otvaraju i prihvataju Islamsku zajednicu i svu svoju energiju usmjeravaju u borbu za veću autonomiju zajednice,prvenstveno kad je riječ o izboru reisu-l-uleme,upravljanju vakufom i prosvjetnim institucijama.

Pokret Bošnjaka za vakufsko-mearifsku autonomiju izrodit će prvu Bošnjačku političku partiju(Muslimanska narodna organizacija).Da bi ostvarili svoje zacrtane ciljeve,vakufsku i prosvjetnu autonomiju,čelnici pokreta shvatili su da moraju pokrenuti političku partiju,te se na taj način aktivno uključiti u vlast.Međutim,ciljevi ovog pokreta i prve bošnjačke političke partije usmjereni su prema vjeri,vjerskim slobodama,izboru reisu-l-uleme,borbi  za samostalnim upravljanjem vakufom i obrazovnim institucijama.Umjesto da se izbore za veću političku samostalnost,da postanu politička činjenica,Bošnjaci svu svoju energiju usmjeravaju za veću slobodu kod vjerskog organiziranja.redoslijed prioriteta ovaj put nisu poredali,jer vjerske slobode nema bez politike.

Također,u Islamskoj zajednici Bošnjaci su vidjeli svoju jedinu sigurnost i utočište.Zbog takve svijesti u ovom periodu svaka nacionalna organiziranost bila je osuđena na neuspjeh.Taj pristup i shvatanje doveli su do nacionalnog lutanja istaknutih Bošnjaka  od velikohrvatskog nacionalnog korpusa do velikosrpskog,dok je obični narod jedino kroz vjeru javno iskazivao zajedničku pripadnost.Najbolja potvrda dostatnosti vjerskog identiteta jeste velika buna Bošnjaka kada je riječ o pokrštavanju maloljetnih muslimanki,zatim kod izbora reisu-l-uleme,te u raspravama o zaru i feredži,dok se gotovo ne čuju kada se ukida bosanski jezik 1907.godine,koji je uz vjeru i kulturu temelj i osnovna odrednica Bošnjaka kao naroda.

Nacija kao najrazvijeniji i najorganizovaniji vid zajednice nastaje u Evropi kao rezultat Francuske buržoaske revolucije,1789.godine.Stoga,formiranje nacionalnih država prvo kreće od Francuske,zatim u 19.stoljeću i Njemačke i Italije,a ubrzo i ostatak kontinenta.Pošto je nacija Evropsko čedo,Evropa kao takva prepoznaje,priznaje i razumijeva naciju.Prema nacijama pokazuje poštivanje a sve ostalo je u drugom planu.Biti u Evropi bez nacije znači i nepostojati,međutim ovu lekciju Bošnjaci nisu shvatili.Činjenica je da su Bošnjaci u više navrata  pokazali da su samostalan narod u Osmanskom carstvu,što se posebno vidi u Boju pod Banja Lukom 1737.g.,međutim u vrijeme a-u okupacije kada su se svi narodi na Balkanu nacionalno izrazili i organizirali Bošnjaci se zadovoljavaju islamskom zajednicom i samo u islamu vide zajednički identitet i različitost od susjeda.

Kod Bošnjaka u pr.pol. XX stoljeća primjetan je i veliki žal za Osmanskim carstvom.Naime,stoljećima su Bošnjaci ginuli za veliku muslimansku državu,od Perzije,Ozije,Mohača,itd.,dugi niz godina bili su najisturenija pokrajina Osmanskog carstva,te stoga nosili epitet zid islama.I nakon Berlinskog kongresa Bošnjaci su veliki zagovarači ideje panislamizma.Na stranicama brojnih časopisa od Behara,Bisera,pa do Tarika,Muallima i Mishaba objavljuju se članci o panislamizmu.Također gotovo da nema broja svih tih časopisa a da se ne tretira stanje i položaj muslimana širom muslimanskog svijeta.Ponekad se stječe dojam da se više interesuju šta se dešava u Jemenu,Tunisu ili Turskoj,nego u Prijedoru,Stocu ili Foči.Zanimljivo je da su Bošnjaci i nakon gašenja institucije halife 1924.g. zagovarači formiranja institucije halife.S druge strane ne čuju se da pišu i podižu glas o važnosti izgradnje BiH,ne vidimo ih u borbi za veću političku autonomiju i ekonomsku neovisnost.

Nema dileme da je formiranje Islamske zajednice jedan od najvažnijih događaja kada je riječ o modernoj historiji Bošnjaka.Islamska zajednica je tokom posljednjih 130 godina bila jedina institucija Bošnjaka koja je imala kontinuitet,koja nije ukidana ni gašena.Da su Bošnjaci dočekali Prvi svjetski rat i ušli u zajednicu balkanskih država bez islamske zajednice prema brojnim pokazateljima doživjeli bi sličnu sudbinu muslimana Rumunije ili pak Srbije.Stoga je formiranje Islamske zajednice presudan događaj za opstanak Bošnjaka.Prema izvještaju Britanske ambasade od ruske vojske u Rumuniji i Bugarskoj ubijeno je 300.000 muslimana,dok ih je milion učinilo hidžru.Ista sudbina zadesila je muslimane Srbije.Beograd je ne tako davno imao 273 džamije.Bosanski muslimani su opstali i održali se jer su bili,koliko toliko organizirani.Iz krila Islamske zajednice izrasle su brojne bošnjačke kulturne,humanitarne,nacionalne,političke organizacije.Nažalost sve te organizacije su tokom XX stoljeća imale prekide,posebno nakon II svjetskog rata,kada komunističke vlasti ukidaju sve organizacije Bošnjaka.Jedino je Islamska zajednica zbog jakog vjerskog identiteta Bošnjaka opstala i bila jedina institucija koja je ostavila Bošnjake u životu u izuzetno teškim okolnostima i neprijateljskom okruženju.

Izvor:A.Velić:Bošnjaci i Evropa(SA 2013.)

774 Posjeta 1 Posjeta danas
News Reporter