KONCENTRACIONI  LOGOR  TRNOPOLJE-PRIJEDOR

logor2OSNIVANJE LOGORA

Koncentracioni logor Trnopolje osnovan je 26.maja 1992.godine od strane Kriznog štaba opštine Prijedor.Nalazio se u blizini stanice u Kozarcu,na željezničkoj pruzi Prijedor-Banja Luka.

Ovaj koncentracioni logor je od samog svog osnivanja od strane srpskih vlasti propagandno nazvan sabirnim centrom za izbjeglice,otvorenim logorom.

U logoru su bili smješteni civili muslimanske i hrvatske nacionalnosti sa područja Prijedora i Kozarca i okolnih sela.Civili su se mogli podijeliti u 3 kategorija:

# logoraši koji su tu prebačeni iz logora Omarska i Keraterm;

# prisilno raseljene osobe;

# osobe koje su dobrovoljno napustile svoja sela koja su zauzeta od strane Srba vjerujući da će u logoru biti sigurniji nego kod svojih kuća te da će ih registrirati Crveni krst

Logor Trnopolje su čuvali naoružani stražari,a zapovjednik logora bio je Slobodan Kuruzović.

Kroz Trnopolje je prošlo više hiljada osoba,mahom žena,djece i staraca,ali i muškaraca.U presudi Haškog suda Miomiru Stakiću navodi se da je kroz logor prošlo 23.000 ljudi,što ga čini najmasovnijim logorom za civile nakon Drugog svjetskog rata.

OTKRIĆE LOGORA OD STRANE MEĐUNARODNE ZAJEDNICE

Nakon što se pročulo za postojanje koncentracionih logora i logora smrti u BiH,međunarodna zajednica i brojne humanitarne organizacije zahtjevale su ulazak u njih.Radovan Karadžić je,nakon brojnih čišćenja i „ušminkavanja logora“ dopustio ulazak u neke logore,želeći skrenuti pažnju sa istinskih fabrika smrti u kojima su uslovi života bili nepodnošljivi i gdje su ljudi svakodnevno ubijani.

Tako je televizijska ekipa ITN-a  odvedena u logor Trnopolje gdje su uslovi,za razliku od logora Omarska i Keraterm,bili nešto podnošljiviji i humaniji.Međutim,i ono na šta su naišli šokiralo je novinare.izgladnjela tijela logoraša koji su izgledali više kao skeleti.Bili su to logoraši koji su samo par sati prije prebačeni iz logora Keraterm.5.augusta 1992.godine svijetu je pokazan samo djelić užasa kako su ljudi koji su živjeli u BiH prisilno zatvoreni u različitim improviziranim objektima.Slika Fikreta Alića,također jednog od logoraša,osvanula je na stranici magazine TIME i pokrenula kakvu-takvu reakciju međunarodne zajednice na užase i horor koji su se događali.

USLOVI U LOGORU

Logor se sastojao od jednospratne zgrade bivše škole,uz koju se nalazila nekadašnja mjesna zajednica sa kinom.Jedan dio logora bio je okružen bodljikavom žicom.

Uprava logora nije logorašima osiguravala hranu,tako da su oni ovisili od pomoći ljudi koji su živjeli u blizini.,a kada su i oni protjerani,izlazili su napolje da pronađu hranu po napuštenim kućama i baščama.Kasnije je hranu osiguravao Crveni krst.

Tekuće vode nije bilo,a toaleta samo u ograničenim broju.Vode za piće skoro da nije ni bilo jer je bila samo jedna pumpa na cijeli logor.

Veliki broj logoraša je patio od dizenterije,a također su bili rasprostranjeni vaši i šuga.

KRŠENJA LJUDSKIH PRAVA

U logoru Trnopolje nije postojao redovni sistem mučenja  i ubijanja kao u drugim logorima,ali je bilo kako premlaćivanja tako i ubistava.stražari su znali vršiti ispitivanja nad nekim logorašima,te ih prebijati šipkama i pendrecima.Također su nasumično pucali kom prilikom je više žena,muškaraca i djece ubijeno.

Kako je u ovom logoru bilo daleko više žena nago u ostalim logorima,silovanja su bila dosta česta.Haaški sud utvrdio je da je ovo bio i logor u kojem su vršena silovanja žena i djevojaka,pa čak i djevojčica.Bilo je i grupnih silovanja.

Nema tačnih podataka o tome koliko je ubijeno logoraša,procjene govore o brojci većoj od 300 osoba.Barem dva puta su osobe odvođene iz ovog logora od kada im se gubi svaki trag.

STRIJELJANJE NA KORIĆANSKIM STIJENAMA

21.08.1992.,prilikom premještanja logoraša iz Trnopolja na teritoriju pod komandom Armije BiH,grupa od 200 muškaraca izdvojena je iz konvoja i strijeljana na Korićanskim stijenama,nakon predhodno dobivenog naređenja o izdvajanju i likvidaciji svih vojne sposobnih muškaraca.

ZATVARANJE LOGORA

Oko 1.10.1992. deportovane su i posljednje osobe iz ovog logora,nakon potpisivanja saglasnosti o ostavljanju svih svojih materijalnih dobara i da se neće vratiti u Prijedor.Čišćenje grada je ovim činom završeno.

Izvor.Činjenice iz ove brošure preuzete su iz presude protiv Miroslava Kvočke,Dragoljuba Prcaća,Milojice Kosa und.comp.(IT-98-30/1 te IT-02-59.

3741 Posjeta 1 Posjeta danas
News Reporter