KASIM GUJIĆ

 

Kasimgmala

 

Kasim Gujić je rođen 1906. godine u Ljubuškom od oca Hasana i majke Paše, kćerke Ibrage Mesihovića*. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, nižu gimnaziju i učiteljsku školu u Mostaru. Vrlo rano je napustio zanimanje učitelja i posvetio se uzgoju duhana na svom malom imanju i novinarstvu. U svojoj kratkoj trinaestogodišnjoj novinarskoj karijeri napisao je niz vrijednih radova kao dopisnik i saradnik skoro pedeset zagrebačkih i sarajevskih listova.

 

Značajne su njegovi radovi o duhanu (uzgoj, kategorizacija duhana na “vagi”, samovolja svemoćne monopolske birokratije, favorizacija sadnje duhana u Srbiji, zabrana sadnje duhana u mnogim ljubuškim selima, niske cijene duhana i drugi oblici diskriminacije hercegovačkih sadioca od prosrpskog monopola, krijumčarenje duhana) kao i kritički osvrti na stanje i razvoj drugih grana ljubuške poljoprivrede. Vrlo su mu zapaženi i zanimljivi prilozi iz historije grada Ljubuškog i ljubuškog kraja, drugih hercegovačkih i bosanskih gradova i prikazi likova istaknutih Hercegovaca i Bosanaca. Pisao je tečno, jednostavno, na osnovu pisanih izvora, ako je mogao do njih doći, obično u polemičnom tonu da bi privukao čitaoce. Znao je o jednoj određenoj temi pisati u više navrata, tako da je teško odrediti ukupan broj njegovih radova. Bio je novinar – istraživač, s dosljednim stavom prema rezultatima svog rada koji su često izazvali burne reakcije u javnosti (nečovječan postupak vladike i pjesnika Njegoša prema hercegovačkim muslimanskim prvacima, iskrivljena slika junaka Smail-age Čengića u književnim djelima, nepravičan i krajnje nehuman odnos starojugoslavenske vlasti prema hercegovačkim sadiocima duhana, spor proces melioracije ljubuškog i drugih kraških polja u Hercegovini, hrvatsko porijeklo nekih uglednih begovskih porodica u nas, odnos turskih sultana i naših franjevaca itd.). (1, 2, 3)

 Zbog kritičke analize uzroka teškog položaja hercegovačkih sadioca duhana Državno tužilaštvo u Zagrebu je 1938. godine zabranilo štampanje i rasturanje njegovog djela “Duhansko pitanje. Ekonomska eksploatacija seljaštva u Hercegovini”, 2. izdanje, s obrazloženjem da se radi o krivičnom djelu po Zakonu o zaštiti javne bezbjednosti i poretka u državi. (4)

Sklonost delikatnim temama Gujić je potvrdio i sudjelovanjem u žučnoj polemici koja se 1933. godine vodila u zagrebačkim listovima (časopis “Danica” i katolički list “Nedjelja”) o valjanosti kršćanstva i islama, odnosno Krista i Muhameda. Polemika je u javnosti ocijenjena kao korak nazad u procesu potpune integracije bosansko-hercegovačkih muslimana u hrvatsku naciju. (5)

Bio je vrstan poznavalac prošlosti Ljubuškog i okoline. Tin Ujević u svojim zapisima o Vrgorcu piše: “Rodio sam se u kuli Cukarinovića, koja je 1912. godine trebala zbog trošnosti biti oborena. Čuo sam da postoji još i danas, a g. Kasim Gujić, Hercegovac, bolje će poznavati tu kulu i prošlost Vrgorca nego i ja sam”. (6) Zajedno sa drugim muslimanskim intelektualcima, piscima i novinarima sarađivao je u “Dogu ve Bati”, prvom hrvatskom časopisu na turskom jeziku.* (7)

Porodica Kasima Gujića je odmah poslije završetka Drugog svjetskog rata ustupila Sreskom narodnom odboru u Ljubuškom zbirku originalnih osmanskih dokumenata, od kojih je samo jedan hudžet kadije iz Baba Atika iz 1670. godine objavio Muhamed Mujić (8). Vjerovatno je da je ta zbirka u privatnom posjedu ili je uništena, kao i drugi dokumenti iz porodične arhive u posljednjem ratu.

Kasimova tragična i prerana smrt do danas nije razjašnjena. O tome se ovdje navode tri izvorna novinska napisa, objavljena odmah nakon njegove smrti:

„Dana 31. oktobra ove godine tragično je preminuo u Zagrebu u 37. godini života, a 6. novembra pokopan na muslimanskom groblju Kasim Gujić, publicist. Gujić je rodom iz Ljubuškoga. S učiteljskom školom je završio svoje školovanje, ali je samo kratko služio kao učitelj, da se sasvim oda publicistici i zemljoradnji. Gajio je duhan u svom rodnom mjestu i time se uzdržavao, a ponešto mu je donosio i njegov novinarski rad. Surađivao je nekoliko godina u zagrebačkim listovima: ‘Obzoru’, ‘Jutarnjem listu’, ‘Novostima’ i kasnije ‘Hrvatskom narodu’ i ‘Novoj Hrvatskoj’, te u sarajevskim: ‘Jugoslavenskom listu’, ‘Jugoslavenskoj pošti’, ‘Novom listu’, ‘Napretku’ i ‘Osvitu’. Krug njegovog zanimanja nije bio vrlo širok i on se ograničavao na nekoliko tema, koje je stalno obnavljao (podgrijavao) i u spomenutim listovima ih objavljivao. Najznačajnije su mu stručno pisane radnje o duhanu, a potom je najviše pisao o vitinskim bezima Kapetanovićima za koje je tvrdio da potječu od dalmatinskih plemića Cvitkovića–Zdilara, o gradu Ljubuškom i herceg Stjepanu, o špilji Vjetrenici u Popovu polju, o hercegovačkim mostovima iz turskog perioda, o muslimanskoj nošnji i običajima, o vodopadu Kravici kod Blizanaca, o pogibiji Smail-age Ćengića i krivnji vladike Rade (Petra II Petrovića Njegoša) koji je organizirao ovo umorstvo. Osobito o ovoj posljednjoj temi je nekoliko puta pisao i temeljito je obradio, ali u isto vrieme navukao i mržnju Crnogoraca na se, da nakon prvih članaka o gornjem predmetu nije smio otići u Crnu Goru, da ne bi nastradao.

Vrlo žalimo da ne možemo donieti točno obširnije podatke o njegovom rođenju i školovanju kao i publicistici, kako bi trebalo kad se opisuje život makar i amatera historičara, a merhum Kasim Gujić zaslužuje da se njegov životopis i kao čovjeka i kao književnika obširnije i temeljitije obradi”. (9)

„Prije nekoliko dana stigla nam je iz Zagreba viest da je tamo, u hrvatskoj priestolnici, koju je uviek žarko ljubio, iznenada umro poznati naš publicista i novinar Kasim Gujić. Ova viest se neugodno dojmila svih njegovih prijatelja i poštivaoca, posebno pak njegovih najbližih suradnika i drugova, s kojima je, veseo i vidno raspoložen što mu se opet pružila prilika da posjeti i vidi Zagreb i svoje prijatelje u njemu, ugodno razgovarao u uredničtvu sarajevskog ‘Novog lista’, čiji je bio stalni dopisnik iz Ljubuškog. Samo nekoliko dana poslije toga neumoljiva smrt otrgla ga je iz naše sredine, ucvilivši tako ne samo njegovu obitelj nego i svu rodoljubivu hrvatsku javnost.

Veliki i iskreni nacionalista i borac za Novu Hrvatsku, Kasim Gujić se borio za hrvatsku stvar i hrvatskog čovjeka još u bivšoj Jugoslaviji, kada je bez straha, pisao o teškom životu hercegovačkog seljaka, naročito sadioca duhana, nad kojim je vršena najobičnija pljačka nizkom procjenom njegova duhana. U tom vremenu napisao je i poznatu brošuru ‘Duhansko pitanje i pitanje krijumčarenja duhana u Hercegovini’ kao i cieli niz drugih članaka o duhanu i drugim gospodarskim pitanjima Hercegovine.

Rahmetli Gujić je bio i marljivi istraživač hrvatske poviesti u krajevima Bosne i Hercegovine, pa je iz toga područja napisao cieli niz zapaženih razprava i članaka, razsutih po raznim listovima u Zagrebu i Sarajevu. Posebno je osvietlio čitav niz zamršenih činjenica iz života velikih hercegovačkih ljudi i junaka, kao što su Ali-paša Rizvanbegović Stočević, Smail-aga Ćengić i Don Ivan Musić. Poznata su otkrića Kasima Gujića, u kojima je na temelju poviestnih činjenica i historijske prepiske, dokazao da je ubistvo Smail-age Ćengića bilo jedno obično izdajničko i zločinačko ubistvo iz zasjede. Isto tako je vriedna pažnje njegova knjižica ‘Osvajač Bosne Sultan Mehmed II i bosanski franjevci’ u kojoj je iznio veliku toleranciju i pravdu osvajača Bosne prema kršćanskoj raji i bosanskim franjevcima, tim skromnim dušebrižnicima hrvatskog puka, kojima je posebnom ahdnamom zajamčio osobnu, imovinsku i vjersku slobodu za sve kršćanske podanike u Bosni. Gubitak Kasima Gujića je osjetljiv i težak ne samo za našu publicistiku, nego i za obću nacionalnu stvar”. (10)

„U Zagrebu je u 37. godini života nesretnim slučajem preselio na ahiret poznati hrvatski novinar i pisac Kasim Gujić, suradnik mnogih hrvatskih novina. Kako je došlo do smrti rahmetli Kasima do sada nam nije poznato, jer nemamo obaviesti.

Rahmetli Kasim, čiju smrt iskreno oplakuju ne samo njegovi najbliži, već i mnogobrojni njegovi prijatelji i poznavaoci, rođen je u Ljubuškom gdje je najvećim dijelom i službovao. U svojoj službi revno je sarađivao u brojnim hrvatskim novinama pa tako i u ‘Osvitu’ u kojem je objavio nekoliko svojih radova. Za vrijeme Jugoslavije otvoreno je iznosio goruće probleme svojega kraja, zastupajući ih onako kako je to najbolje odgovaralo probicima naroda. Za svoj narodni rad bio je često izvrgavan gorkim iskušenjima. Proganjan je, kažnjavan i zatvaran, ali usprkos toga nije se pokolebao u svom hrvatskom uvjerenju i ni pred kim nije skrivao ono što je mislio, nego je uvijek otvoreno iznosio istinu.

Rahmetli Kasim Gujić zaslužio je svojim radom da se o njemu i njegovom djelovanju napiše opširnije, ali ovoga puta zadržaćemo se samo na ovome, a čim nam bude moguće potanje iznijeti njegov život i rad, to ćemo učiniti. Neka je rahmet plemenitoj duši Kasima Gujića, a uspomena na njega ostaće među nama, njegovim drugovima i prijateljima vječno”. (11)

Mahmud Konjhodžić i Jure Galić tvrde da su Kasima Gujića ubile ustaše u Zagrebu, ali ne navode izvore. (12, 13, 14). Ivo Lučić ocjenjuje da su te tvrdnje najvjerovatnije pogrešne i, po svemu sudeći, tendenciozne. Nezavisna Država Hrvatska priznala je pravo na obiteljsku mirovinu njegovoj supruzi Hatidži i kćeri Ruhiji od 1. novembra 1943. godine. (15)

Bibliografija (nepotpuna)

1.Pad Bosne i Hercegovine pod tursku vlast, Novi behar 1929.

2. Sade Sadiković i liječenje ljekovitim biljem, Gajret, 1929, 319, 331 i 332.

3. U sobi za pregled bolesnika, Utisci sa jedne posjete kod g. Sade Sadikovića, Sugestivno liječenje bolesnika, Jugoslavenski list, 1929, 81, 10, od 7. aprila.

4. Melioracija hercegovačkih i dalmatinskih polja, Kalendar Napretka 1930, 119-125.

5. Rad na promicanju gospodarstva u ljubuškom kotaru, Jugoslavenski list 1931, 6968, 28-29.

6. Stari tvrdi rimski grad Mogorjelo u Hercegovini, Danica 1931, 13, 16.

7. Hercegovina, Herceg Stjepan, herceg+ov stari grad Ljubuški i njegovi gospodari, Obzor 1931, 173-177.

8. Stari grad Hercega Stjepana Ljubuški i njegovi gospodari, Jutarnji list 1931, 6904, 13.

9. Dalmatinska zagora, Iz vremena teških borba za slobodu, Jutarnji list 1931, 6984, 12.

10. Grad sa trideset džamija, Iz doba junačke borbe Hrvata protiv tuđinaca, Jutarnji list 1931, 6987, 13.

11. Iz grada Ali-paše Rizvanbegovića Stočevića, Jutarnji list 1931, 7003, 12.

12. Zmaj od Bosne, 100. godišnjica ustanka Bosne, Obzor 1931, 269, 2-3.

13. Tvrdi hercegov grad Ljubuški i njegovi gospodari, Jugoslavenski list 1932, 291.

14. Naši stari gradovi, tvrđave i kule, Svijet, 25, Zagreb, Knjiga XIII, 18. juna 1932, 611.

15. Ženidbeni i svadbeni običaji Muslimana zapadne Hercegovine u narodnoj pjesmi, Obzor 1932, 135.

16. Turski sultani i bosansko-hercegovački franjevci, Obzor 1932, 179, 2-3.

17. Iz prošlosti šeher Sarajeva, Prigodom proslave 400. godišnjice opstanka Begove džamije, Obzor 1932, 232, 233 i 235.

18. Interesantni detalji iz hrvatske prošlosti, Franjevac Ivan Jukić, Omer-paša Latas sa hrvatskim banom Jelačićem htjeli su otcijepiti Bosnu od Turske 1851. godine, Jutarnji list 1932, 7410, 8.

19. Jesu li Turci rušili crkve i samostane, Jugoslavenska pošta 1932, 975, 5.

20. Kakav je bio Mostar u 17. stoljeću, Obzor 1932, 163, 6.

21. Najpoznatiji turski mostovi u Bosni i Hercegovini, Danica 1932, 34, 11 i 60, 10.

22. Iz istorije Mostara, Jugoslavenska pošta 1932, 958, 7.

23. Mostar i njegovo prvo spominjanje, Jugoslavenska pošta 1932, 972, 7.

24. Mehmed-paša Sokolović u svjetlu najnovijih istraživanja, Jutarnji list 1932, 7155, 17-18.

25. Stari grad Stolac, Jugoslavenska pošta 1932, 1035, 9.

26. Don Ivan Musić, Jutarnji list 1932, 7472, 9.

27. O graditelju mostarskog mosta, Obzor 1932, 214, 3.

28. (Četiristotinašezdesetpeta) 465. obljetnica grada Mostara, Svijet 1932, 19, 442-443.

29. Osnutak i prvo spominjanje grada Mostara, Jugoslavenski list 1933, 20, 3, 21, 4.

30. Napori Bosne za oslobođenje ispod turske vlasti, Stogodišnjica smrti najvećeg borca za autonomiju Bosne i Hercegovine-Husein-kapetana Gradaščevića (1833-1933), Narodne novine 1933, 248, 3-4.

31. Napori Bosne za oslobođenje ispod turske vlasti, Hercegovački ustanak (1875-1878) doveo je do izgona Turaka iz Bosne i Hercegovine, Narodne novine 1933, 251, 3.

32. Hercegovina, Herceg Stjepan, hercegov stari grad Ljubuški i njegovi gospodari, Obzor 1933, 173-177.

33. Narona, norinska kula i njeni branioci slavni hrvatski vitezovi Nonkovići, Nekoliko neobjavljenih dokumenata iz početka 19. vijeka, Obzor 1933, 23-25.

34. Hrvatska pjev. društva i glazbe u Hercegovini, Svijet 1933, 310, 321 i 322.

35. Gospodarstvene prilike kotara Ljubuški, Obzor 1933, 88, 4.

36. Osnutak vodene zadruge u Ljubuškom, Obzor 1933, 218, 4.

37. Pokušaj odcjepljenja Bosne 1851. g., Kako su Omer-paša Latas, ban Jelačić i franjevac Frano Jukić htjeli otcjepiti Bosnu od Turske 1851. godine, Obzor 1933, 144, 2-3.

38. Tvrdi hercegov grad Ljubuški i njegovi gospodari, Napredak 1934, 9-10.

39. Uloga Hrvata u hercegovačkom ustanku 1875. godine, Novi prilog historiji hercegovačkog ustanka, Obzor 1934, 1-8.

40. Napori Bosne, Kako su Omer -paša Latas (Ličanin), ban Jelačić i franjevac Frano Jukić htjeli otcjepiti Bosnu od Turske 1851. godine, Narodne novine 1934, 75, 3-4.

41. Iskorištavanje šuma prije 90 godina u Hercegovini, Jugoslavenska pošta 1934, 1609, 10.

42. Serdar Ekrem Omer–paša Latas i gradnja pravoslavne crkve u Ljubuškom, Jugoslavenska pošta 1934, 158, 13.

43. Andrija Šimić, najveći hercegovački hajdučki harambaša (1833-1933), Prigodom 100-godišnjice njegovog rođenja, Jutarnji list 1934, 8010, 34.

44. Osvajač Bosne sultan Mehmed II i bosanski franjevci, Obzor 1934, 266-269.

45. Dokumenti o boju na Kosovu, Jugoslavenska pošta 1934, 1604, 12.

46. Dokumenti o boju na Kosovu, Jugoslavenska pošta 1934, 1622, 10.

47. Najljepši turski mostovi u Bosni i Hercegovini, Gajret 1934, 1, 53-55, 11, 241-242.

48. Oslobođenje Vrgorca od Turaka, Novo doba, 1934, 278, 10.

49. Ali-paša Rizvanbegović, najveći hercegovački državnik 19. stoljeća, Povodom 100. godišnjice nastupa vezirske časti (1833-1933), Jutarnji list 1934, 8017, 17.

50. Ali-paša Rizvanbegović nastupio je prije 100 godina vezirsku čast, Porijeklo, karijera i djelo velikog hercegovačkog državnika 19. vijeka, Jugoslavenska pošta 1934, 1458, 11.

51. Vitina, najljepše mjestance zapadne Hercegovine, Svijet 1934, 18/13, 251 i 262.

52. Husein-kapetan Gradaščević, najmarkantnija ličnost bosanske historije XIX vijeka (1833-1933), (Prigodom stogodišnjice njegove smrti), Jutarnji list 1934, 7880, 31.

53. Vojvoda don Ivan Musić, vođa Hrvata u Hercegovačkom ustanku (1875-78), Jutarnji list 1934, 8150.

54. (Petstota) 500. obljetnica grada Hercegovog Stoca, Svijet 1934, 25, 498 i 510.

55. (Petstota) 500. obljetnica grada Hercegovog Vrgorca, Svijet 1934, 25, 499 i 510.

56. Husein kapetan Gradaščević, Vreme 1934, 4394, 3.

57. Smrt Smail-age Čengića u pogledu najnovijih istraživanja, Obzor 1935, 129, 2-3.

58. Kakva je bila uprava Ali-paše Rizvanbegovića, Gajret 1935, 12, 208-211.

59. Stari grad Stolac, Jugoslovenska pošta 1935, 4, 1932.

60. Stari grad Počitelj, Napredak Sarajevo 1935, 12, 153-154.

61. Duhansko pitanje i pitanje kriumčarstva duhana u Hercegovini, Zagreb, Grafički zavod “Koncern “, Ilija Međugorac, 1935.

62. Kako je za bana Jelačića Bosna imala biti oslobođena od Turske, Danica (kalendar ) 1935, 56-57.

63. Osvajač Bosne sultan Mehmed II i bosanski franjevci, Obzor 1935, 1-22.

64. Najljepši turski mostovi u Bosni i Hercegovini, Gajret 1935, 11, 197-198.

65. Jov. Mišković, Kosovska bitka 15. juna 1389. godine, Hrvatska revija 1935, 7, 384-386.

66. A. Olesnicki, Turski izvori o Kosovskom boju, Hrvatska revija 1935, 9, 502-504.

67. Dr fra Dominik Mandić, Hercegovački spomenici franjevačkog reda iz turskog doba (1463-1699), Obzor 1935, I, 2.

68. Pogibija Alipaše Rizvanbegovića, Islamski glas 1935, 13, 14.

69. Dalmatinska krajina za turskog vladanja, Jadranski dnevnik 1935, 110, 11.

70. Andrija Šimić, posljednji hajdučki harambaša Hercegovine, Prigodom 30. godišnjice smrti (1905-1935), Jadranski dnevnik 1935, 139, 10.

71. Andrija Šimić, najveći hajdučki harambaša, Uz 100. godišnjicu rođenja i 30. godišnjicu smrti (1833-1935), Jugoslavenska pošta 1935, 1730, 9.

72. Andrija Šimić, posljednji hajdučki harambaša Hercegovine, Prigodom 30. godišnjice smrti (1905-1935), Jutarnji list 1935, 8385, 24.

73. Herceg Stjepan, osnivač i prvi gospodar Hercegovine, Prigodom 500. godišnjice vladanja Hercegovinom (1435-1935), Jutarnji list 1935, 8447, 11.

74. Hrvati u Hercegovačkom ustanku , Uz 6o. godišnjicu ustanka(1875-1935), Svijet 1935, 15, 313 i 318.

75. Samostan Sv. Franje u Šibeniku, najstariji franjevački samostan u Dalmaciji, Svijet 1935, 16, 329.

76. Imotski, K 500. godišnjici starog Hercegovog grada, Svijet 1935, 22, 427-439.

77. Smrt Smail-age Čengića, Hrvatsko kolo 1936, 87-107.

78. Novi turski dokumenti o Ali-paši Rizvanbegoviću i ostalim znamenitim Rizvanbegovićima, Gajret 1936, 4, 53-56.

79. Dr fra Dominik Mandić, Osnutak franjevačkog samostana i bogoslovije u Mostaru, Obzor 1936, 24.

80. Abdullatif Dizdarević, Bosansko-hercegovački muslimani Hrvati, Obzor 1936, 175.

81. O podrijetlu muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini, Obzor 1936, 185.

82. Dr fra Dominik Mandić, Duvanjska biskupija od XIV-XVII stoljeća, Obzor 1936, 204.

83. Hrvatsko podrijetlo begova Firdusa, Obzor 1936, 25, VI, 2.

84 Petar II Petrović Njegoš i Ali-paša Rizvanbegović, Obzor 1936, 215 (Prikaz knjige T. Oraovca).

85. Hamdija Kreševljaković, Bitka pod Banjom Lukom 4. VIII 1737, Obzor 1936, 244.

86. Dr fra Oton Knezović, Hrvatska povijest, II dio, Obzor 1936, 257.

87. Novi turski dokumenti o Ali-paši Rizvanbegoviću i ostalim znamenitim Rizvanbegovićima, Obzor 1936, 297, 4.

88. Grad Konjic na Neretvi, Svijet, 1936, 21-22, 406-419.

89. Kroz slavnu prošlost Čengića, Svijet 1936, 23, 446 i 450.

90. Fra Rafo Barišić, prvi hercegovački biskup (1796-1846), Obzor 1936, 251.

91. (Petstota) 500. obljetnica samostalnosti Hercegovine, Kako je nastalo ime Hercegovina? Obzor 1936, 167.

92. Hrvatsko podrijetlo begova Firduza, Obzor 1936, 145.

93. Hercegovački ustanak, Nova Evropa, 1936, 7-8, 267-270.

94. Ali-paša Rizvanbegović, najveći državnik Hercegovine u 19. vijeku, Nova Evropa 1936, 7-8, 244-253.

95. Grahovski boj i smrt Smail-age Čengića, Uz 100-godišnjicu Grahovskog boja (1836-1936), Jutarnji list 1936, 8703, 11.

96. Hrvatsko podrijetlo begovskih porodica u Hercegovini, Jutarnji list 1936, 8690, 23.

97. Pad Bosne i Hercegovine pod tursku vlast, Islamska dionička štamparija, Sarajevo 1937. (Separat, p. 22), Novi Behar 1937/38, 15/16, 189-194.

98. Hercegovina u “Glasniku Jugoslavenskog profesorskog društva”, Mostar i Hercegovina, Beograd 1937, Hrvatska revija 1937, 9, 495-497.

99. Oko odnosa vladike Njegoša prema Alipaši Rizvanbegoviću, Malo odgovora g. prof. Hajrudinu Ćuriću, Jugoslavenski list 1937, 158, 4.

100. H. Ćurić, Alipaša Rizvanbegović Stočević, Obzor 1937, 107, 2.

101. Hamdija Kreševljaković, Hamami (kupališta) u Bosni i Hercegovini 1462-1916, Obzor 1937, 268, 2.

102. Hrvatsko podrijetlo begovskih porodica u Hercegovini, Obzor 1937, 184, 1-2.

103. Kultura duhana kao glavni izvor narodnih prihoda u Hercegovini, Kalendar Gajreta 1937, 203-209.

104. Kako je došlo i ko je izvršio pogibiju Smail-age Čengića 1840. g.?, Gajret 1937, 3, 80-81.

105. Uloga Hrvata u hercegovačkom ustanku, Hrvatsko kolo 1937, 179-187.

106. Šta je Ali-paša Rizvanibegović uvakufio u prosvjetne i dobrotvorne svrhe, Gajret, XVIII-1937., 21.

107. O genealogiji naših begova, Obzor 1937, 35, 1-2.

108. Hrvatsko podrijetlo begova Ljubunčića, Njihov odnos prema franjevcima i kršćanima, Obzor 1937, 121.

109. Seljačka buna u Hercegovini, Obzor 1937, 130, 1.

110. (Četirstota) 400. obljetnica Gazi Husrevbegove knjižnice, Obzor 1937, 178, 2.

111. Turski sultani i bosansko-hercegovački franjevci, Obzor 1937, 293, 1.

112. Hrvatstvo begovskih porodica u zapadnoj Bosni i Hercegovini , Hrvatski dnevnik 1938, 707, 20.

113. Don Ivan Musić, Uz 50. obljetnicu smrti (1888-1938), Obzor 1938, 79, I.

114. Fra Didak Buntić, prilikom prenosa kostiju iz Mostara na Široki Brijeg, Obzor 1938, 229, I.

115. Duhansko pitanje: ekonomska eksploatacija seljaštva u Hercegovini (drugo prerađeno i dopunjeno izdanje), Hrvatski tiskarski zavod Zagreb, 1938.

116. Jadi sadioca duhana, Napredak 1938, 4.

117. Hajrudin Ćurić, Alipaša Rizvanbegović-Stočević, Beograd 1937., Hrvatska revija 1938, 43-44.

118. O hrvatskom porijeklu begova Kapetanovića, Jugoslavenski list 1938, 149 (Odgovor na članak Ali-bega Kapetanovića).

119. O hrvatskom porijeklu begova Kapetanovića, Konačna i posljednja riječ upućena na adresu Ali-bega Kapetanovića, Jugoslavenski list 1938, 162.

120. Melioracija hercegovačkih i dalmatinskih polja, Kalendar Napredak, 1938.

121. Vitina, najromantičnije mjesto zapadne Hercegovine, Kalendar Napredak 1939, 164-168.

122. Nametak A., Islamski spomenici turskog perioda u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, Hrvatska revija 1939, 4.

123. Muslimani u Bosni i Hercegovini, Hrvatski dnevnik 1939, 1054.

124. Ali-paša Rizvanbegović kao privredni organizator, Hrvatski dnevnik 1939, 1006, 12.

125. Hrvati u Hercegovačkom ustanku (1875-1878), Hrvatski dnevnik 1940, 1559, 18.

126. Stari grad Ljubuški i njegovi gospodari, Hrvatski dnevnik 1940, 1566, 15.

127. Junački pohod Stojana Jankovića na zapadnu Hercegovinu prije 250 godina, Hrvatski dnevnik 1940, 1580, 15-16.

128. Uloga vladike Petra II P. Njegoša u smrti Smail-age Čengića, Uz stotu godišnjicu Smailagine smrti (1840-1940), Hrvatski dnevnik 1940, 1585, 12.

129. Smail-aga Čengić kao predmet pjesničkog i povijesnog razmatranja, Uz stotu godišnjicu smrti, Hrvatski dnevnik 1940, 1587, 19.

130. Junačka smrt Smail-age Čengića, Uz stotu godišnjicu 5. listopada 1840. -5. listopada 1940., Hrvatski dnevnik 1940, 1596, 11.

131. Narod, savremenici i narodne pjesme govore o Smail-agi Čengiću kao o junaku i valjanom čovjeku. Uz stotu godišnjicu Mažuranićeva epa “Smrt Smail-age Čengića”. Pošten sudac i zaštitnik kršćanskih žena. Smail-aga kao kao junak i zapovjednik. Narodna pjesma slavi agu i oplakuje njegovu smrt. Zašto je Smail-aga Čengić ubijen iz zasjede? Novosti 1940, 243, 15.

132. Mehmed Handžić, Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosansko-hercegovačkih muslimana, Hrvatska revija 1940, 5, 274-276.

133. Dr Jaroslav Šidak, Crkva bosanska i problem bogumilstva u Bosni, Hrvatski dnevnik 1940, 1632, 12.

134. Problem prenapučenosti i prehrane Hercegovine, Kalendar Napredak 1940.

135. Ago Šarić, veliki junak i dobrotvor grada Mostara, Novi list 1940, 536.

136. Postanak hrvatskih muslimana, Hrvatska revija 1940.

137. Kako su poubijani na vjeru pozvani hercegovački izaslanici u Crnoj Gori 1843, Narodna uzdanica, Kalendar za godinu 1942, Sarajevo 1941.

138. Hrvatsko podrijetlo begovski familija u zapadnoj Bosni i Hercegovini, Kalendar Napredak za 1941. godinu, 97-110.

139. Hrvatsko podrijetlo begova Filipovića, Obzor 1941, 76, 32.

140. Stari grad Ljubuški i njegovi gospodari, Sarajevski novi list 1941, 56.

141. Trideset godina korisnog rada Državnog rasadnika u Ljubuškom, Sarajevski novi list 1942, 348, 7.

142. Hrvatstvo muslimana u Bosni i Hercegovini, Hrvatski domobran 1942.

143. Sjajna borba Ustaša sa srpskom vojskom i četnicima u Čapljini, Napretkova božićna knjiga, 1942.

144. Odnos turskih sultana prema katoličkom svećenstvu u Bosni i Hercegovini, Osvit 1942, 33, 12.

145. Pokušaj otcjepljenja Bosanske Hrvatske 1851. godine, Kako su Omer-paša Latas, ban Jelačić i franjevac Frano Jukić htjeli odcijepiti Bosnu od Turske 1851. godine, Novi list 1943, 572, 10.

146. Duhan je ponos naših seljaka, Hrvatski radiša 1943, 21, 6.

147. O duhanskoj politici, Napretkova knjiga XXXIII, Napredak, Sarajevo 1943, 213-224.

148. Na području grada Mostara nije obstajao nikakav rimski grad, Osvit 1943, 59, 6.

149. Mostar i mostarska ćuprija, Osvit 1943, 56, 7.

150. O duhanskoj politici, Kalendar Napredak, 1943.

151. Mehmed-paša Sokolović, Kalendar Napredak za 1943. godinu.

152. Konjic u prošlosti i sadašnjosti, Novi list, 1943, 682.

* Kasim je imao brata Mustafu, veterinarskog tehničara, koji je stalno živio i radio u Zagrebu. Mustafa je bio bibliofil i poliglota. Umro je u Zagrebu 1981. godine.

* “Dogu ve Bati”-Izlazio u Zagrebu od 1. aprila 1943. do 15. augusta 1944. godine s ciljem jačanja političkih, kulturnih i privrednih veza hrvatskog i turskog naroda.

1. Hrvatski leksikografski leksikon (Gu-H), Leksikografski zavod “Miroslav Krleža”, Zagreb 2002, 302-303.

2. Bibliografija rasprava i članaka IV, Historija, Knjiga 8, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb 1965, 200-201.

3. Bibliografija rasprava i članaka IV, Historija, Knjiga 11, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb 1968, 103-104.

4. Hrvatski državni arhiv, http://arhiv.hr/, Inv. br. 2605, Zabrana brošure “Duhansko pitanje, Izvještaj o zapljeni, kutija 1, 1-4.

5. Goldstein I., Ustaška ideologija o Hrvatima muslimanske vjere i odgovor u časopisu Handžar, Zavod za hrvatsku povijest, vol. 38., Zagreb 2006.

6. http://blog.dnevnik.hr/print/id/1622586933/tinovi-citati-o-vrgorcu.html

7. Vlašić A., Dogu ve Bati, jedini hrvatski list na turskom jeziku, Behar 2013, 115.

8. Mujić M., Prilog proučavanju prošlosti Vitine, Prilozi za orijentalnu filologiju,1953, II-IV, 621-28.

9. A. N., Merhum Kasim Gujić, Narodna uzdanica, 1943, 176-7.

10. X. Y., In memoriam: Smrt Kasima Gujića, Hrvatska misao, 1943, 1-2, 62.

11. Anonim., Smrt Kasima Gujića, Osvit, 1943, 89, 4.

12. Konjhodžić M., Kronika o ljubuškom kraju, Knjiga prva, Ljubuški, 1974, 285.

13. Konjhodžić M., Kronika o ljubuškom kraju, Knjiga druga, Sarajevo, 1981, 29.

14. Galić J., Vrijeme i ljudi (svjedočenja), Sarajevo, Svjetlostkomerc, 2005.

15. Lučić I., Kasim Gujić – zaboravljeni pisac, Motrišta, 2004, 31, 169-175.

 

Dr. Halid Sadikovic

 

Kasimg

3328 Posjeta 1 Posjeta danas