Najstariji spomen Sulejman-kapetanu nalazimo u jednoj bujruldiji od 5.07.1827. kojom se obavješčuje ljubuški kadija Sulejman-beg da fratri sela Grabovica u nahiji Buško Blato mogu sagraditi dvije sobe i da se tome ne smije niko protiviti niti se miješati u njihovu gradnju.
Prema jednom temesuku ovog kapetana vidi se da je on,kao posjednik resmova od voskarnice i bejtul-mala,11.reb.II 1234(31.X 1827) predao prihode Salih-begu,ćehaji čauša u Sarajevu.
Iz jednog berata od 1829.znamo da su sinovi ljubuškog kapetana Ali-beg i Mustaj-bag kupili na javnoj dražbi četvrtinu mukate od 2382 groša u nahiji duvanjskoj,što je ostala upražnjena smrću nekog Mehmed-bega.Ta mukata pripada bosanskoj blagajni a sastoji se od resmi-filurije,tapuji –zemina i badihave.Sulejman-begovi sinovi kupili su tu mukatu za 2000 groša i nakon što su sve potrebno uplatili bosanskoj blagajni,uručuje im se ta mukata kao malićana te im se izdaje i berat datiran 15.sefera 1245.(16.VIII 1829)godine.
Za vrijeme pokreta Husein-kapetana Gradaščevića(1831-1832)Sulejman-kapetan se pridružio Ali-agi Rizvanbegoviću,tadašnjem kapetanu stolačkom,koji je poslije protjerivanja bosanskog namjesnika Namik-paše imenovan zamjenikom b-h vezira,dok ne dođe novi vezir.U tom svojstvu Ali-aga Rizvanbegović šalje ljubuškim franjevcima i knezovima zapovijed 24.08.1831.godine u kojoj im savjetuje da „oni,kao i ostali svijet,ne slušaju one nevaljalce koji carsku i virnu raju na zlo nameću(bune protiv cara),neka raja pazi na svoje poslove i neka ukaže virnost čestitom caru,pa će biti pomilovani“;nadalje se nalaže parosima,kapelanima i knezovima da i odsada priznaju kapetanom i zapovjednikom Sulejman-bega:“kapetanbeg od Ljubuškog došao je k meni i itat učinio(poklonio mi se),ter sam mu iznova dao bujruldiju na ajanluk da bude zabit(zapovjednik)od vas prave i virne carske raje,dakle priznajte ga za svoga zabita kao prije i budite mu poslušni“.
Iza velike bosanske pobjede na Kosovu(jula 1831.g.)Husein-kapetan Gradaščević vrati se u Bosnu i proglasi se vezirom.Odmah odluči kazniti Hercegovce(Smail-agu Čengića,Ali-agu Rizvanbegovića,Bašagu Redžepašića i ljubuškog Sulejman-kapetana),jer je sebe smatrao i gospodarom Hercegovine.Zato na spomenute hercegovačke kapetane i muselime pošalje svoju vojsku i imenuje nove muselime.Ljubuškim muselimom imenovao je Osman-bega Manova kojega sa 2000.konjanika i pješaka pošalje na starog ljubuškog kapetana.Manov najprije navali na Ljubuški,opljačka i porobi ljubušku tvrđavu,pa onda krene u Vitinu,gdje je imao sjedište i svoja dobra Sulejman-kapetan.Manov je na Vitinu navalio 31.05.1832.g.Dvorac begova Kapetanovića zapali,ali tvrdoj kuli nije mogao ništa učiniti.Iz Vitine krene Manov s vojskom na Utvicu,mjesto 2 km.udaljeno od Vitine,jer ga je u Utvicama čekao ljubuški kapetan sa svojim pouzdanicima i kmetovima.
U Vitini se razdijelila vojska Osman-bega Manova u dva dijela:jedan manji dio vodio je Hadži-Ahmet Mesihović(oko 400 pješaka)preko brda,a drugi glavni dio(konjicu) vodio je ispod brda Osman-beg Manov.Istog dana (31.V 1832) vojske se sudare i tako se zametne Utvički boj koji se svrši velikim porazom Sulejman-kapetanovim.Za neko vrijeme morao se ljubuški kapetan skloniti u Dalmaciju(Vrgorac ili Makarsku).Ali i pored te pobjede kroz kratko vrijeme morao je Manov bježati iz Ljubuškoga,jer je sultanska vojska početkom juna 1832.g. pobijedila Husein-kapetanovu vojsku(kod Sarajeva).nakon njegova odlaska povrati se iz Dalmacije u Ljubuški Sulejman-kapetan.
Među drugim došao je u Sarajevo i Sulejman-kapetan i poklonio se Kara Mahmud-paši,a ovaj mu je izdao propusnicu da se slobodno može vratiti u Ljubuški.
Kasim Gujić piše kako se Sulejman-kapetan brinuo i za gospodarski napredak ljubuškog kotara.Ističe da je njegovim nastojanjem provedena kanalizacija Ljubuškog polja.Za njegova vremena i inicijativom Ali-paše Rizvanbegovića uvela se kultura riže u Veljačkom polju nedaleko od Vitine(1834.g.).I maslinarstvu je bila posvećena velika pažnja.Prve masline zasadio je Sulejman-kapetan ispod svoga dvorca i kule,koje su i danas dobro sačuvane.Za gladnih godina,iz velikih gradskih hambara-u koje se sipala desetina-davalo se besplatno siromašnom svijetu žito za prehranu i sjeme za sijanje žita.Ti hambari su zapravo prvi početak današnjih kotarskih pripomoćnih zaklada,ali samo s tom razlikom što se hambarsko žito nije plaćalo već vraćalo i to u rodnim godinama.Govori se da je Sulejman.kapetan ostajao gotovo uvijek dužan porez ili desetinu sultanskoj blagajni.,što znači da za njegova doba narod nije bio opterećen porezom ili desetinom.
I zaista,Sulejman-kapetana nalazimo kao dužnika i to 7.I 1246 i 7.VIII 1249.godine.
I nakon ukinuća kapetanija,kao čovjek vjeran Ali-paši Rizvanbegoviću i sultanu,ostao je Sulejman-beg u Ljubuškom kao muselim i tu je službu obavljao sve do smrti.Umro je 18.12.1848.godine.
Ovome je kapetanu spjevao jednu pjesmu od 50 stihova sarajevski muftija Šakir-efendija Muidović.U toj se pjesmi slavi Sulejman-beg i grad Ljubuški.
Od ljubuških dizdara po imenu su mi poznati:Hasan oko 1730,Mahmut 1773. I 1781. I Hasan 1807.godine.
Od ljubuških aga spominju se Zulfikar-aga(1758) i 1801.Salih-aga Bakamović,rodom iz Mostara.
Izvor:Hamdija Kreševljaković:Kapetanije u BiH(1980).