KEMAL MAHIĆ:GDJE GOD KRENEM,TEBI IDEM

 

71 bigmalaIako je“ knjiga zaklopljena“, kada je školstvo i obrazovanje u pitanju ipak ne može prosvjetni radnik tek-tako da zaboravi življenje u razredu u različitim ulogama kao učenik i profesor.Duh škole još uvijek ne napušta moje misli i osjećaje.“Uhvatio“ sam sebe u raznim situacijama za ovu skoro godinu dana, kako sam postao umirovljenik,da mi pažnju i dalje privlači tematika škola,edukacija,socijalna  pitanja u obrazovanju,te se moja pažnja preusmjeri gledajući televiziju,čitajući novine,prateći mas medije na događanja u svijetu školstva i obrazovanja.

 

Dakle „inficiran“ sam na vrijeme,još kao učenik osmogodišnje škole sa željom da koliko je „sutra“ zamijenim one koji su mi predavali različite predmete na različitim stepenima obrazovanja.Dakle,oni koji su mi „utirali“ put zaslužuju moju pažnju u ovom tekstu.Naravno,nisu oni samo meni predavali različite predmete,dakle oni pripadaju svima nama,različitim generacijama,ali se uvijek neko mora naći ko će i na ovaj način odati im priznanje i sjetiti ih se,bez obzira da li su nas napustili u međuvremenu ili su još uvijek sa nama na opće zadovoljstvo!

Kemo,ne dozvoli da ih zaboraviš!

71 big

______________________________________________________________________________________________________________OSNOVNA ŠKOLA:(1955-1959):

Osnovnu školu sam pohađao na prostoru između crkve sv.Kate i hotela „Bigeste“.To je bila jednospratna zgrada u kojoj je jedno vrijeme,jednim krilom bio „Radnički univerzitet“a drugim krilom sala za prigodne izložbe(nakon prelaska osnovne škole na njeno sadašnje mjesto).

Učitelj:Ibrišim Hrnjičević(I,III,IV razred);

Učitelj:Enver Dizdar(II razred);

Direktor:Enver Dizdar

OSMOGODIŠNJA ŠKOLA(V-VIII RAZRED):

Zdenka Babić,h-s jezik;

Nikola Dugandžić,profesor francuskog jezika;

Emir Delalić,matematika:

Venco Vuković?,historija i geografija;

Rajko Rutešić,historija;

Vujadin Vujović,OTO;

Slavko Ćorić,fizika i kemija;

Alija Mahić,francuski,dipl.pravnik;

Štefica Musa,h-s jezik;

Ivanka Jelčić-Delić,h-s jezik;

Katica Knezović,biologija i kemija;

Vinko Galić,likovno,akademski kipar,

005

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

_______________________________________________________________________________________________________________

Ivan Andrun,historija i geografija;

Veselin Delević-Vešo,matematika;

Mileva Selimić,domaćinstvo;

Mladen Landeka,tjelesni odgoj;

Ante Musa,muzičko;

Fadila Delalić,muzičko;

Ivica Boto,fiskultura;

Ivica Zlomislić,francuski jezik…

Direktor:Ćazim Mušić

 

GIMNAZIJA LJUBUŠKI(1963-1967):

Plejić Grozdana,h-s jezik;

Lončar Ana,francuski jezik;

Tiro Bisera,francuski jezik;

Mesihović Atija,matematika;

Međugorac Martin,fizika;

Arnautović Ramo,kemija;

Vrankić Zvonko,biologija;

Marko

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

_______________________________________________________________________________________________________________

Primorac Marko,fiskultura;

Delić Petar,geografija;

Kulenović Nimeta,francuski jezik;

Piazzo Franka,matematika;

Paradžik Nada,kemija;

Plejić Ivan,h-s jezik;

Rebić Branko,h-s jezik;

Ninković Adam,psihologija i logika;

Ing.Đuro Maričić,matematika;

Hodžić Sabit,historija;

Šoše Drago,OTO i predvojnička obuka

Galić Srećko,likovna umjetnost…

Direktor:Tiro Rasim i Plejić Ivan

„Prosječan učitelj vam govori,

Dobar učitelj objašnjava,

Odličan učitelj pokazuje,

A izvanredan učitelj inspiriše!“(William Arthur Word)

Među navedenim nastavnicima i profesorima bilo je i prosječnih i dobrih i odličnih i onih koji inspirišu!Mnoge smo imitirali u njihovim gestama,u njihovom govoru i ponašanju.Za mlade bili su „dobri duh“ i osvrćući se na ovo mnoštvo stručnog kadra možemo biti zadovoljni  njihovim radom i što je najvažnije njihovom ljubavi prema učenicima(djeci i omladini).Gledano sa tačke XXI stoljeća možemo reći da su imali „bolju djecu“nego sadašnje generacije obrazovnih radnika.Nije bilo incidenata,fizičkih nasrtaja,psovki,reagiranja roditelja na „nepravdu“…Vrijeme ne stoji i logično je da se demokratizacijom odnosa,ljudskih prava,prava djeteta, prava su  podignuta na viši nivo ali sva ta „prava djece(učenika) idu na uštrb znanja.Sve one „dvice-trice“ iz onih vremena pretvorene su u sadašnje „petice“i odličan uspjeh što dovodi do inflacije znanja i vrednovanja učenika!

Među onima kojima sam bio počašćen njihovim radom u razredu u Osmogodišnjoj školi  su Štefica Musa,kojoj mogu dati citirani navod:“inspiriše“.Štefica mi je predavala jednu školsku godinu(VI r.) a ostavila je trag koji se pamti!Ne zna se šta je ljepše bilo na njoj-ili pojava ili elegancija ili što je bila histrion estetike i dostojanstva.Nažalost poslije te školske godine nisam je više nikada vidio!Šteta!

katica

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

_______________________________________________________________________________________________________________Katica Knezović,također zaslužuje epitet „izvanredan učitelj“.To je bila „majka učenika“ u Osmogodišnjoj školi.Bila je umiljata,voljela je sve učenike i razbijala je dotadašnju „čeličnu disciplinu“ koja je vladala u školama.Imala je neiscrpnu ljubav i mi kao učenici smo to prepoznali i poklonili joj dječije povjerenje koje u sebi nema iskvarenosti i podlosti.Nažalost,ni Katicu nakon završetka Osmogodišnje škole nikada više nisam vidio!Opet šteta!

Visnja9

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

_______________________________________________________________________________________________________________

U Gimnaziji Ljubuški „izvanredan učitelj koji inspiriše“je bila Grozdana Plejić.To je bila uzvišena moralna diva,pravična i božanstvena.U sebi je imala gospodstvene manire Splićanke koja je sa svojim Ivanom(karijatida!) stigla u našu školu kao neko Božije proviđenje kako bi svi mi učenici postali bolji,kulturniji,civilizovaniji  i humaniji-kako bi postali ljudi.I sada osjetim drhtaj i treptaj duše kada se podsjetim najljepših dana moga školovanja u Gimnaziji Ljubuški.

Život je sačinjen od trenutaka!Trenutaka koji bude najljepše emocije i sjećanja.Takvi  trenuci ushićenja u Gimnaziji Ljubuški su bili časovi „hrvatskog“ jezika koje je vodila naša profesorica,naša Grozdana.Ona nam je prenosila teoriju književnosti i poeziju.U razredu koji je bio okrenut istoku i kojeg su dodirivali  visoki borovi,na prvom katu stvarana je atmosfera uz šum borova i djelimičnu tamu kao stvorena za poeziju.Onda bi Grozdana zarecitirala i zavladao bi muk u razredu:

…I nema ga sutra,ni prekosutra

I vele da bolestan leži

I nema ga mjesec,i nema ga dva,

I zima je već,

I snježi…

A prolaze kao i dosada ljudi,

I maj već miriše-

A njega nema,i nema,i nema,

I nema ga više…

Koga tada nije dotakla poezija Dobriše Cesarića(Balada u predgrađu) ni recitacija prof.Grozdane Plejić-za njega nije bilo pomoći.A Grozdana?Kao da smo slušali Bulata Okudžavu,Anu Karić,Svetlanu Bojković ili Radu Šerbedžiju iz mlađih dana!Sve u isto vrijeme!

gimnazija2

U gimnaziji Ljubuški je bila još jedna „majka svih učenika“.To je bila pok.prof.Nevenka Blažeković.Ona  je također bila omiljena profesorica i prijatelj svih generacija učenika kojima je predavala filozofiju i sociologiju.Imala je ogromno znanje pa je više ličila na univerzitetskog profesora.Kada je poginula u automobilskoj nesreći Azra Mesihović iz Vitine,Nevenka je danima boravila u kući Mesihovića saučestvujući u tragediji odlične i lijepe Azre.Prof.Nevenka je stotinama učenika bila jamac(žirant) za studentske kredite očekujući da će budući studenti vratiti kredite kada se zaposle.Time je pokazala ljubav i humanost prema bivšim učenicima i njihovim roditeljima.

Svakako da su bili izvanredni prof.Zvonko Vrankić koji je zadivljavao učenike svojom energijom i znanjem iz botanike,zoologije,nauke o čovjeku(anatomije).Sa onakvim znanjem mogao je biti predavač na fakultetu i doktorirati biologiju.

Poseban je bio i profesor historije Sabit Hodžić.Uvijek je bio interesantan sa svojim izlaganjima i pitanjima:Ko?Gdje?Kada?Zašto?A šta se tada događa u Francuskoj ili Italiji?Nije dozvoljavao „bubanje historije“već razumijevanje i logičko povezivanje događaja.

I tako redom…

Rebic

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

_______________________________________________________________________________________________________________

Interesantno je da su Štefica Musa,Katica Knezović,Grozdana Plejić,Ivan Plejić,Nevenka Blažeković,Branko Rebić …došli u Ljubuški i da su ga napuštali „teška srca“.Učenici i njihovi roditelji su ih prihvatili,a to već znači da ih je prihvatio narod našeg kraja.U takvoj atmosferi su i mogli stvarati i raditi na zadovoljstvo svih.

Imaju svi naše poštovanje i ljubav,zato“volite nekoga i neko će voljeti Vas“!

Miris cvijeta ostaje u ruci koja poklanja!Ja sam poklonio sjećanje i uvažavanje i ostaju mi mirisi mojih učitelja,nastavnika i profesora!

Kemo Pera

 

3142 Posjeta 2 Posjeta danas