ANEL PALA:TABACI ILI KOŽARI U MOSTARSKOJ ČARŠIJI

tabhanaTabaci ili kožari su bili najjači esnaf u Mostaru a taj obrt se razvio naročito od druge polovine 16-og vijeka,kada je najveći mostarski vakif Mehmed-beg Karađoz-beg podigao i uvakufio 16 tabačkih dućana.Njegova vakufnama iz 1570.godine je ujedno i najstariji pisani trag o postojanju tabačkog zanata u Mostaru.

Tabačke radionice ili tabhane(kožare) podignute su uz ušće Radobolje u Neretvu,a nekad su se tu razlikovale Donja Tabhana(na samom utoku Radobolje) i Gornja Tabhana(današnja Tabhana,tamo gdje su danas brojni kafići).Mostarsku Tabhanu(zapravo,ovu Gornju) pominje i Evlija Čelebi,1664.godine:“Onakve tabhane,kao što je ona na suprotnoj strani ove varoši,nema nigdje.Njena zgrada je kao tvrđava.unaokolo ima gvozdene prostore,a u sredini veliki šadrvan.Na toj strani ima 20 korisnih i malenih dućana“.

U Sidžilu mostarskog kadije(1632-1634) godine pominju se imena 39 tadašnjih majstora-tabaka,koji se pominju kao svjedoci u određenim parnicama.Sve su to bili ugledni ljudi tog vremena,dakle tabački esnaf je važio odavno za ekonomski  dobar obrt  u gradu.

Mostarski tabaci najviše su priređivali ovčiju i kozju(jareću) kožu,a izrađivali su bijeli sahtijan,crveni sahtijan(kajsar) i crni sahtijan.Sahtijan je bio specijalitet ovdašnjih tabaka a pravio se od jarećih koža,s tim da je nadaleko bio čuven crveni mostarski sahtijan(kajsar).Još i danas se kod starijih ljudi čuva u tradiciji priča kako su domaći tabaci došli do recepta za bojenje kože.Naime,spravljanje boje za kožu dugo vremena je bila u rukama Arnauta iz Skadra,koji su to ljubomorno čuvali od tabaka kao poslovnu tajnu.Tome je „dohakao“ dovitljivi tabak Smajo Gološ,s kraja 18-og vijeka.

On se krišom popeo na šišu Arnautove radnje,provrtio rupu u šiši i danima ovog pratio,dok nije „snimio“ kako se dobiva boja za kajsar.To je isprobao i kad je dobio finu crvenu boju,okupio je sav esnaf i svima prenio recept.Od tada je on među tabacima imao najuglednije mjesto.

Mostarski kajsar je važio za najbolji i najkvalitetniji u cijelom  Carstvu,izvozio se u Sarajevo,Dubrovnik pa čak i u Carigrad,čime su pojedini tabaci toliko ekonomski ojačali  da su osnivali i svoje vakufe.Najpoznatiji od njih bio je tabak Hađi-Memija Cernica,porijeklom iz Cernice kod Gacka,osnivač svoje džamije i mahale Cernica.

Inače,tabaci su važili za vrlo pobožne ljude,imali su svoju džamiju Tabačica-džamiju,u kojoj je nekada klanjalo i po 80 tabaka.

Tabaci su imali vrlo stroga unutarnja pravila esnafa i između sebe nisu dozvoljavali nikom da se ponaša van njihova statuta.onom ko bi prekršio propise esnafa,sami su određivali stroge kazne,pa čak i izgon iz Tabhane,kao što je jednom majstoru urađeno,jer je javno kazao za neku kršćanku da ima dobre noge.Pored te najstrože kazne,znali bi osionog tabaka i „potkovati na vodi“ odnosno degenečiti po tabanima raskrečenog preko džerida(kanala),itd.

Između samih tabaka u čaršiji su često izbijale sudske rasprave i pritužbe.Tako je grupa mostarskih ajana(prvaka) u ljeto 1632.god. na sud dovela tabačkog čehaju i neke tabake,podižući protiv njih tužbu jer su uveli „novotariju“:kupuju od kasapa ovčije i kozije kože „što je štetno po cijelu zajednicu“(jer njima ne ostaju kože za sušenje),pa je kadija tabacima zabranio da to i dalje rade.

Ponekad je znalo doći i do sukoba između mostarskih i sarajevskih tabaka,kao septembra 1632.god. kad su mostarski tabaci od kadije zatražili da zabrani prodaju cedrovog lišća Sarajlijama(potrebnog ovom zanatu za pripremanje kože);ali,kadija to nije odobrio,ko zna iz kojeg razloga (jesu li možda,sarajevski tabaci „podmazali kadiju“…!)

U samoj čaršiji znali bi se tabaci udružiti i sa ostalim zanatlijama protiv pridošlica sa strane;tako su marta 1633.esnaflije zajedno pristupili kadiji i podnijeli tužbu protiv nekih Grka i Jermena,što su stigli odnekud i u čaršiji,pored njihovih dućana,postavili tezge sa robom i tako ih počeli ugrožavati.Kadija je odmah izdao zabranu strancima,ili da i oni uzmu dućane pod kiriju,pa u njima prodaju robu kao i mostarske zanatlije i trgovci.

Decembra 1633.god. neki  tabak Oruč,sin Sulejmanov,optužio je svog komšiju,tabaka Hasana,sina Abdulahova,pred kadijom ovim riječima:“Nestala mi je iz dućana jedna ovčija koža.pojavila se(!)  među kožama spomenutog Hasana i ja sam je uzeo.Tražim da to ispita svijetli šerijatski sud“.Ali,kako sud nije mogao dokazati krađu,i kako se Hasan zakleo da je kožu kupio od nekog seljaka,te kako je za njega jamčio tabački ustabaša da je pošten čovjek-sud je Hasana oslobodio optužbe.

U Mostaru su sve do 20-tog vijeka bili poznati stari tabaci iz porodica Deronja,Bilića,Galešića,Ćatovića,Ramića,itd.,a prezime Tabaković potiče od ovih zanatlija.

Napomena:Ovo je dio maturskog rada učenika  Pala Anela.Mentor ovome maturskom radu je bio Krgo Adem,profesor-moj studentski kolega i profesor u Stocu i Mostaru.Nažalost,Krgo Adem  nas je napustio.Sjećajući  se dragog  kolege,neka je mir na njega.“Kakvih nestaje onakvih ne ostaje“(K.M.)

Izvor:MOST 102(191).-2007.

2949 Posjeta 1 Posjeta danas