Na popisu specijaliteta naše domaće kuhinje su nezaobilazni ćevapčići.Naziv im dolazi od arapske riječi kebab.Po tome bi se reklo da nisu naši,domaći,već da su orijentalnog porijekla.Ali nije baš tako.Kebabu i ćevapčićima zajedničko je samo meso-sve ostalo je drukčije.
Recept za ovo jelo je,izuzetno jednostavan:Uzme se mljeveno meso,posoli,pobiberi,naprave se rolnice debljine palca i dužine 5-6 centimetara,ispeku na roštilju-i gotovo.
E,nije gotovo.Pokušajte po ovom receptu napraviti čevapćiće i dobit ćete nešto skvrčeno,jadno i žalosno.Ima,dakle,i tu neka tajna.Ali,ne možemo vam je otkriti.Svaki ćevabdžija na Baščaršiji(a tu se dokazano prave najbolji ćevapi na ovom svijetu) reći će vam da ima svoj specijalni način izbora mesa te pripreme i pečenja.I ništa više.
Šta se još zna o ćevapčićima?Tri četvrtine mesa potječe od junetine,jedna četvrtina od ovčetine.Meso je s plećke.Zna se da prenoći van frižidera,ali u hladnoj prostoriji,zatim se samelje-dva ili tri puta,odstoji 2-3 sata,zalije se s malo vode u kojoj se predhodno kratko prokuhao bijeli luk i doda malo sode bikarbone.
Bitno je i posluživanje-u somunu koji smije imati samo gornju i donju koru-unutra prazno.U to prazno se ubace ćevapčići i sitno sjeckani luk,a može i kajmak.Često ćete čuti narudžbu“pet upola napareno“.Za one kojima to čudno zvuči-pet ćevapčića u pola somuna koji je predhodno naparen iznad ćevapčića na roštilju!
O ćevapčićima treba znati i ovo:pripremaju se na prostoru cijele bivše Jugoslavije,u Češkoj,Slovačkoj i –u Italiji oko Trsta i Gorice.Najboljim baščaršijskim ćevapima ozbiljna konkurencija bili su banjalučki,a sada se spominju travnički i tuzlanski.
Izvor:Sarajevo Airport magazine