Iako ga često koristimo,često zaboravljamo da je bijeli luk(allium sativum) ne samo savršena začinska biljka,već i prava riznica zdravlja.Milenijumima je korišćen u različitim kulturama kao najdjelotvorniji prirodni lijek za najrazličitije bolesti.Iako mu je pradomovin srednja Azija,veoma su ga cijenili i dobro poznavali stari Indusi,Grci i Rimljani.
U našoj tradicionalnoj medicini bijeli luk zauzima posebno mjesto,njegov značaj je potvrdila i zvanična medicina sredinom prošlog vijeka.Sadrži više od 200 biološki aktivnih materija,smještenih najviše u njegovoj lukovici.Najviše ima eteričnih ulja,vitamina A,B1,B2 i C,od minerala kalija,gvožđa,sumpora,joda,kalcija,fosfora,selena,kao i amino-kiseline,enzime,polioze poput insulina,adenozin i alicin.Svi sastojci su u koncentrovanom obliku,tako da je ljekovit i u minimalnim količinama.
Naučno je dokazano da adenozin iz ove biljke spriječava stvaranje krvnih ugrušaka,dok organske komponente koje sadrže sumpor,smanjuju holesterol i preventivno spriječavaju razvoj malignih bolesti.Potvrđeno je i njegovo vazodilatatorno dejstvo,širi krvne sudove,naročito periferne,ali i glavne,očiju i nogu.Ovo je značajno za pojedine vrste glavobolja,bolne grčeve u potkoljenicama koji se javljaju kod starijih ljudi čak i nakon kraćih šetnji.
Potvrđeno je i da snižava krvni pritisak za pet do deset posto,normalizuje ubrzan rad srca,poboljšava rad krvnih sudova,čini ih elastičnijim i „hrani“ srčani mišić.Pospješuje varenje i rad želuca,podstiče rad jetre.
Zavisno od toga zbog čega jedemo bijeli luk,važno je da se opredijelimo za svjež ili kuhan.Prvi je efikasniji protiv bakterija,virusa,gljivica i parazita,a kuhani zajedno sa drugim povrćeme,oslobađa sastojak ahoin,pa je djelotvoran protiv tromboze,infarkta,šloga i tromoembolije.Za zaštitu srca i krvnih sudova,prednost ima kuhani,a za preventivu od karcinoma preporučuje se sirovi ili ukiseljen u salati.
Stari mudraci su prije nekoliko vijekova primjetili da bijeli luk podstiče misaone procese,jer obezbjeđuje organizmu neophodne materije koje utiču na mozak.Najznačajniji je sumpor,koji je zaslužan za neprijatan dah koliko i za ljekovitost ove namirnice.
Karakterističan miris,zbog kojeg mnogi izbjegavaju da ga jedu,vrlo je blag dok se česen ne otvori.Tek tada se oslobađa ljuta aroma,koja se iz organizma u potpunosti eliminiše tek nakon 72 sata i to preko pluća.Ali,bez obzira na to,bijeli luk nikako ne bi trebalo zapostavljati.Naročito u zimskim danima,kada virusi kreću u pohod.
Izvor:Život plus
