MUSA ĆAZIM ĆATIĆ(1878-1915): SMRT

musa

Sam sam u sobi-u mekoj samoći;—

Preda mnom stala jedna sablast n*jema,

Upiruć u me od kristala oči,

Što vatren led im u zjenici dr*jema.

Ironijom joj usna prelivena

Šuti ko pečat mutnijeh nebesa—

Tek pandža lako podiže se njena

I po plećima griva joj se stresa.

Ja trnem,dršćem bez glasa i daha,

Tu strašnu sfingu gledajuć pred sobom

I grudi moje lede se od straha—

Čuj,tupa usna tiho joj se miče;

—Ja vječito sam zagonetno biće,

Ruka mi ravna bešikom i grobom…

Pjesmu objavljujemo povodom 100-godišnjice smrti jednog od najpriznatijih imena našeg pjesništva!

Izbor:Kemal  Mahić

4604 Posjeta 1 Posjeta danas