IVAN KRALJEVIĆ: LJUBUŠKI

HercegovkaHercegovka,djevojčica mala,

gorsku vilu glasno dozivala.

Obišla je brda i doline,

polja,gore i vel*ke planine,

da bi lijepu vilu upoznala,

pogledala i nešto pitala.

Kad je spazi brzo joj pohiota,

ruku pruži pa onda upita:

Bajna vilo,dična ljepotice,

i narodna vel*ka pametnice,

de mi reci milo zlato moje,

u *vom kraju sad najljepše što je?

Je l* Neretva zelena duboka,

il*Trebižat desna joj pritoka,

možda zlato što na ruci sija,

ili ljubav iskrena dječija?

Iskren lijep osmijeh djevojački,

ili prvi poljubac momački,

Il*mirisni pupoljak od ruže,

ili lipo cviće u proliće?

Čuvši upit osmjehnu se vila,

te prozbori:Djevojčice mila,

sve je lijepo i to je istina,

al* od lijepog uvijek ljepše ima.

Najljepši je dušo moja fina,

grad Ljubuški i sva okolina,

kojeg diči stara kula znana,

naše dike Hercega Stjepana,

s koje pogled ide na daljinu,

na lijepu nam Hercegovinu.

Jugoistok biser perjanicu,

svjetski dragulj vodopad Kravicu.

I koćuša u bisere spada,

sve na diku Ljubuškoga grada.

Još naslanja istočne granice,

na svetište Marije Djevice.

Ljubuški je velika momčina,

s nešto više od pesto godina,

s pet tisuća stanovnika svoji*

a općina tridesetak broji.

Vjerni Bogu i radu predani,

na ostale privilegirani,

tu živimo vezani za kamen,

i bi*ćemo za vjekove.Amen!

Izvor:Ivan Kraljević-…a bura pušika(Studenci 2014)

Izbor:Kemal Mahić

1090 Posjeta 3 Posjeta danas