Sarajevski turizam-nekad i sad

sarajevo-tabla-turizam-1

SVE KRENULO SA ILIDŽE

Imali smo prvi vodovod i javni WC,među prvima u Evropi električnu struju — Na IliddžI prije više od stotinu godina sagrađeni veleljepni hoteli I tu su nastali prvi koraci sarajevskog turizma—Zašto ne unovčimo našu prošlost ?

Predsjednik Turističke zajednice Federacije BiH. mr.[emsudin Ddžeko, u septembarskom broju TURIST-a, informisao je javnost da je sačinjen nacrt projekta “BiH na tirističkoj karti svijeta”,čiji je cilj reafirmacija naše bogate ali, sada, dosta uspavane turističke ponude.Takođe je prognozirao da bi domaćI tur operateri već naredne 2002.godine mogli “osvojiti” više od deset hiljada (tisuća,svejedno) stranih turista i da bi se svake godine taj broj udbostrućio. Za mnoge je, sigurno.više od novinske vijesti djelovao I podatak da će BH. turistička industrija iduće godine zaposliti 200 (novih) a ne tako daleke 2004.godine, fantastičnih 1.000 turističkih djelatnika.

Nikada ,nikome ,tijesno
Živimo u milenijumu robotike,informatike,naučne fantastike,mobilne telefonije , svakojake super tehnike, ali i vrijeme kada se naša Bosna i Hercegovina nalazi u tvz. tranzicijskim problemima. Većina stanovništva nikako da bezbolno (pro)dživi ostatak svoga dživota. Hiljade (i)li tisuće Bosanaca I Hercegovaca su na listama zavoda… za dobijanje bilo kakvog posla.Mnogi bi radili bilo šta, davno su prošla vremena kada su se poslovi odbijali.Kako pomoćI našim ljudima,gdje su resursi novih radnih mjesta, da li na tom planu ima tajni ?
Nije tajna da se “skrivena” radna mjesta nalaze u usludžnim djelatnostima a to su ,za naše prilike, domaća kuhinja,znači, ugostiteljstvo i njegov brat-blizanac, turizam. Ekonomski stručnjaci bolje znaju koliko košta radno mjesto ili gradnja nekog hotela,restorana,noćnog bara, javne kuće(ne kuhinje) ili sličnog objekta koji donosi višestruki profit. Znači, ekonomski dio ugostiteljsko- turističke ponude ostavljamo stručnjacima, a ovoga puta nije na odmet saznati ko se ,kada kako i sa koliko uspjeha počeo baviti hotelijerstvom,unosnim zanatima , trgovinom,konjičkim trkama, automobilizmom,ljekovitim vodama , turističkim obilascima grada ,planinama,prostitucijom… a sve u cilju interesantne turističke ponude I (solidne) zarade.Evo kratke priče o prošlosti sarajevskog turizma.

Kult komšiluka
Odmah treba znati i konstatovati — Sarajevo je oduvijek bio kosmopolitski grad. U njegove hanove i karavan saraje dolazili su ,noćili i sklapali unosne trgovačke poslove, putnici iz daleke Sirije , Arabije,Egipta,Venecije,Dubrovnika, svakako I Carigrada,Konje,Burse I drugih gradova tada moćnog Otomanskog _Turskog carstva.Historijska je činjenica da nikome I nikada u gradu na uvijek skromnoj rijeci Miljacki nije bilo tijesno.U Sarajevu su Dubrovčani još u 15.vijeku/stoljeću imali svoju koloniju (Latinluk) naspram, sada,nadžalost, zapaljenog i devastiranog hotela “Evropa”,inače prvog turističkog hotela u evropskom stilu..Povjesničari su takođe dokazali da su se u Sarajevo, odmah nakon protjerivanja iz jezuitske [panije, naselili (I) Jevreji-Sefardi,već početkom 16.vijeka.Ali, vadžnije je da oni u Sarajevu nikada nisu stanovali u odvojenom dijelu grada– getu, kao svuda po Evropi u to doba,nego stalno skupa,zajedno sa svima drugima, bili su dio (sarajevskog) komšiluka. A u Sarajevu komšija ili susjed,svejedno, posebno se cijenio I pazio,Slobodno se modže tvrditi da je izgrađen kult komšije I komšuiluka,našeg načina dživota I dživljenja.To je za nas, Sarajlije, .bilo normalno jer je grđeno I njegovano stoljećima,dok je za druge ( putnike- goste- prolaznike- putopisce),bilo čudno da su pravoslavna crkva, katedrala, ddžamija I jevrejski templ, tik jedna uz drugu, tek toliko da jedna drugoj ne zaklanjaju – Sunce.To je to sarajevsko “jedinstvo različitosti ili različitost jedinstva”. I zato nije čudno da je putopisac Sarajevo nazvao “Evropski Jerusalim/Jeruzalem,svejedno.
Nije na odmet pomenuti samo neke epitete koje su pisci,pjesnici ili putopisci kazivali o Sarajevu( cvijet među gradovima,zapadni Damask,judžna Venecija,dragulj među smaragdima…) a Talijan Katarino Zeno, sarajevske bašte je uporedio sa vrtovima u svojoj Padovi. Svestrani Englez Artur Evans, kada se vraćao sa arheoloških putovanja iz Grčke,tadašnje Sarajevo je uporedi sa Misirom I “smaragdnim vrhuncem orijentalne mašte”.Slično su biljedžili I neumorni Evlija ]elebija, uvijek originalni Zuko Ddžumhur,a nadahnute stihove o Sarajevu,Vilsonovom šetalištu I drugim “šeher -draguljima”,sačinio je i senzibilni Izet Sarajlić.
To je I razumljivo jer je Sarajevo uvijek I svakog dobronamjernog gosta osvajalo, odmah I bez rezerve. Još su stari Rimljani otkrili čudotvorne termalne vode I sagradili naselje po nazivom AQUA S…da bi mnogo kasnije Turci dali naziv Iliddža (banja-kupalište-toplice).Da li su Rimljani a zatim Turci ljekovite vode od fantastičnih 58 Celzijusa “pretvarali” u profit (metalne ili papirne novčanice) nije provjereno,ali je potpuna istina ,da je moćna AustroUgarska carevina,sve radila pl
anski,pedantno I sa dugoročnim ciljem.Tako je bilo I na planu turizma.

“Evropa”prvjenac
Što se hotela I hotelijerstva tiče,odmah po okupaciji 1878.godine otvoreno je u Sarajevu nekoliko skromnih prenoćIšta, jer ponuda kafana,svratišta I brojnih turskih hanova,nije odgovarala navikama I potrebama putnika iz Monarhije. Kuća bogatog Jefte Jelića adaptirana je u hotel čiji je vlasnik bio izvjesni Wezel, kojem je dozvolu za rad Ravnateljstvo redarstva izdalo već 30.oktobra 1878.godine, značI, samo dva I po mjeseca po ulasku austrijanaca u grad.
Ali, prvi moderan hotel za konačenje putnika iz Monarhije i drugih dijelova Evrope , ipak je sagradio domaćI čovjek. Bio je to moćni trgovac Gligorije (Gliša) Jeftanović, a njegov hotel “Evropa”otvoren je posljednjeg dana mjeseca decembra 1882.gpodine. Decenijama I decenijama,više od stoljeće, “Evropa” je bilo omiljeno sastajalište Sarajlija I gostiju. Nadžalost, rat I razaranja potpuno su devastirali ovaj “biser u đerdanu” sarajevskih hotela. .Ali,vratimo se u (pret)prošlo stoljeće.
Jevrejski bogataš – Salom 1895.godine otvorio je hotel “Grand”.-Samo godinu kasnije u prostorije “Granda” uselila se Zemaljska banka što je “natjeralo” preduzimljivog austrijanca Pratschke (Pračke) da Ajaspašin dvor adaptira u hotel pod nazivom “Central” koji, takođe, čeka restauraciju,donaciju I pravu namjenu.
Uporedo sa pomenutim hotelima austrougarske vlasti su (sa)gradile hotele na IliddžI: “Austria” ,”Radecki”, Bosna”…To su objekti novih naziva “Bosna”, “Jadran”, “ Hercegovina”…ali,nadžalost,bez prave namjene odnosno objekti koji tradže donatore ili kupce.Kad smo na IliddžI i u njenim “hotelima”,nije na odmet podsjwetiti da su posljednju noć u “Bosni” proveli princ Franc Ferdinand i njegova supruga ,trudna Sofija Hohenberg. Da su još prije više decenija jednopartijske vlasti imale sluha, smisla i osjećaja za turizam I stranog gosta, kada stigne u grad sa hipotekom svjetskog atentata, morali su ovaj objekat pretvoriti u –m u z e j.Jer,u svijetu se to tako radi.Sve što je ,namjerno ili slučajno,nekada imalo svjetski odjek, nastoji se konzervirati, sačuvati ,pokazati. To ljudi džele i tradže,a kada je tako, samo treba više agilnosti,skromna ulaganja (i reklame),a odgovor je, sigurna i profitabilna investicija.Samo ne treba otkrivati “hladnu vodu” kad je sve “već viđeno”,a mi bismo od tople ljekovite–iliddžanske,sa skromnim ulaganjima ,mogli imati solidan profit.Jer,stručnjaci uvjeravaju i dokazuju, da su iliddžanske termalne vode, po kvalitetu i ljekovitosti,
istovjetne vodama u čuvenim Karlovim Varima.Znači,iliddžanske tople vode nepovratno teku ,a sa njima dolari,marke ,sutra i euri… pored sarajevskih banaka I biznismena.
Još jedna turistička sitnica “vezana” je za
sarajevsku Iliddžu. Još 1880. godine ,znači samo dvije godine nakon dol aska austrijanaca, od Latinskog mosta do Iliddže saobraćao je o m n i b u s (dželjeznica) tri puta dnevno, a posebni vagoni bili su za bicikle i (pokrivene) muslimanske džene. Ako nema komunalno-prostornih uslova za obnovu omnibus željeznice, moralo bi se načI mjesta za bar jedan vagon u (ne)suđenom sarajevskom Turističkom muzeju.
Malo je poznato da je sa Ilidže krenuo sarajevski turizam. Direktor banje Viktor Pojman, krajem (pret)prošlog tj. 19.stoljeća organizovao je p r v o turističko ,kako su novine pisale, p o s m a t r a nj e BH.planina.Novinari su na svoj način čitaocima prenijeli atmosferu markantnim naslovima, u stilu:…
“Kroz bosansku [vajcarsku…”Kao u Sent Moricu…” I slično.Koncem pomenutog stoljeća, ili preciznije 1892.godine, izdat-štampan je i ilustrovani “Vodić kroz Sarajevo”.Među tim, “titula” prvog sarajevskog turističkog vodića svakako pripada Huseinu Pašaliću koji se ,odmah po dolasku bečko-peštanske carevine ,počeo profesionalno baviti ovim poslom .Dugo godina je uređoivao u listu “Bosanska pošta ” rubriku “Vodić za strance”. Pored obilaska kulturno- historijskih spomenika I sa gostima grada udišući ekološki super -zraku oblidžnjih planina, Husein Pašalić je klijente “vodio” na predstave folklora, zalazio u tijesne sokake Baščaršije, upoznavajućI ih sa tajnama aščija (kuhara) kujunddžija (zlatara) ekmeščija (pekara) bičakćija (nodžara) čurćija (krznara) zilddžija (zvonara) muddželita (knjigovezaca). I sijaset drugih zanata I zanatlija, jer su Sarajevo neki nazvali “esnafskom republikom”.
Turistički klub u Sarajevu je formiran 1884.godine, a prvi predsjednik bio Risto Samouković, trgovac po profesiji. Nekoliko godina kasnije grade se planinarske kuće na Trebeviću, Bjelašnici,Treskavici I Prenju.
Prvi sarajevski a vjerovatno i BH. automobil krenuo je sa Iliddže, ispred hotela “Austrija”. Bilo je to 8.jula davne 1902.godine ,a novine I novinari su taj istorijski datum komentarisali riječima ,da su se pojavili “fijakeri što lete po testi…”.Pozdravio ih je baron dr. Malinari ,predsjednik sarajevskog Turističkog kluba .To su, ustvari, bili učesnici automobilske trke Pariz -Beč- Sarajevo. Nekoliko godina kasnije (1905.) u Sarajevo je autom iz Beča stigao ministar–kapetan Volf I on se smatra prvim (profesionalnim) vozačem koji je dživio u Sarajevu. Pedantni statističari zapisali su da je 1913.godine u Sarajevu bilo “čak” 80 brzih ljubimaca na četiri gumena točka.Iste godine je osnovan I “BH auto klub”.
Svakako da je turistička atrakcija bila organizacija prve konjičke trke 1893.godine ,od Bihaća do Sarajeva.Krenulo je 45 a na cilj stiglo svega 16 jahača odnosno konja.Pobijedio je jahač Sabit Ademović iz Jajca koji je ovaj “bosanski konjički maraton” savladao za 30 sati 20 minuta I 30 sekundi.S obzirom da na Butmiru hipodrom I dalje postoji, našI turistički I ostali stručnjaci, sa više atrakcije I inventivnosti ovaj objekat bi trebali reafirmirati I sa njega “u galopu” uzimati . profit.

I prvi WC je turizam
Ne trebaju biti turističke atrakcije, ali mogu donisiti skromnu zaradu( restaurirani) objekti koji su u turska ili autrijska vremena postojali u Sarajevu. .Na primjer, malo je poznato da su Sarajlije imali prvi javni zahod -WC na Balkanu.Zašto se , na istom mjestu gdje je postojao (Baščaršija) ne sagradi -restaurira istovjetan objekat I samo bronzanom ploćicom podsjeća da smo I na tom polju bili prvi.Imali smo I prvi vodovod,modžda i u svijetu.Osnivač Sarajeva Isabeg Ishaković, još u 15.stoljeću sagradio je vodovod ,od vrela Crnilo ( Sedrenik ) do ddžamije na Baščaršiji.Atrakcija je što je voda “Išla” drvenim cijevima čitavih sedam kilometara I dok su u pariskom dvorcu Versaju fekalije prosipali kroz prozore, Sarajlije su pile čistu vodu ,a prljavu posebnim cijevima usmjeravali na prava mjesta.Zašto I takvu historijsku činjenicu na atraktivan I zanimljiv način ne prezentiramo našim gostima ?

Prvo malo podataka iz historije elektrike, da bismo se (pod)sjetili kako je I kada električna struja stigla u Sarajevo.Prva hidrocentrala u svijetu sagrađena je na vodopadima Nijagare u Kanadi I Njujork je struju dobio 1882.godine. Samo 13 godina poslije Sarajevo je,kao rijetko koji evropski grad imao struju i polako ali sigurno gašeni su fenjeri.Tada je proradio I električni tramvaj , prije nego u Beču,Pešti,Pragu ili Zagrebu. Austrijske su vlasti,zapravo, dželjele prvo vidjeti, da li će biti problema I da li se bezbolno modže prećI, sa konjske na strujnu vuču. U tramvaju su bila dva odjeljenja-kupea, za pušače I nepušače, a vozačI I kondukteri, dok su na sludžbi, nisu smjeli jesti –bijeli luk.Da li bi sarajevski GSP u svoj pravilnik mogao ugraditi neku od ovih pravila ? Kad zapredžnih tramvaja, konji su se mijenjali nakon dvije vodžnje, karte bile tamnocrvene boje,ispisane na bosanskom,njemačkom I turskom jeziku ,koštale 5 krajcera. Narod je tramvaj prozvao “šejtan” I “zelena adždaha”.Za zaljubljenike sarajevske komunalne prošlosti,evo I podatak da se polazna stanica nalazila kod današnje dželjezničke stanice,završna kod Ekonomskog fakulteta, a u Rudolfovoj ulici ([trosmajerova) bila je “remiza” za konje tj.štala.Konjski tramvaji su polazili svaki sat ,od pet sati ujutro,a razdaljinu od tri kilometra prelazili za 20 minuta..Zašto današnji sarajevski GSP-u ne bim, na prigodan način ,obiljedžio pojavu tramvaja u svom gradu ? Ako nema para za čitav muzej ,prostora sigurno ima za – spomenik .
I za kraj o lakšim temama, kadžu najstarijeg “zanata” na svijetu. Nije provjereno da li smo prvi u Evropi ili Balkanu,ali, prvu javnu kuću Sarajevo je imalo već 1900. godine,.Bilo ih je,ustvari, nekoliko u Novoj ulici, današnjoj Tekiji I Podtekiji,blizu Skenderije. Nešto ranije, leglo prostitucije I prostitutki bilo je oko Fabrike duhana,kod Vrbanje mosta. Sagrađeni objekti za oficire,vojnike I svakojake mušterije sa debljim novčanicima,spremnim da plate tjelesna zadovoljstva, imali su nazive “Žuta lampa” , “Crvena lampa”, Bijela lampa”, Plava lampa”, “Pet mašina”…Bludnice su medicinski pregledane dve puta sedmično u Gradskom fizikatu,a ukupno je registrovano 33 “sarajevske noćne gerle”.I pored pedantne zdravstvene kontrole, sifilis je bio u stalnom porastu, tako da su gradske vlasti odnosno policija , zabranila žensku sex ponudu po krčmama I gostionicama 1924.,godine,.UvadžavajućI zahtjeve usteške vlasti I njemačkih oficira I vojnika,sarajevske javne kuće su ponovo otvorene pred Drugi svjetski rat.Očito, zakon trdžišta I tradžnje diktirao je ponudu I na tom ekonomsko-turističkom polju.Da li I na ovom planu prošlost odnosno historija modže biti “učiteljica dživota” ?

ENVER DERVIŠBEGOVIĆ

1689 Posjeta 3 Posjeta danas