LJUBUSAK, MOSTARAC UBER ALLES – Sie sind ja, ein Kölner

gradskaKad se ovdje nekome predstavljam, najcesce kazem: mostarac. Time je sve receno. Neki poznanici, pogotovo stariji, cesto me znaju zovnuti: hercegovac, a za Svabe i za ostale strance najcesce sam: Bosnier. Nekoliko puta do sada sam iskoristrio porijeklo mog oca pa sam se u zgodnim trenutcima prredstavio da sam: ljubusak. Ovo pogotovo koristim kad se susretnem sa nekim Hrvatom, a ako je taj jos slucajno hercegovac, onda kazem jos poblize, da sam gracanin, tj sa Gradske, iz jednog malog naselja pored Ljubuskog. Zadovoljstvo mi je kad vidim guku, kako je doticni guta. Gradska je 1993 u roku od 48 sati ispraznjena i upucena preko Zagreba u treci svijet. 
Sve ovo o cemu pisem, to sam ja. 
Odatle me vuku korijeni i ponosim se sa svim tim. To je moje, to sam ja. A medjusobno pogotovo familijarno sad se nazivamo drugacije. Pogotovo ljeti kade se iskupljamo sa raznih strana svijeta u Mostaru, na odmor i na godisnje vidjenje. Tada obicno kazemo: norvezani stizu krajem juna, a svedjani malo kasnije. Svabe mogu tek od polovine jula, ne mogu prije dobiti Urlaub. A australijanci ove godine ne mogu doci. Nasla se u familiji jedna nova mala australijanka doci ce tek narednog ljeta. Onda planiramo. Bice jedna svadba. Jedan amerikanac zeni jednu podvelesku. Sve ovo prolazi, ali haj ti reci jednoj podveleski da je podveleska. Ona je mostarka od devedeset I druge. 
Sve ovo o cemu pisem to smo mi.
Ali jucer sam nakon sesnaest godina i cetiri mjeseca boravka u Njemackoj, u Kelnu prvi put dozivio da mi jedna svabica, jedna starija dama, rodjena Kölnerica (ne kelnerica u nasem smislu), da mi kaze:
Sie sind ja, aber ein Kölner! (Vi ste Kelsanin)
Ne znam sta bih. Veselio se ili tugovao. Drago mi je da me identificiraju sa gradom u kome zivim vec toliko dugo. Osjetio sam dusu tog grada. Keln je jedan od rijetkih gradova Njemacke koji ima dusu, kao i Mostar. Mnogo me podsjeca na rodni Mostar. Ima rijeku, ima lijevu i desnu stranu. Ima mostove. Svi mostovi bjehose sruseni krajem drugog svjetskog rata, i svi obnovljeni. Kelsani, birvaktile Kelti, imaju svoj nacin zivota koji se razlikuje od svih drugih gradova. Ovdje vazi deviza: leben Kölsch, sprechen Kölsch, trinken Kölsch, sto u prevodu znaci: zivjeti kelnski, pricati kelnski, piti najbolje pivo na svijetu: Kölsch. Ovome zadnjem ce se iste sekunde usprotiviti svaki nijemac iz bilo kojeg drugog dijela Njemacke, a bogami i neki nasi, koji su vec navikli na alt, na weizen ili na pils. Tu pogotovo postoji jedna pozitivna utakmica na svim podrucjima zivota izmedju Düsseldorfa i Kölna, kako je boga i svijeta.
Sa ovim gradom sam se identificirao, ali ne znam, ne bas sto posto. A kad covjek toliko vremena zivi u jednom gradu, stice navike, osjeca puls grada. Izadjes da pogledas Karneval, navijas i tugujes sa 1FC Köln, za hokejase, ukljucujes se i ne htijuc u raznorazne manifestacije. Jednostavno osjecas to kao svoje. 
A iznad svega toga znas da imas jos Mostar. Takav kakav je. Da je od govana moj je. Tu sam hodio vise od cetrdeset godina. 
I kad sam jucer navratio u jedan muzej da upitam je li i ovog cetvrtka ulaz slobodan, inace je ovdje svakog prvog cetvrtka u mjesecu ulaz u muzeje slobodan, ta dama za Info pultom mi rece:
– Ja, ulaz je slobodan kao i uobicajeno, ali to vrijedi samo za gradjane Kölna, a vi ste Kölner. „Sie sind ja, aber Kölner!“
– Ja ich bin es, ali sam prije toga sve ovo sto navedoh na pocetku!

Smail Spago, jan 2010.

KAMEN

Kamen… ko staklo se sija 

na Mostarkom suncu
izlizan od stopala , uspomena 

sto prodjose kao Emina
Kamen sto ceka ,

 kamen sto pamti
kamen za kojim mozes da places

 i da patis
znaj da je kamen
kojem ces da se vratis

 

Autor: Mostarac na sluzbenom

Preneseno sa: http://cvjetnaavlija2.yolasite.com/

1127 Posjeta 1 Posjeta danas