Godišnjica masakra u ulici Mula Mustafe Bašeskije: Minobacačka granata ubila 43 građanina Sarajeva

markale 28 avgust icty

Na mjesto masakra koji se prije 20 godina dogodio u ulici Mula Mustafe Bašeskije do broja 64, kod ulaza u Gradsku tržnicu u Sarajevu, danas su brojne delegacije svih nivoa vlasti, te članovi porodica i prijatelji položili cvijeće i odali počast ubijenim sugrađanima, javlja Anadolija.

Na današnji dan prije 20 godina, s agresorskih položaja iz pravca Trebevića ispaljena je minobacačka granata kalibra 120 mm, koja je pala na ovo mjesto i ubila 43, a teže i lakše ranila 84 građana Sarajeva.

Među ranjenicima je bio i Ismet Svraka.

“Bio sam pet-šest metara ispred ulaza u tržnicu sa dvojicom kolega. Oni su obojica poginuli, a ja sam ostao živ. Teško mi je. Uvijek kada prolazim ovim dijelom sjetim se, ali se živjeti mora”, poručio je Svraka.

Tomislav Šandrk je također ranjen u napadu na ulici Mula Mustafe Bašeskije do broja 64, kod ulaza u Gradsku tržnicu.

“Tog dana bio sam na Markalama. Prelazio sam ulicu. Tada je pala. Imam ožiljak od granate. Na televiziji imaju snimci gdje ja kupim ranjene i mrtve”, ispričao je Šandrk.

Kako kaže, svaki dan prolazi kraj tog mjesta i 20 godina nakon je teško.

Amela Feriz je taj dan imala 15 godina i danas, 20 godina nakon, svega se sjeća kao da je bilo juče.

“Rođena sam desetak metara od mjesta ovog užasnog zločina. Preživjela sam. Ne bih voljela da se ikada ikome to desi. Bio je dan kao i današnji, lijep i sunčan. Bili smo u tržnici, par metara od ulaza. Bila sam sa prijateljicom kad se desila eksplozija. Znam da mi je kroz glavu u tom momentu prošao cijeli život. Poslije sam išla psihijatrima da mi pomognu jer sam ustajala u noći sa stravičnim prikazima. Taj dan su mi poginula dva prijatelja”, ispričala je Feriz.

Ističe da je “bilo užasno”. Postojao je strah od druge granate.

“Svugdje je bilo mrtvih i ranjenih. Nas su uvukli u podrum. Gdje god smo se okrenuli bio je neko ili ranjen ili mrtav. Ranjeni su dozivali u pomoć. Auta su dolazila”, naglasila je Feriz.

Danas je majka i kako kaže svoje dijete uči da živi svoj život i da moli Boga da se rat nikome nikada ne ponovi.

Predsjednica Unije udruženja civilnih žrtava rata Senida Karović kazala je u obraćanju prisutnima da se ovo mjesto zločina treba obilježavati i nikada ne zaboraviti.

Prema njenim riječima, kao i svako drugo mjesto svjedoči o masakrima koji su se desili, gdje su nevini civili ciljano gađani.

“Ovaj zločin nad nedužnim civilima je jedan od posljednjih zločina u opkoljenom Sarajevu jer stradanje civila u ovoj ulici i na ovom mjestu je presedan zla poslije kojeg su slijedili NATO napadi na agresorske položaje oko Sarajeva. Ubijene niko ne može vratiti, ranjenima dijelove tijela ništa ne može nadoknaditi zato im svi mi možemo i moramo život učinit boljim da bi lakše živjeli sa svojom boli, a pred nama svima je zadatak da se zlo koje je učinjeno Sarajevu i njegovim građanima nikom i nikada ne ponovi”, kazala je Karović.

Na današnji dan 1995. godine, od dejstava minobacačke granate poginuli su: Omer Ajanović, Hidajet Alić, Salko Alić, Zeno Bašević, Husein Baktašević, Sevda Brkan-Kruščica, Vera Brutus – Đukić, Halida Cepić, Paša Crnčalo, Mejra Cocalić, Razija Čolić, Esad Čoranbegić, Dario Dlouhi, Salko Duraković, Alija Dževlan, Najla Fazlić, Rijad Garbo, Ibrahim Hajvaz, Meho Herceglić, Jasmina Hodžić, Hajrudin Hozo, Jusuf Hašimbegović, Adnan Ibrahimagić, Ilija Karanović, Mesudija Kerović, Vehid Komar, Muhamed Kukić, Mirsad Kovačević, Hašim Kurtović, Ismet Klarić, Masija Lončar, Osman Mahmutović, Senad Muratović, Goran Poturković, Blaženka Smoljan, Hamid Smajlhodžić, Hajro Šatrović, Samir Topuzović, Hamza Tunović, Ajdin Vukotić, Sabaheta Vukotić, Meho Zećo i Narima Žiga.

1657 Posjeta 1 Posjeta danas