HADŽEM HAJDAREVIĆ: DJETINJSTVO

mjesecb

Jabuku još pamtim,rešetkaste dane

koje vjetar sjecka u rupčiće zvuka.

Mehku večer s neba spušta blaga ruka

koja srce nutka na dlane da stane.

Očeva je šutnja teža od brijega

što se o dom krhki naslanja u noći.

Mjesec zategnuti dvoji kamo poći

ako ne mahnem mu prije svog bijega

u san…K majci?Doma,u kojem ona

premješta svjetlosti s prozora na lice

ukućana i na krilca zlatnih ptica

dok slijeću na krov,s njena groba,k*o na

traci sunca da su pokreti i glasi

kojim mati ocu suhu šutnju kvasi…

„Muallim“-14.08.2003.

Izbor:Kemal Mahić

1237 Posjeta 1 Posjeta danas