„TI SE HRANI MOJIM BOLOM,MOJIM SUZAMA…“

 

Seka

 

 

Zašto ljubitelji literature čitaju književna djela,slušaju i skladaju muziku,pohode dramska i scenska djela i ostale oblike umjetničkog djelovanja?

 

Jedan od razloga je svakako traženje sebe u likovima,u scenama,u tekstovima,slikama,aktovima,filmovima,sonatama i simfonijama…

Da u drugim likovima prepoznaju svoju intimu,svoje uspone i padove,svoje uspomene…

Slušajući sljedeće stihove pronašao sam sebe!

Vjerovatno bi se mogli pronaći i Ljubušaci koji se nalaze u svijetu daleko od svoga topraka?!

To su stihovi folk muzike—pjesme u interpretaciji Seke Aleksić:

„Ti se hrani mojim bolom,mojim suzama

I što poslije tebe tuga me je uzela

Ti se hrani što me nema,što sam nestala

Al* ja da te volim nikad nisam prestala!“

Akcenat je na riječima:“bol“,“suzama“,“tuga“,“me nema“,“nestala“!

Riječi ove pjesme sadrže ljubavnu čežnju za dragom osobom i njena poruka je upućena voljenoj osobi.

Međutim,umjetnost se može tumačiti na više načina i takav je zadatak njenog poslanja i muzike koja je obilježava!

Ovaj drugi način tumačenja su doživjeli prognanici iz Ljubuškog i svaki drugi prognanici.

Bez obzirana na navedene akcentirane riječi,završetak pjesme kao „otrov u medu“ je optimističan i završava stihovima:“Al* ja da te volim nikad nisam prestala“(2 puta).

Ako se čitatelji i gledatelji ne slažu sa navedenim,neka ipak pogledaju „klip“ Seke Aleksić,pa barem će vidjeti  l j e p o t u,lika i figure(„tela“),koja nas mentalno uzdiže i čini ponosnim— Ljubušacima!

Podsjećam na vjekovni pozdrav Jevreja:“Da ruka presahne ako te zaboravim Jerusalime“!

Zamijenimo riječ:“Jerusalim“—„Ljubuški“! I mirna Bosna!

Kemal Mahić

 

1729 Posjeta 2 Posjeta danas