Kako u Hercegovini nije bilo nijednog samostana,franjevci su tražili da se ovdje podigne jedan.S crkvom i sjemeništem bio bi rasadnikom duhovnih skrbnika i prosvjetitelja puka kojega bi podučavali,budili i pomagali.Na čelu pokreta bio je otac fra Nikola Kordić iz Brotnja,koji je nastojao što više hercegovačke mladeži otpremiti u samostan u Kreševu.Uz njih su bili gotovo svi hercegovački franjevci,osobito fra Angjeo Kraljević.Godine 1840.imali su tajni dogovor,odlučili su se obratiti Sv.Stolici da se u Hercegovini,njezinom dozvolom,podigne crkva i samostan koji bi ujedno služio za sjemenište.Hercegovački franjevci bili su siromašni,nisu se mogli ničemu nadati,pa ni od svoje bosanske braće koji su bili protiv dijeljena.Hercegovački puk bio je siromašan zbog mnogih prošlih ratova,unutarnjih nevolja,progonstva i čestih gladnih godina.
Od 1832.u BiH biskupovao je otac fra Rafo Barišić.Biskup Barišić obratio se Svetoj Stolici da usliša molbe Hercegovaca i razdjeli bosansko apostolsko namjesništvo te dozvoli Hercegovcima gradnju crkve i samostana.Sv.Stolica prihvatila je molbu Barišića i vratila ga iz Albanije.Odredbom Sv,Stolice 30.09.1843.imenovan je apostolskim vikarom,krajem te godine ostavio Albaniju i došao u Hercegovinu na Čerigaj kod župnika.6.02. 1844. Sv.Stolica izdaje odluku kojom se hercegovačkim franjevcima dopušta da mogu podignuti crkvu i samostan.Ova odluka u priijevodu glasi:
„Budući braća Hercegovci reda sv.Frane od obosluženja kustodije kreševske u provinciji bosanskoj sv.Sboru od raširenja vjere izpostavili da je,za priskočiti potrebam vjernika,veoma potrebno da se novi samostan njihova reda u pograničnom kraju Hercegovine podigne:i rad toga smjerno molbi;da se dade dozvola za podignuće istoga te buduć isti sv.Sbor uvidio da je njihova želja odobrena od presv.O.Josipa M iz Aleksandrije svega serafinskog reda generala:nastojeći providiti za korist i odlučio,da se imade moliti sv.Otac,da nuždnu dozvolu udostojiti se podieliti“.
Ovu odluku Svetog Sbora ponio je Ivan Brureelli,tajnik Svetog Oca,gospodinu Grguru Božje Providnosti.U saslušanju 14.01.1844.Sveto Otac je sve odobrio.Iz Kreševa franjevci dolaze kod župnika na Čerigaj,fra Nikole Kordića.Sada su trebali tražiti dozvolu od otomanske Vlade da se gradi samostan i crkva.Njihov prijatelj Mujaga Ćiber,Alipašin doglavnik(Rizvanbegovića),savjetuje ih da moraju darivati Alipašina sina Rustanbega i da će tako prije dobiti traženi ferman.Ferman dobivaju 10.01.1846.,a on glasi:
„Vezire presvietli,savjetniče preuzvišeni,pravilo-zemaljskoga ravnajući poslima države dubokom mudrošću,određujući posle roda čovječjega,postizujući razboritošću cilj,sazdatelju sgrade carstva i blagostanja,ustalitelju stupova sreće i veličanstva,nagrađen raznim milostima,previsokoga kralja sadanji moj vezire hercegovački,Ali-pašo čiju presvietlost nek Bog vječnom učini!Po isti način izabrani između namjestnika sudaca,i u zakonu učenih gospodine mostarski podsuče!Čije znanje nek hraste!Slavni također među sličnim i jednakim velikašima kraljevstva i drugi najugledniji muževi,čije se dostojanstvo umnožalo!Kad ovaj visoki carski nalog stigne nek je poznato…da je u pokrajini Hercegovini,kotaru pako mostarskom u granicama sela Pribinovića,na poznatom mjestu Široki-brieg,njekoč obstajala crkva sljedbenika latinskoga obreda,koja je sada srušena i posve uništena.Budući pako,da se spomenuto mjesto nalazi među drugih pet sela,nit* i jednu crkvu,ovih sela privrženici latinskoga obreda u rečenoj pokrajini Hercegovini imadu,kad vrše svoj obred mnogim su nezgodama i prevelikim neprilikama izvrgnuti.Pošto je pako Moja carska milost od gore rečenih smjerno zamoljena bila da bi spomenutu crkvu,po prvobitnom njezinu obliku skupa sa dva krila soba za stanovanje redovnika,koli po dnu toli po vrhu,a također i proviđenju kuhinu,obnoviti mogli:te budući polog dane naredbe po velikom veziru,spomenuta crkva od sudca zakonitim načinom pregledana…široka 25 visoka osam i pol:
(lakata) i tako učinjen nacrt visokoj porti s preporukom priposlan…glede visine,širine,duljine po prvotnom svom obliku:po tim pako uvjetom,da se iz istoga oblika ma koliko je nokat dug ne smije popustiti,niti je prosto za jedan prst oli jedan pedalj produljiti…Tako znajte,višnjoj se zapoviedi pokorite.Godine Hedžire 1261.kršćanske ere 1845.“!
Za ferman treba zahvaliti biskupu Barišiću koji se nalazio u Carigradu.Nakon dozvole trebalo je odabrati mjesto za novi samostan.Čerigaj nije imao prikladna prostora.Neki su htjeli kod katoličkog groblja „Jela“,a drugi niže Borka kod groblja zvanog „Sajmište“.Na nagovor Barišića gledali su golo i zapušteno mjesto nazvano Široki briegKada je u pitanju smještaj samoga mjesta samostana i njegove ljepote,to je opisao pjesnik Martić:
„Eno gdje no plaha Lištica hvata vale uporište Ugrovače,ter ponire u okruglu polju neodtično gradi more,nalik Genezaretskom jezeru,s desnu stranu prilegla je prostrana obala Širokim-brijegom odavno zvana.Na samom pomolu briega toga,ne bijaše ništa osim staro groblje obraslo.“
Kupljeno je obližnje zemljište od Ahmetage Kurta za 145 u zlatu dukata(u svrhe kršćanske nisu smjeli prodavati zemljište,pa je Ahmet Kurt bio izopćen na dvije godine,nije smio ulaziti u džamiju niti na obrede sa svojim suvjernicima).Franjevci su se sakupili pod jednim starodrevnim i kitnjastim hrastom i odabrali za gvardijana o.fra Angjela Kraljevića.Pod hrastom su stanovali četiri mjeseca,zatim su napravili daščaru u kojoj su stanovali do 1849.kada su prešli u novi samostan.Sultan Abdul Medžid izdao je ferman u Carigradu 20.10.1845.,bujruntiju je izdao hercegovački vezir Ali-paša Rizvanbegović 5.1.1846. i na kraju muraselu je izdao mostarski kadija 13.1.1846.godine u Mostaru.
(…)18.09.1847.Hercegovina je odijeljena i proglašena posve nezavisnom od Bosne.1852.uređena je nova hercegovačka kustodija.
Izvor:Motrišta(35)-2006.
Pripremio:Kemal Mahić