ZAČINI,TARHANA,SUHO MESO

 

zacini

Bosanska kuhinja koristi začine,ali ne u tolikoj mjeri kao neke druge kuhinje u svijetu.Veoma je popularna nana,bijeli luk,biber,cimet,zatim masli ili maslac kao začin,te kim,ćurekot,susam,karanfil i dr.Istovremeno,zaprška od brašna odnosno hamur,praktično se u ovoj kuhinji malo koristi.Nerijetko se sama aleva paprika stavlja u vrelo maslo,odnosno maslac i time se začini jelo,a brašno za stvaranje tzv. Umaka izostaje.

TARHANA nije začin,ali čorba spravljena sa tarhanom umjesto druge šehrije,kako se kaže za tijesto koje se stavlja u supu,ima poseban kiselkast okus,te joj drugi začini nisu potrebni.

tarhana

Tarhana i nišesta su također specifikum bosanske kulture.Prave se od brašna u domaćinstvu na dosta komplikovan način,što zahtijeva vremena i toplote,s obzirom na potrebu dugotrajnog sušenja na suncu.Tu je i omačev pilav(domaći rezanci) itd.

Zanimljivo je da,obzirom da se krajevi svake jufke,a naročito za baklavu,režu i odstranjuju,domaćice bi znale krajeve rezati na male kocke i njih koristile kao pastu za supu/šehriju,s tim da se u čorbu doda istucani bijeli luk i čorba začini maslom.Ovo jelo se zove tutmač,koristi se kao ukusno predjelo(u Hercegovini),a izraz je prije svega štedljivosti,ali i poštovanja svake vrste nafake.

Uz jelo se veoma mnogo koriste razne vrste salata.posebno zimskih kiselih salata tzv.turšija(od luka,krastavaca,zelenog paradajza,od miješanog povrća,paprike punjene kupusom i sl.).

Također su veoma popularni i sirevi,poput travničkog ili sjeničkog sira,ali i mladi sir koji se sprema u većini prigradskih sela.Ipak,ovdje nije običaj završiti jelo „komadom“ sira.Više se sir koristi kod serviranja za vrijeme poslijepodnevnih i večernjih sijela,uz veoma lijepe pogače,maslenice,pečeni krompir i sl.

pastrma

Pored toga,veoma je popularno SUHO MESO i sudžuka,koja se pravi od faširanog goveđeg mesa i začina.Suho meso je izuzetno ukusno i blago,za razliku od iste vrste jela u drugim sredinama ili suhomesnatih proizvoda od svinjskog mesa,krvi i iznutrica koje se konzumiraju i veoma su popularni kod drugih naroda.Visoko i njegova okolina čuveni su po proizvodnji suhog mesa,posebno goveđeg,ali se obično hercegovačko i sandžačko suho meso smatra najukusnijim,naročito tzv. Plaha ili plećka,odnosno but ovce ili koze,stelja—suho meso bez kosti.

Naravno,naše domaćice spravljaju i ostala jela koja su manje ili više popularna na ovim prostorima,pa i jela koja su poznata u dalekom svijetu.Pripremaju se sve vrste jela od krompira popularnih u Evropi,jela od ribe,poput brodeta.Ipak,usljed zabrana korišćenja nekih vrsta mesa,naše domaćice nisu vješte i ne pripremaju puževe i žabe,ne pripremaju školjke niti ptice,a komadići špeka kao začin ne dolaze u obzir.Uz to,nisu popularni ni flambirani palačinci(jelo koje se prelije vinom-dakle alkoholom i zapali) bez obzira što se radi o poboljšanju ukusa,a ne o konzumiranju pića.Ne poslužuje se ni alkohol,pa nema ni posebne kulture serviranja raznih čaša na stolu.

Vjerovatno iz istih razloga tradicionalno nije popularno paljenje sviječa uz večeru,bez obzira na ugođaj.Čak i svijeće na rođendansku tortu osoba koja drži do tradicije nerado će staviti,iako se ovaj običaj sve više praktikuje,naročito kada se radi o rođendanskim slavljima naših najmlađih.

Izvor.Mevlida Serdarević i Ajnija Omanić-Bošnjačka kultura ponašanja,SA 2009.

Pripremio prof. Kemal Mahić

4069 Posjeta 1 Posjeta danas