Historija iz zasjede
Bio je dijete svog vremena. Istočnog je i zapadnog obrazovanja. Poliglot širokog političkog i kulturnog interesa. U „preokrenuti“ kulturno-civilizacijski horizont, u iseljeni prostor istočnjačkog duha i adeta i potisnutu vjekovnu tursku upravu – prvi je vratio zapadnu pismenost političkim i folklornim tekstovima. Gradonačelnik je Sarajeva: prvi put za osmanske uprave od jula 1877. do marta 1878., a drugi put za austrougarske, u dva mandata, od marta 1893. do aprila 1899. Zvao se Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak.
Malo studija
Tvrdi se da je rođen u Vitini na obiteljskom imanju (g. 1836.), ali podatak uopće nije pouzdan. Zabilježena predaja kaže da je rođen u historijskoj jezgri Ljubuškog, u naselju na uzbrdici, Gožulj, gdje je rezidirao njegov djed, posljednji ljubuški kapetan Sulejman-beg, gdje mu se rodio Ali-beg, otac Mehmed-begov. Isti podatak se razabire i iz špijunskog izvještaja „kapetana Božića“, kao i iz putopisa Riharda Erka (iz 1846.).
Uz ime, Mehmed-beg je redovito dopisivao etnik Ljubušak. Je li tačan datum rođenja iz brojnih biografija 19. 7. ili 19. 12. 1839., kako navodi „kvalifikovana lista koja nije sačuvana“?
Studijskih radova o njegovu djelu je tragično malo – da nema Rizvićeve, Maglajlićeve, Durićeve, Karićeve i Džankove, moglo bi se pomisliti da je protiv te historijske figure podugnuta zavjera šutnje – a nije! Nije, jer evo, svi ga, osobito u najnovijim danima, redovito spominju pozitivističkim natuknicama: obnovitelj je nacionalnog bošnjaštva, rodonačelnik bošnjačke književnosti, pandam je V. Karadžiću, na nj se naslanjaju najrecentnije deklaracije o bosanskom jeziku, itd. Međutim, studija nema, osim spomenutih. U njega se, nonšalantno, učitavaju kodovi iz 2016. godine.
Koncepti današnjeg bošnjaštva i bosanskog jezika različiti su u odnosu na šire poimanje tih pojmova kako ih je podrazumijevao Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak. Kapetanovićevo je bošnjaštvo, zajedno s jezikom, „pokrivalo“ i prostor i stanovništvo BiH u cjelini, bez ozbira kojoj su vjerskoj kulturi baštinicima. Taj koncept, spomenimo, od suvremenika su pokušavali reafirmirati pokretači Bosanskih pogleda Zulfikarpašić , Balić, Velagić (1960.-1964.). Odjek takvog koncepta moguće je primijetiti i u Isakovićevu Rječniku karakteristične leksike u bosanskom jeziku.
Djela Kapatanovića Ljubušaka, podsjetimo se, bila su dugo mrtva, sve do same blizine agresivnog udara na BiH, kada su nakon stoljeća, ponovno štampana i puštena u opticaj. Riječ je prije svega o Istočnom blagu I, II, 1886-1887, i Narodnom blagu, 1887. Za skupljanje te, pretežno folklorističke građe, nadahnut je prijateljstvom i uvidom u rad sakupljača Vuka Vrčevića, austrijskog vicekonzula u Trebinju g. 1861., kada je Mehmed-beg u istom gradu bio kajmekamamom.
Historijski doprinos
Njegovo političko djelo je puno manje poznato. Kao reakcija na anonimni pamflet na njemačkom „Sadašnjost i najbliža budućnost Bosne“, Ljubušak je ispisao prvi naš polemički tekst – „Šta misle muhamedanci u Bosni“ (1886), ohrabrujući narod, razobličavajući laži o Bosni i „muhamedanskom narodu“ u njoj. Na brošuru su se negativno, iz srpske političke perspektive, osvrnuli Ćorović i Kočić, proglašavajući ga, s prezirom, austrofilom i poltronom. Drugu brošuru „Budućnost Muhamedanaca u Bosni i Hercegovini“, na bosanskom jeziku, završio je vrlo znakovitom porukom – stihom turskog pjesnika Riza-paše: Ako vrijeme ne bude naklonjeno tebi, budi ti vremenu.
Godine 1891. pokrenuo je novine „Bošnjak“, s idejno-političkom misijom narodnosnog određenja integralnog bošnjaštva, posvećen prije svega „muslimanskoj komponenti“, baš kako je glasio, puno godina kasnije, podnaslov kapitalnog djela S. Balića, „Kultura Bošnjaka – muslimanska komponenta“ (1973.)
Nakon gotovo ispunjenog drugog gradonačelničkog mandata upravljanja Sarajevom, Ljubušak je u julu 1898. doživio prvi, , a 28. 6. 1902., drugi, smrtnosni, moždani udar.
Izvedenica iz misli onog spomenutog turskog pjesnika, služila mu je parafrazom da „ako ti vrijeme ne ide u susret, kreni ti u susret vremenu“. U tom je smislu živo i njegovo djelo i njegov zaključeni historijski doprinos.
Kajan Kajan, Bosnjaci Hercegovine