…A jednako loše osjećao sam se i prije nekoliko tjedana,kad sam se s prijateljima nakratko zaustavio u Višegradu,gdje je na blatnjavoj riječnoj obali podignuto čudnovato naselje sasvim izglobljeno iz mjesta i vremena.Gonjen jednakom ambicijom kao i anonimni glazbeni urednik koji je na radiju cenzurirao Bijelo dugme,kao i nekad talentirani kipar Kuzma Kovačić koji je napisao čisto hrvatsku povijest Splita,nekad talentirani filmski reditelj Emir Kusturica je kraj zelene Drine zamislio i podigao nešto izvorno i razumno,po prilici,kao skijalište u Dubaiju.
Dražesni mediteranski gradić nazvan Andrićgrad po Kusturičinom bi neskromnom i nestručnom sudu trebao predstavljati srpsku renesansu,odnosno,kako bi renesansa u Bosni i Srbiji izgledala da nije bilo nesretnih turskih osvajanja,i nije ti bez uspjeha.Naprotiv,đačke ekskurzije i turisti svakodnevno i u velikom broju obilaze mjesto utvrđeno visokim zidinama,šeću kaletama koje se pod pravim kutovima sijeku između čardaka i slikaju kod spomenika Njegošu i Amdriću..I svi su ponosni i sretni,i u RS i preko granice,nedaleko u Srbiji,jedva bi se našao itko tko bi to nacifrano naselje našao uznemirujućim,jezivim i mučnim.
A ono je zaista takvo,jezivo i mučno djeluje ova srpska kamena bombonijera,kulturno bezvrijedno graditeljstvo koje se bezobzirno ruga cijeloj prošlosti ovog kraja.Pakosno se cereka u lice najprije žrtvama posljednjeg rata,desecima tisuća muslimana koji su ubijeni i protjerani i iz Višegrada,i iz Foče,i iz Bijeljine,i uzvodno i nizvodno iz cijelog Podrinja.A zatim su tu i dugi vijekovi jedne velike i davne tradicije,uspomena na veliku i slavnu carevinu koju ne možete lako pobijediti.Mehmet-pašina je ćuprija sa svojih jedanaest elegantnih lukova samo kojih stotinjak metara dalje i ne možete upravo pojmiti da bi se s nečim tako lijepim netko išao nadgornjavati,da bi kraj tako čvrste i trajne,prave turske historije netko išao nabrzinu zašalovati nekakvu drugu,izmišljenu,srpsku.
Smiješno je to i pomisliti.Kusturičin je Andrćgrad kao nekakav pravoslavni outlet.Bili ste možda nekad u nekom outletu,trgovačkom centru gdje se s popustom prodaje nesolidno šivana prošlo-sezonska roba.Na jednak način nekad talentirani filmski redatelj na obali Drine budalastim Srbima na početku dvadeset prvog vijeka prodaje nesolidno građenu renesansu,a renesansa je odavno izašla iz mode,više se nitko ne sjeća petnaestog vijeka,kad se to po Europi nosilo.Renesansa je otrcana stara haljina koju su gospođe odavno darovale sluškinjama i još samo po balkanskim zabitima netko se time dade impresionirati.
Kusturičin Andrićgrad kao i ono Kovačičevo mramorno postolje na glavnom splitskom trgu tužno svjedoče o jednoj frustraciji koja i Hrvate i Srbe jednako izjeda.Jednako je to ogorčenje svih nas,slavenske služinčadi i kmetova,koji uporno pokušavaju zatajiti svoju političku,vojnu,kulturnu i svaku drugu beznačajnost,izmišljajući povijest koja se nije dogodila ili svojatajući povijest naših stranih vladara,i što se više oko toga trudimo,naš se trud čini sve jadniji i uzaludniji.
Izvor:Jutarnji list
Pripremio:Kemal Mahić