Toga je dana grmjelo i sve ličilo
na vrijeme pred konačnu oluju
Mi curice smo motale haljinice
a mati prebirala po zavežljaju
mrvice i raspoređivala uspomene
Govorilo se da treba nekuda micati
a ni spomena koliko dana
i gdje ćemo živote svoje iskrcati
Otac je gledao kroz prozor
pa u nas,pa prelijetao horizonte
svjetlicom munje,i kršio ruke,više
od brige a manje od tereta na leđima
Krenuli smo,ostavili stoku,
kuću i zemlju,trebalo je prijeći
ravnicu,guste šume su bile
na domaku,malo su nas nosili
a često za ručice vukli
Dan je već bio na izmaku
S nama je putovao strah
Tumarali smo cijelu noć
po mraku,u zoru se
okupljalo na palučku
kroz gustu maglu su
mahali splavari,a niko
nije govorio o rastanku
Preuzeli su nas neki
ljudi,doviknula sam:
babo hajde i ti s nama
Doći će babo za vama
-i glas je bio sve dalji
Izvor:Sabit Milinkić:Kofer,SA 2014.
Izbor:Kemal Mahić