U bošnjačkoj historiografiji je zabilježeno deset(10) genocida nad Bošnjacima i to u vremenu kada su nosioci vlasti bile Osmanlije(Turci),kao i druge društvene zajednice do kraja XX stoljeća.
Drugi(II) genocid počinje početkom XVIII stoljeća i on doživljava kulminaciju 1711. godine koji je poznat pod nazivom „ istraga poturica“ u Crnoj Gori.Genocid je započeo na pravoslavni Božić,„praznik mira i ljubavi“ 1711.godine(zvuči poznato) i ova „Bartolomejska noć“ je trebala da fizički eliminiše muslimane ili da ih pokrsti(prevjeri) ili da oni svojim bijegom „etnički očiste“ dijelove Crne Gore oko Cetinja i bližih naselja oko sjedišta Mitropolije Crnogorske i primorske SPC.Ovom operacijom je rukovodio vladika(!!!) Danilo Šćepčević, a Crna Gora je nominalno još uvijek bila pod osmanskom vlašću(1499- 1878.)
Ovaj događaj je opisao vladika(!!!) Petar Petrović Njegoš u (ne)djelu „Gorski vijenac“.Ovaj pamflet mržnje se proučavao i „učilo napamet“ u trima Jugoslavijama(SIC!) i prepuno je uvreda i ogavnih predrasuda nedostojnih ljudske vrste koja ga je pisala u cilju opravdanja za genocid nad muslimanima Crne Gore.Zaprepašćuje činjenica da je i u Trećoj Yu(socijalističkoj!) ovo (ne)djelo bilo u nastavnom planu i programu srednjih škola diljem Yu,što govori da šesti(prvi) narod nije bio priznat u okviru šest buktinja na grbu bivše Yu.
Ovaj predložak sam napisao da bih izložio priču moje nene Habibe Mujezinović ud. Lalić sa kojom sam proveo dječačke dane za Lalića kulom.
U dugim noćima,bez „struje“ i drugih tehničkih pomagala krajem 50-tih godina,usamljeni u velikoj kući na sprat,ponekad bi mi nena ispričala priču „o Crnogorcu“,koja je trebala poslužiti za uspavljivanje unuka,dječaka od 8-9 godina.Priča je bila stravična za dječiju psihologiju i uzrast koji mnoge od priloženih riječi nije razumjevalo.Rezultat nakon „priče“ je san pun košmara i straha!
Priča kaže:“Jedna muslimanska familija,u Crnoj Gori, je ostala bez „glave“ kuće i majka sa djecom je uzdržavala kuću,baveći se uzgojem stoke i obradom zemlje.Nakon napornih radova tokom dana, djeca bi jedva dočekala da dođu kući i da krenu na počinak.Tako je bilo i kritičnog dana kada su svi pozaspali izuzev njihove majke.Iza pola noći,čulo se kucanje na vratima.Majka je prišla vratima i oprezno upitala:“Ko je u ovo doba noći?“
Glas sa druge strane vrata je odgovorio:“Izgubio sam se,siromašan sam i nemam gdje prenoćiti!“Slijedeći muslimansku naivnost i merhametluk,majka otvara vrata i pušta nepoznatu osobu u kuću.
Zatim mu kaže da može prenoćiti iza vrata, a nepoznati gost joj kaže:“Ja sam Crnogorac!“Ta izjava je majku upozorila na oprez i ona ponovo legne pored svoje djece(svi su na podu).Prije svakog lijeganja u postelju,majka je imala pored sebe kuburu.
Da bi bila sigurna u istinost priče neznanog gosta,majka je „provrtila“ rupu(otvor) na jorganu i pratila šta radi neželjeni gost.
Nakon izvjesnog vremena „Crnogorac“ je ustao i krenuo sa zobnicom oko ramena prema zaspalim članovima ove familije.Kroz otvor na jorganu majka je primjetila da nepoznati gost iz zobnice vadi „mrtvačku zemlju“ i zasipa sve ukućane po „dužini i širini“da se ne probude.
Kada je to završio,otvorio je glavna vrata kuće i izašao vani i zazviždao ostalima da i oni mogu da uđu u kuću i izvrše pokolj ukućana.Nakon ulaska ponovnog u kuću,majka je pucala iz kubure u njega nanijevši mu smrtonosne rane.Njegovi hajduci,kada su čuli pucnje razbježali su se kao „junaci“ koji napadaju žene i djecu.
Sutradan su došle zaptije rekavši:“Da si ih sviju pobila,mi ti ne bi ništa.Ti si ustvari junak koji je branio svoju kuću,svoj toprag i svoju čeljad“.
Nakon ovakve priče,unuk Kemal bi odmah zaspao stvarajući percepciju o „Crnogorcu“ i njihovim „junačkim“ (ne)djelima.
Proteklih decenija sam se pitao“odakle priča o „Crnogorcu“ kod moje nene u Zapadnoj Hercegovini,gdje uopće nema Crnogoraca?Onda sam povezao „spojene posude“ i zaključio sljedeće:
U genealogiji prezimena Mujezinović i Lalić se mogu naći podaci da su Mujezinovići(djevojačko prezime nene Habibe) pored ostalog,neke porodice, živjeli u istočnoj Hercegovini(H.Hadžidedić) koja je bila izložena upadima crnogorskih komita koji su ubijali i pljačkali muslimane(odvođenje stoke) na tom području(Gacko,Bileća,Trebinje,Ljubinje…)
O porijeklu Lalića(udadbeno prezime nene Habibe) postoje podaci da su na prostoru koji se danas zove Crna Gora,živjeli Lalići(Herceg Novi…) i ti su podaci još „jači“ od ovih o lozi Mujezinovića.Moja dvojba je bila odakle ovakva priča o „Crnogorcu“ kod moje nene?Sklon sam vjerovanju da je ova priča „došla“ sa precima Lalića čak do Ljubuškog i ostala da je Kemal Mahić zabilježi u XXI stoljeću.
Današnjica i događaji iz 90-tih su na tragu ove priče mog djetinstva.Naime,kada je Crna Gora trebala postati nezavisna(referendum-55% je trebalo glasati ZA nezavisnost) odlučujući su bili glasovi muslimana Crne Gore da se ispuni ovaj međunarodni uslov !!! pa da Crna Gora postane nezavisna.
Dakle,oni nad kojima je izvršen genocid (muslimana) su donijeli nezavisnost Crnoj Gori(zajedno sa Crnogorcima) na razočarenje Srba,Srbije,Rusije,Grčke i drugih.
Zaključak:Dok postoje muslimani u Crnoj Gori dotle će postojati i nezavisna Crna Gora(u EU i NATO-u)!
Druga riječ koju sam zapamtio iz djetinstva za Lalića-kulom je riječ-BUGARI!
Kada bi se od Mostarskih Vrata preko Lalića kule pojavili Romi(Cigani) onda bi moja nena Habiba rekla:“Bježimo,eto Bugara!Oni kradu pored ostalog djecu,gataju i prave čarolije-magije(opsjene).“Tada bi se zaključali u kuću i jedva čekali da prođu prema Diklanači,Crkvici i Gožulju.
Odakle,sad riječ BUGARI?Nakon nekoliko godina svi smo upotrebljavali riječ-Cigani.
I ovdje imam objašnjenje do kojeg sam došao čitanjem historijske literature:
Najveći i krvoločni protivnici osmanske vlasti i Turaka na Balkanu su bili:Bugari i Makedonci,pa Srbi ispadoše „mila majka“ u odnosu na ova dva naroda.Iskonskom percepcijom i traumama koje su Turci-Osmanlije doživljavali od Bugara,u narodu se to prenijelo na sve one koji su protiv osmanske vlasti rječju-BUGARI,pa su i Cigani(Romi) izjednačeni sa Bugarima,da ne navodimo karakteristike i da ne generaliziramo svojstva naroda.Tako je i sintagma Bugari došla i do Zapadne Hercegovine kod muslimanskog naroda.
Poznat je slučaj 70-tih godina u socijalističkoj Bugarskoj,kada je 300.000 Turaka moralo silom napustiti Bugarsku,a koliko je prevjereno na kraju XX stoljeća da ne govorimo.
Ipak,“da crno ne može biti toliko,koliko je nebo plavo“svjedoče dva podatka:
1.Bugarska je PRVA država koja je priznala Bosnu i Hercegovinu 1992.godine!
2.Vojnik ARBiH mi je priznao:“Prva dva metka koja sam ispalio iz puške u toku rata(1992-1995) su bila:
1.iz Bugarske
2.iz Irana
Kako je historija okrutna i opominjuća i kako zavisi od odnosa snaga u datom momentu?
Ova dva izraza (Crnogorac i Bugari) su svjedočanstvo sa etimologijom i mogu da budu korisni lingvistima i jezikoslovcima i svima koji se bave posljedicama bilo kojeg genocida izvršenog nad muslimanima u posljednjih 300 godina.
Živi prenose slike i riječi odnosno njihovi potomci!
Zasluga za ovaj tekst pripada mojoj neni Habibi,kojoj želim vječni rahmet i Džennetska prostranstva gdje nema progona,logora,etničkog čišćenja,genocida i ostalih zala kojeg smišlja vrsta koja sebe imenuje rječju-ljudi!
Draga moja nena!