Uspostavljajući svoj poredak, svoj sistem vrijednosti uspjeli su ne samo da onemoguće da se sazna istina o bitnom, recimo o samim uzrocima sukoba, nego su svojom interpretacijom, falsifikatima uspjeli da plasiraju neku svoju istinu … srpsku, hrvatsku, muslimansku, albansku istinu … koja je u tim nacionalističkim atarima zvanična i važeća, te mi sada imamo i živimo posljedice djelovanja tih istina, istakao je u razgovoru za Vijesti.ba, novinar lista Danas Rade Radovanović
U Sarajevu je ubijeno više od jedanaest i po hiljada ljudi, a medju njima je i ne malo Srba, ali se srpske nacionalističke glave ni danas niti pitaju, niti brinu – ko pobi te ljude … Nego, poput šoviniste Radoša Ljušića, istoričara, sve svaljuju na …”muslimane, balije, mudžahedine …” Ako je neko od takvih patriota, i ako mu je stalo bar do svojih potomaka, neka prizna sopstvene zločine, one u kojima je učestvovao, a ne da ih ostavlja unucima u nasledstvo … Nekim sam “unucima” … koji su me kritikovali zbog teksta Četvrt veka laži, o događajima u Dobrovoljačkoj 92… baš ovih dana na društvenim mrežama objašnjavao da nikako ne smeju pristati da im srpski nacoši “uvaljuju” svoje zločine … Opsadu Sarajeva, recimo … kao zločin i generacija Srba koje su tada rođene. .. Dobro smo se razumjeli i postali FB prijatelji.
VIJESTI.BA: Nedavno ste u listu Danas objavili, za bh.javnost dva zapažena teksta. prvi se odnosi na slučaj ubistva Mirodraga Šušnice iz Banjaluke na samom početu rata, a drugi na neki način razbija tu mitologiju stradanja vojnika JNA u Dobrovoljačkoj. Koliko je danas srbijansko društvo upoznato s tim šta se dešavalo u toku rata u BiH a koliko sa druge strane još uvijek preovladavaju narativi iz devedesetih godina.
RADOVANOVIĆ: Mislim da u Srbiji i uopšte na ovim našim prostorima, ni četvrt vijeka od početka tih užasnih ratnih sukoba, ogromna većina ljudi, kako moje generacije tako još više generacija naše djece, ne da ne znaju dovoljno o pravoj istini i posljedicama ratnih dešavanja, o zločinačkom divljanju, posebno u BiH, nego se o tome zna sve manje. Pobjednici u svim tim sukobima i ratnim orgijanjima od Hrvatske, preko Bosne i Hercegovine, Kosova … pa do Srbije i Makedonije… pobednici su vrlo slični, a to su nacionalističke čak i profašističke snage. A ti pobednici , takvi kakvi su, uspostavljajući svoj poredak, svoj sistem vrijednosti uspjeli su ne samo da onemoguće da se sazna o istina o bitnom, recimo o samim uzrocima sukoba, nego su svojom interpretacijom , falsifikatima uspjeli da plasiraju neku svoju istinu … srpsku, hrvatsku, muslimansku, albansku istinu … koja je u tim nacionalističkim atarima zvanična i važeća, te mi sada imamo i živimo posljedice djelovanja tih istina.
VIJESTI.BA: Član Predsjedništva BiH, Mladen Ivanić kazao da je Dobrovoljačka najveći zločin. Zanimljivo, gospodin Ivanić i sprski političari rijetko pominju stradanje Srba, civilia, recimo u Konjicu a izrazito naglašavaju “zločin” u Dobrovoljačkoj. Za tu politiku stradanje vojnika JNA u pokušaju ovladavanjem institucija države BiH je veći zločin nego stradanje civila, koje skoro nikad i ne pominju. Kako gledate na to da je taj narativ o stradanju vojnika JNA mnogo veći, bitniji i slično?
RADOVANOVIĆ: To je kompleksno i teško pitanje. Da se prvo koncentrišem na Dobrovoljačku. Tu je, zapravo, poginuo jedan jedini vojnik… On se zvao Zdravko Tomović, bio je iz Han Pijeska, vozač sanitetskog vozila koje je bilo u koloni, a koje je neko pogodio projektilom iz zolje. U tim kolima tog 3. maja 1992. godine bilo je još petoro ljudi… Medicinska sestra Nurmela Šuko, dvojica pukovinika i dvojica potpukovnika… pukovnik Radulović, pukovnik Mihajlović… Sokić … potpukovnik Jovanović… Kad se podvuče crta, to je šestoro ljudi. Dakle, sanitetsko vozilo je bilo u koloni mahom kamiona JNA koja se povlačila na osnovu jedva sklepanog dogovora koji su postigli general Mekenzi, komandant UNPROFORa, i general Milutin Kukanjac, komandant sarajevske armijske oblasti … Dogovoru prethodi kidnapovanje, otimica Alije Izetbegovića, legalnog predsjednika BiH, koji je od strane JNA zarobljen na sarajevskom aerodromu, nakon povratka iz Lisabona. Ja sad imam silne polemike sa nacionalno ostrašćenima kojima ne vrijedi ni crtati, ni govoriti jer njima argumenti nisu bitni. Jednostavno, već 25 godina vlasti u Banjaluci i Beogradu uporno, svuda i na svakom mjestu, ponavljaju jednu strašnu laž , koju su izdigli na nivo neke svoje svesrpske istine… da je 3.maja 1992. godine u Dobrovoljačkoj ulici …” zvjerski””, “zlikovački”… “monstruozno”… ubijeno od strane “mudžahedina”, zločinaca, zelenih beretki… i koga sve ne … “42 mlada vojnika… nasih
sinova… naše dece” … I svake godine se tamo, u bivšu Dobrovoljačku, dovode roditelji i rodbina, desetine ljudi, navodno tu poginulih njihovih bližnjih, pripadnika JNA … A istina je, zbog čega sam i pisao nekolike tekstove, da je tog 3.maja 1992. popodne, u Dobrovoljačkoj …poginulo šestoro ljudi. Razlika u krvavoj računici između 42 mrtvih i 6 mrtvih je u činjenici da je 35 ili 36 pripadnika JNA… vojnika i oficira … da su poginuli prethodnog dana, 2. maja, u pokušaju osavajanja Predsedništva i centra grada. Kreatori svoje srpske istine iz Banja Luke, ni malo slučajno, ove izginule prebacuju u kolonu u Dobrovoljačkoj, što je, ne samo netačno … nego je i duboko neljudski.
VIJESTI.BA: Na kojim mjestima su izginuli pripadnici JNA 2.maja?
RADOVANOVIĆ: Neki su, recimo, izgnuli kao pješadija koja je pratila tenkove u blizini Jevrejskog groblja… a tu je pogođen tenk. General Jovo Divjak je svedočio da su vojnici JNA ginuli i u Zagrebačkoj ulici, zatim, ako se dobro sjećam, i u Nedžarićima, blizu Televizije… U centru, na Skenderiji … gde je samo u onom jednom BOVu… praktično izgorilo njih desetak … jer je vozilo naletelo na prekinuti tramvajski kabl visokog napona … A kabl je prekinut tokom aljtiljerijske kanonade sa okolnih brda, sa srpskih položaja na grad, što je početak Opsade Sarajeva…
VIJESTI.BA : Šta se dalje dešavalo?
RADOVANOVIĆ: To je granatiranje centra… to razaranje vitalnih civilnih objekata… pošte na Obali, recimo… trajalo je skoro dva sata, u rano jutro 2. maja 92. Nakon toga je uslIJedio napad JNA na grad iz tri pravca … A napadače su s druge strane dočekale mahom male grupe pripadnika Teritorijalne odbrane, Zelenih beretki, policije i ostalih … naoružanih zoljama, minobacačima, automatima …
Tog dana je na ovaj ili onaj način izginulo 36 ljudi, vojnika i oficira JNA… koji su zločinačkim komandovanjem iz Beograda bili gurnuti da osvajaju Sarajevo, glavni grad tada već međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine, koja je 6. aprila te godine priznata i od EU, a postala je i članica UN-a. Što znači, pripadnici JNA na izdisaju bili su tada strani vojnici na BiH teritoriji, sviđalo se to nekome ili ne.
VIJESTI.BA : Tog 2, maja 1992. tokom sukoba koji su trajali celi dan nisu ginuli samo pripadnici JNA ?
RADOVANOVIĆ: Da, u svim ovim kalkulacijama najčešće se zaboravi, u tim “dokazivanjima” kako su “mudžahedini” ubili 42 mladih ljudi u Dobrovoljačkoj, nigdje nisam vidio da iko od ovih zvaničnika iz Banjaluke i Beograda pominju ubijene građane Sarajeva koji su se tog 2.maja borili protiv napadača na svoj grad. U odbrani Sarajeva tog dana, 2. maja 92, ako dobro pamtim podatke Istraživačko dokumentacionog centra, poginulo je oko dvadesetak ljudi … Šest civila … i mislim … šesnaest pripadnika Armije BiH…
VIJESTI.BA : U skrivanju istine o ratu možda su najstrašnije manipulacije sa žrtvama ?
RADOVANOVIĆ: Neviđeni su primjeri manipulacije i zloupotrebe žrtve. Naravno, svaki stradali čovjek u ratu je žrtva, ali ni sve žrtve nisu iste. Bitne su i okolniosti pod kojim je neko izgubio život. Nije isto to da li je neko poginuo tako što ga je neko napao ili je poginuo tako što je napadao nekoga… nečiji grad, kvart, kuću … pa je u tom napadu poginuo. I zbog toga se poginuli 2. maja u Sarajevu, prebacuju u 3. maj, u kolonu u Dobrovoljačkoj … te se i na taj način štite od odgovornosti istinski krivci za smrt svih stradalih i 2. i 3. maja 1992. u Sarajevu. Istovremeno, kod pobednika koje smo pominjali, ni svi svoji poginuli, stradali … nisu iste žrtve. Jedni su stradalnici, mučenici… a neki se , manje bitni, i ne pominju…
VIJESTI.BA: Vratimo se pitanju sa početka
RADOVANOVIĆ: Mnogi građani BiH srpske nacionalnosti… pripadnici Srpskog naroda … izgubili su živote u tom suludom ratu, kao i ljudi koje pominjete u Konjicu, ali morbidnim statističarima smrti oni nisu bitni. Posebno ako su prethodno, kao recimo Srbi u Sarajevu, već bili otpisani kao Alijini Srbi, nesrbi, komunjare, Jugosloveni … U Sarajevu je ubijeno više od jedanaest ipo hiljada ljudi, a medju njima je i ne malo Srba, ali se srpske nacionalističke glave ni danas niti pitaju, niti brinu – ko pobi te ljude … Nego, poput šoviniste Radoša Ljušića, istoričara, sve svaljuju na …”muslimane, balije, mudžahedine …” Ako je neko od takvih patriota, i ako mu je stalo bar do svojih potomaka, neka prizna sopstvene zločine, one u kojima je učestvovao, a ne da ih ostavlja unucima u nasledstvo … Nekim sam “unucima” … koji su me kritikovali zbog teksta Četvrt veka laži, o događajima u Dobrovoljačkoj 92… baš ovih dana na društvenim mrežama objašnjavao da nikako ne smeju pristati da im srpski nacoši “uvaljuju” svoje zločine … Opsadu Sarajeva, recimo … kao zločin i generacija Srba koje su tada rođene. .. Dobro smo se razumjeli i postali FB prijatelji.
VIJESTI.BA: List Danas ima svojevrsnu istoriju antiratnog angažmana. Nedavno je obilježen svjetski dan medija. Kako bi Vi ocjenili stanje medijskih sloboda u Srbiji?
RADOVANOVIĆ: Poredeći to stanje sa nekim prethodnim vremenima mogu reći da je ovo sada zbilja – nikada gore. Ono što nije uspjelo ni ratnoj nacionalističkoj mašineriji Slobodana Miloševića, uspjeva, i to u ogromnom postotku, Aleksandru Vučiću, gospodaru Vučiću, premijeru, predsjedniku … a to je jedan sistem vladavine nad ljudima po principu … Zagadi pa vladaj ! Imajući pod apsolutnom kontrolom medije lišene svake odgovornosti pa i krivične, tabloide koji su, zapravo, krminalne forme kroz koje se vrše pripreme nekih novih sukoba, i koji već danima najavljuju neki novi rat na jugu Srbije i dijelu Makedonije, te otkrivaju sve nove i nove zavjere protiv Gospodara Srbije … Vučić dobija ne samo predsjedničke izbore nego i apsolutističku vlast na kojoj mu mogu zavidjeti ne samo balkanski nacionalni lideri nego i prijatelji iz Brisela, Berlina, Rima … kojima je jedino stalo do …famozne …stabilnosti u regionu. Da, stanje u medijima u Srbiji je izrazito loše, katastrofalno … Istinski novinari profesionalci, ili jedva preživljavaju, ili su nekuda već pobijegli iz, gotovo uništene, novinarske profesije … Da ne kukam previše, jer uglavnom nije bolje ni u drugim, domaćim medijima … na ovom , volim reći jer tako i mislim … našim, balkanskim prostorima. A prije 20 godina, iz sličnih razloga, pokrenuli smo DANAS , mi novinari koji nismo pristajali na ratnu propagandu i pronacističku… nacional-socijalističku … politiku koju je sprovodio Milošević. Moj DANAS , kako tvrdi, Vučić ne čita ali se svojski trudi da ga uništi, prije svega, pritiskom na oglašivače, te se upravo ovih dana u Srbiji, tokom antirežimskih demonstarcija “Protiv diktature”, vodila i vodi bitka za opstanak DANASa .
VIJESTI.BA: Pomenuli ste Makedoniju. Srbija je nakoj zadnjih zbivanja podigla borbenu gotovost. Makedonski socijaldemokrati, će ipak izgleda upsjeti da formiranu novu vladu. Kako gledate na stanje u Makedoniji i refleksije na Srbiju?
RADOVANOVIĆ: Mislim da sve to što ključa u Skoplju pokazuje do kakvih se opasnih situacija i sukoba može stići kada izmaknu kontroli nacionalistički trendovi iza kojih stoje goli lični ili mafijaški interesi. Ono što je očigledno, a što je neprihvatljivo ako se uvažavaju elementarni demokratski principi, to je da nacionalistički VMRO, koji je izgubiuo izbore, preciznije, bivši premijer Gruevski, neće da preda vlast legalno i legitimno postignutoj većini socijaldemokrata i partija Alanaca… Tipično balkanski, gde se vlada putem dogovorenih sukoba, kako to savršeno tačno pokazuje i dokazuje profesor Asim Mujkić, Gruevski je čak nudio Zoranu Zaeevu, predsedniku socijaldemokrata da mu prepusti vlast, kao da je Makedonija njegova lična prćija, njegov ranč, pod uslovom da mu Zaeev garantuje da neće krivično da odgovara. E, kada se dođe i do takvih ponuda u političkim relacijama, onda je očito da su takvi ponuđači ljudi spremni na svakakva zlodela, i na ratne sukobe ako bi im to omogućilo produžavanje vladavine ili zaštitu od sudskog progona.
Što se podizanja borbene gotovosti … tamo gdje treba … tiče – to, zbilja, ne treba pretjerano ozbiljno shvatati. Naprosto, Mali Alek ( kako se Vučić zove u jednom svom prilično suludom predizbornom spotu ) glumata Velikog Vladimira … ili Donalda … ili, bliskog mu prijatelja i komšiju sa sjevera … Viktora.
Razgovarao: Nihad Hebibović
(Vijesti.ba)
Objavljeno po prijedlogu citatelja