U Udruženju za afirmaciju kulture i umjetnosti „ZVONO“-Sarajevo je organizirano poetsko veče Šefika Fike Daupovića(srijeda 17.05.2017.)
O poetskom stvaralaštvu Fike Daupovića su govorili Ferida Duraković,Goran Simić,Rasim Pršte i Kristina Ljevak.
Galerija „Zvono“ je bila prepuna za Fikine stihove,a ulaznica je glasila:“Na kapiji tišine“.
Šefik Fiko Daupović je „naše gore list“.Njegovi roditelji su iz Ljubuškog!
Objavljujemo njegove dvije pjesme koje su „slika“ roditelja i običaja njegovog „kosmosa“.
SVJETLA JOŠ GORE
Rodbinski gledamo u nebo
kao u varoš
iz koje davno krenusmo,
ne bismo li svoju kuću
prepoznali.
I dok drumovima lutamo,
sestre pred kućom
svjetla nikada ne gase.
Isto biva kada čovjek umre –
sva svjetla u kući gore.
SRCE JE TAMO GDJE SE ČUJE
Moj otac je
egipatska mumija.
Njega je neko pokrao.
Ono što je ostalo,
bespomoćno leži
u muzeju moje majke.
Ja odvikavam ljude
od sebe,
da ne zalutaju u pustinji.
Moj otac je mumija,
ali nije srce
tamo gdje kuca,
već tamo gdje se čuje.
Kemal Mahić
Šefik Daupović – Fiko
Admiral Mahić i Šefik Daupović