Lovačko i ribarsko zaštitno društvo u Ljubuškom je samo dvije godine nakon osnivanja 1910. godine uputilo molbu Zemaljskoj vladi da izda dozvolu za gradnju ribnjaka na Vrioštici i da pomogne sa 10.000 komada mlađi pastrme:
“Lovačko i ribarsko zaštitno društvo u Ljubuškom namjerava iz vlastitih sredstava u potoku “Vrioštica” u Vitini i to u neposrednoj blizini izvora toga potoka načiniti jedan ribnjak za gajenje pastrme. Proti ovoj društvenoj namjeri nema od strane stanovnika sela Vitine nikakvih prigovora. Ako bi pako svojevremeno bilo u koju svrhu od strane vlasti voda toga potoka odnosno njegova vrela upotrebita bila, to se društvo ovim obavezuje da u tom slučaju nikakvu štetu za svoj ribnjak tražiti neće.
Iz gornjih razloga moli se visoka Zemaljska vlada da bi potrebitu dozvolu potpisatom društvu što skorije podieliti izvolila kao i 10.000 komada mlađi pastrme, kako bi društvo došlo u položaj još ovog proljeća ribnjak urediti moći. Društveni starješina Ante Gavran trgovac Ljubuški (pečat)”.
Iz obrazloženja druge molbe za novčanu potporu koje je društvo uputilo Zemaljskoj vladi u junu 1912. godine vidi se njegova djelatnost dvije godine poslije osnivanja: “Podpisano društvo otpočelo je svoj rad u pretprošloj godini*, a uzelo si je kao glavni zadatak podizanje lova u kotaru i u tu svrhu tamanjenje grabežljivaca i otkrivanje tajnih lovaca, davajući onima koji grabežljivce tamane kao i onima koji tajne lovce prijave, dosta znatne nagrade. Čini se da društveni trud nije bio uzaludan, jer se već danas opaža da je stanje koristne divljači kud i kamo bolje, nego je to slučaj do danas bio. Društvo je u prvih dvije godine za tamanjenje grabežljivaca i otkrivanje tajnih lovaca usplatilo blizu 700 kruna, a ove godine ima da plati 90 kruna za prvo polugodište.
Osim drugih grabežljivaca isplatilo je društvo nagrade za ubivene 63 lisice. Svakako, lijep uspjeh, jer koliko je društvenoj upravi poznato ugrabili su ovi grabežljivci u prošloj godini u jednom srednjem selu ovoga kotara preko 600 komada kokošiju, dočim danas nije nikakvo čudo da lisica odnese jagnje ili kozle što se ovdje svakodnevno događa. Koliko su grabežljivci postali opasni dovoljan je dokaz i to da vojna uprava raspisuje nagradu od 200 kruna za tamanjenje jastrebova da tijem sačuva svoje golubove listonoše.
Podpisato društvo imade danas samo 67 članova koji doprinose u društvenu blagajnu godišnje u svemu 402 krune i sa ovim novcem mora društvo da gleda da što više uništi grabežljivaca i da društvo uhvati što više korjena u narodu”.
U molbi se dalje navodi da za gradnju modernog ribnjaka društvo nema ni približno potrebnih novčanih sredstava. “Molbu za milostivo podielenje jedne novčane potpore” potpisao je ugledni Ante Gavran, trgovac.
U Zemaljskoj vladi bili su vrlo suzdržani: “Gdje god su se dosele podizali ribnjake nije bilo uspjeha, jer su ljudi imali samo volju, a o uređenju ribnjaka su malo znali”. Na ovu odluku presudno su uticali nalaz, ocjena i mišljenje vještaka Milana Drnića, nadšumara u šumskom otsjeku Zemaljske vlade ,koji je upućen u Ljubuški i Vitinu da na licu mjesta izvidi stanje i o tome podnese izvještaj.
Vještak oštro dijeli pojmove lova i gajenja ribe: “Predsjednik društva i bezi Kapetanovići koji stanuju u Vitini zamislili su urediti ribnjak koji bi imao služiti kao rezervisano ribolovište za članove društva i u ribogojne svrhe. Prvu svrhu razumiju, a o drugoj nemaju ni pojma. Oni zamisliše na Kapetanovića brani potok Vriošticu žicom pregraditi tako da riba ne može niz branu i taj ograđeni dio potoka nazvali bi ribnjakom. Ovaj ribnjak mogao bi služiti samo za zabavu, a nipošto za gajenje ribe. Uređenje takvog ribnjaka stajalo bi 2.000 kruna. Društvo nema sredstava, a iz zemaljskih sredstava ne može se ovako luksoriozno poduzimanje potpomagati. Pastrma je vrlo pitoma riba koja ne ide daleko, već ostaje na mjestu, ako joj se pomalo hrane u vodu baca. Takav način hranjenja je svakako jeftiniji od pregrađivanja potoka. Prije nekoliko godina (1908.) nasađeno je u vrelo Vrioštice 10.000 komada kalifornijske pastrmke. Pošto je taj nasad bio premalen, to nije bilo od njega mnogo koristi. Kalifornijska pastrma uspijeva u toplijim vodama, pak je Vrioštica za nju prestudena”.
Vještak navodi da bezi Kapetanovići imaju sve uslove za uređenje ribogojilišta: “Kada bi bezi Kapetanovići imali smisla i volje za gajenje ribe, mogli bi vrlo lako i jeftino urediti ribogojilište, jer imaju za to zgodu na svom posjedu u Vitini kao niko drugi u Hercegovini. Makar vrijedi tamo dunum 1.000 kruna, ipak po njihovoj zemlji korov raste”.
Zemaljska vlada nije odobrila novčanu potporu (“uređenje ribnjaka kako ga je društvo zamislilo mnogo bi stajalo, a malo koristilo”), ali je, priznajući rezultate njegova rada, bila spremna da mu ustupi od 1. januara 1913. godine isključivo pravo ribolova na Vrioštici potoku od vrela na 2 km. niz vodu pod ovim uslovima:
-ribolov se smije vršiti samo ručnom udicom kao šport članova društva, ako kod tamošnjeg ureda nabave ribolovnu kartu za cijenu od 2 krune;
-društvo mora ovaj ribolovni revir o vlastitom trošku tablama ograničiti.
Društvo nije usvojilo prijedlog Zemaljske vlade, ali je u svojim planovima za 1913. godinu predvidilo kupovinu zemljišta pogodnog za ribnjak i gajenje ribe po uputama vladinog vještaka.
* Prije 25 godina u Proboju je osnovano Lovačko-ribarsko udruženje koje i danas postoji zahvaljujući angažovanju pok. Ante Babića, Žarka Pehara, Mehmedali-bega Kapetanovića, Mate Lavrića i drugih entuzijasta. Prvi predsjednik udruženja bio je pok. Ante Babić. Uprava Udruženja je ubrzo preselila u Ljubuški. U znak 25 godina rada Udruženje je priredilo izlet u Vitinu gdje je održana i glavna godišnja skupština. Istaknut je uspješan rad Udruženja i odlučeno je da se ono uključi u Savez. U novu upravu izabrani su Mehmed Budimlić za predsjednika, Hasan ef. Sadiković za podpresjednika, Konrad Haraus (zapovjednik žandarmerijske stanice u Ljubuškom za vrijeme čuvenog štrajka 1906. godine, o., a.) za sekretara i Mustafa Delalić za blagajnika. (I.S.M., Proslava 25 godina rada Lovačko-ribarskog udruženja u Ljubuškom., Pravda1934, 10689, 5, od 7. augusta.)
Molba lovačkog društva za izgradnju ribnjaka., Arhiv BiH ZVS 1912, 693/202/9.
HALID SADIKOVIĆ
Vrelo Vrioštice
Rijeka Vrioštica
Vitina
Crvengorski most