VLADO DIJAK (1925- 1988),autor „Selme“,“Stanice Podlugovi“ …

 

Nakon osnovnog školovanja u rodnom mjestu(Brezovo Polje), gimnaziju je pohađao u Banjoj Luci, odakle, sa sedamnaest godina, 1941. odlazi u partizane.Nakon rata je završio gimnaziju, kratko studirao književnost u Zagrebu i Banjoj Luci, pa poslan na Goli otok kao „dvomotorac“(informbiroovac).O tuberkulozi i robijanju, koji su ga činili blijedim i bolećivim, nije govorio osim što se rado sjećao golootočkog prijateljstva sa Velesom Perićem, pjesnikom sličnog poetskog nerva i podjednake boemštine.

Po povratku s robije jedno vrijeme radi u Banjalučkim novinama da bi se skrasio u Sarajevu na istoimenom radiju, gdje je postao poznat humorista i omiljen građanin.Objavio je zbirke „partizanske pjesme“, „Ljubičasti kišobran“,“Ambasador boema“; romane „Topovi i slavuji“,“Crne konji“,“Kafana san“ i zbirku humoreski „Pijane jelke“.

Po vokaciji pjesnik, proznim i rimovanim humorom punio je emisije Radio Sarajeva, a njime su se, u dobronamjernim anegdotama, punile humorističke rubrike sarajevskih dnevnih i sedmičnih listova i časopisa.

Punu slavu je stekao tek 1974. pjesmom „Selma“, koju je komponovao Goran Bregović,a na LP-u Bijelog dugmeta otpjevao Željko Bebek.Sličan prijem kod slušaoca svih uzrasta doživjela je pjesma „Stanica Podlugovi“,čiju je kompoziciju potpisao Kornelije Kovač, a izveo Zdravko Čolić…

Dijak je umro nakon „kratke i teške bolesti“ u Sarajevu.Sa porodične osmrtnice,prijatelji i sugrađani su vijest o odlasku jednog od najvoljenijih Sarajlija saznali iz porike:

Umro je

Vlado Dijak

Ambasador boema

U Dijakovoj poetskoj ostavštini, desetine pjesama iz NOB-e su u najboljem maniru poljskih stihova iz II svjetskog rata:“Kad je proljeće Mariju, a ne Poljsku da vidim“…

SELMA

 

Selma

Putuje na fakultet

Ona putuje, ja kofer nosim

Molim.

Težak je, al’ pošto njen je lično

Ja i taj kofer volim

Selma,Selma,zdravo,Selma,

Putuj,Selma

I molim te, ne naginji se kroz

prozor

Selma,

Na ulasku u voz ti htjedoh reć’

Nešto nježno,što izaziva

Pozor.

Al’ rekoh samo zdravo,Selma,

I molim te, na naginji se kroz

prozor.

Kompozitor:Goran Bregović

Izvođač:grupa Bijelo dugme

 

STANICA PODLUGOVI

 

Zima je bila sa puno snijega

ček'o sam za Travnik vezu,

stresla je snijeg sa plave kose

čekajući voz za Brezu.

Zima je bila sa puno snijega,

vozovi mnogo novih lica nose

ali nje nema da kao onda

strese snijeg sa svoje kose.

I ja ne mogu sve i da hoću

zaboraviti plavu kapu,

a vozovi idu,danju,noću

kroz Podlugove,kroz Podlugove…

Kompozitor:Kornelije Kovač

Izvođač:Zdravko Čolić

 

Autor:Mišo Marić(Oslobođenje)

 

Prigodna napomena:Vlado Dijak,kao novinar Radio-Sarajeva,je često boravio i navraćao u Ljubuški.To se dešavalo raznim prigodama,70-tih godina, prilikom manifestacija u Ljubuškom ili Vitini,prilikom otvaranja novih fabričkih pogona i slično.Tokom svakog boravka bi navratio u kuću Hasana Mahića-Hase(oca autora napomene), i zadržao bi se po nekoliko sati.Tako je i autor ovih redova upoznao pisca,novinara,humoristu i najkraće rečeno –Čovjeka!Pošto se u tekstu pominje da je Vlado Dijak uhapšen radi Golog otoka,u mome sjećanju je ostao i razlog hapšenja.Naime,pripadnici OZNE su jednog dana ušli u kancelariju Vlade Dijaka i upitali ga:“A gdje  ti je slika(fotografija) u kancelariji“,a Vlado je rekao:“Čija“.Kao što je poznato 1948.godine je bila dilema:Tito ili Staljin,pa je zato Vlado rekao „Čija“.To je bio „dovoljno“za boravak na Golom otoku!

Ostalo je sjećanje na jednu „bosansku gromadu“ koja zaslužuje više respekta nego što je do danas pokazala književna kritika,historigrafija,te kulturne institucije u Bosni i Hercegovini u pogledu stvaralaštva  i ličnosti Vlade Dijaka!

Pripremili:Kemal Mahić i Mithad Muminagić

 

14228 Posjeta 1 Posjeta danas