Potrebama obrta i trgovine služili su se brojni dućani orijentalnog tipa i mahom od drvene građe, zatim robna spremišt ne odaju ništa osobito, ali u onom aglomeratu krivudavih čaršijskih ploha i katn od vatrosigurnog materijala odostraga većine dućana ili magaze i posebna trgovačka skladišta ili daire.
DUĆANI su redovito zgrade prizemnice, nizane u dva nasuprotna bloka jedna do druge.Većina ih je vrlo skromnih dimenzija i u uskoj vezi s mjerilom čovjeka,koji tu posluje.Najmanji je oko 1,5 m širine.Unutrašnja je razina većine dućana 50-75 cm iznad ulice, a kod nekih obrtničkih jadnaka je uličnoj, ili je tek neznatno uzdignutija, da ne bi voda s ulice ulazila unutra.Svi ti dućani zatvaraju se s tri drvena kapka,koje Turci zovu k e p e n k, a po njima onda i naši stari trgovci i zanatlije ćefenk ili ćefenak.Kapci se redaju u vertikalnom smislu, a okreću se oko horizontalne osi, i kad se dućan otvara, dva gornja,koja su međusobno vezana šarkama, preklope se jedan po drugome i zakvače za strop, a doni se dovodi u horizontalan položaj i osloni na nekoliko kolčića, i na njemu sjedi mušterija.Kad se ti kapci otvore, cijela ulična strana dućana potpuno je otvorena, i u dućanu se sve vidi, sva je roba izložena oku mušterije.
Ti sitni dućani, kojih strehu možeš gotovo rukom dohvatiti, redaju se s obje strane uske i krivudave ulice.Čitavu skupinu dućana i magaza u jednome bloku prekriva jedan,zajednički krov.Prostorije koriste razni trgovci i zanatlije, a krovište popravljaju i održavaju svi zajednički.Kooperacija u arhitekturi.Nekada tako bješe natkriven u nekim dijelovima stare sarajevske čaršije i sam prolaz, između dva dućana.A takva krovišta iznad ulice održala su se u Banjoj Luci da dana današnjega.
Ti stari bosanski dućani orijentalnog tipa predstavljaju umjetninu u posebnom smislu.Ta se umjetnost ne ogleda u konstrukciji i arhitekturi pojedinih objekata, nego u cjelini, u ansamblu čitave čaršije, dapače i čitava krajolika.Oni kao individualiteti ne odaju ništa osobito, ali u onom aglomeratu krivudavih čaršijskih ploha i jednokstnih hanova, nešto većih kupola i kupolica te još viših džamijskih munara i zelenih topola čine čest te piramidalne arhitekture.
Ispred nekih naših dućana stajahu nekada još niži objekti, tzv. k r e v e t a:to su također dućani, samo maleni i vrlo niski: u njima se čovjek nije uopće mogao ispraviti, nego je sjedeći obavljao svoj posao.Bili su redovito u natkrivenim dijelovima čaršije, pa su stoga uvijek imali ravan krov.U njima poslovahu samo siromašniji obrtnici.Takvih dučančića bilo je kod nas, koliko se zna, samo u Sarajevu i Visokom.Nekad ih je u tome prvom mjestu bilo preko tri stotine.U posljednje vrijeme tako bješe uređena u tome mjestu još čaršija Halvadžiluk.Ta čaršija izgorila je u oktobru 1908, i tada je nestalo i posljednjih kreveta u našim krajevima.
Iznad nekih dućana u Sarajevu i nekim drugim našim mjestima bijahu i posebne odaje, a služile su kao radionice pojedinih obrtnika.Jedna takva radionica očuvala se sve do danas u Kazandžijskoj čaršiji u Sarajevu.
MAGAZE
Magaze su,kao što je već istaknuto,skladišta raznovrsne trgovačke robe.Redovito su prilično skromnih omjera i situirane odmah uz dućan, uz njegovu stražnju stranu i s ulazom iz dućana,ili, rjeđe, na zasebnom prostoru u bloku dućana, a građene su isto tako i u prizemlju većih trgovačkih hanova ili karavan-saraja, kako ćemo kasnije vidjeti.Robu je trebalo zaštititi od požara,koji je često harao čaršijom,izgrađenom pretežno od drvene građe,i stoga su sve magaze građene tako,da ni odakle vatra ne može doprijeti unutra.Stijene magaze,debljine 70 do 80 cm zidane su u tu svrhu sve od kamena i ćerpića, a i strop je isto tako posebno izveden: nad dizmom,tj. istesanim hrastovim stropnim gredama,priljubljenim jedna uz drugu u ravnoj površini, nalazi se tanki izolacioni sloj guste kaše vapna te isušenih i izdrobljenih konjskih fekalija,po tome su postavljena dva ili tri, sloja ćerpića u mortu s većim dijelom vapna, a preko svega toga debeo naboj od ilovače,po kojem u magazama po hanovima dolazi još nasip,blazenice i obični drveni pod prostorija na spratu.Debljina takvog stropa često seže i do 80 cm.Stoga kod širih magaza,gdje nosivost stropnih greda poradi svoje dužine, a i same težine stropa nije bila dostatna,teret stropa prenosi se preko poprečne drvene podvlake,j a s t u k a i drvenog stupa ili ć u r s i j e na pod magaze,koji je uvijek popločan kamenom, jer drvo nije trajno na zemlji.Prag,dovratnici i nadvoj nad magaznim vratima izvedeni su redovito od kamena tesanca, a sama vrata s pouzdanim dubrovačkim bravama sva su od željeza.Od željeza su i kapci na prozorčićima,kroz koje dopire unutra oskudna svjetlost, a od istog su materijala i jaki d e m i r i(rešetke) na tim prozorima,kako se ne bi mogao uvući unutra lupež,kad je kapak otvoren poradi zračenja magaze.Tako izgrađene magaze zvale su se a t e š t e r e m i n(pravilno atešten-emin),tj.vatrosigurno skladište,i praksa je pokazala, da su uvijek odoljevale požaru, pa kad je plamen zahvatio i čitavu zgradu.
Do danas se očuvao lijepi broj magaza u Sarajevu i Mostaru.U sarajevskoj čaršiji bilo je magaza i u dvije etaže(dvije u Kazandžiluku i danas su uzgor),ali i takvih,koje su presvođene bačvastim svodom od sedre ili kupolom.Jedna pak magaza u Travniku,u Donjo čaršiji,ukopana je sva u kamenu,u onom brijegu ispod sahat-kule.
DAIRE
Daira je zaseban skup trgovačkih magaza poredanih jedna do druge okolo zajedničkog dvorišta i prekrivenih zajedničkim i obično jednostrešnim krovom.To su bila prava robna skladišta.Dvorište je zajedničko i nedjeljivo vlasništvo posjednika magaza, a u njemu se na konje tovarila i otvarala roba.U taj prostor ulazilo se kroz velika i na svod građena vrata,kroz koja može nesmetano proći i konj pod tovarom.Same magaze građene su po istim načelima kao i one uz dućane i po hanovima.
Takvih skladišta imalo je kod nas,koliko se zna,jedino u Sarajevu.Prije 18.stoljeća nema im nigdje spomena ni u tom mjestu,i čini se,da su se počele tu graditi poradi veće sigurnosti robe tek poslije onog katastrofalnog požara u god. 1697.U tom mjestu bješe nekada pet daira:jedna na Varoši uz staru pravoslavnu crkvu,druga u Kundudžirluku,zatim Hadži Gazanferova na Novoj Testi,Hažimuratovića u Halačima i Hadži Bešlijina kraj Careve ćuprije i Tabačke džamije.Od njih su danas još uzgor ona na Varoši i Hadžimuratovića na Halačima.Jedan dio Hadži Gazanferove daire porušen je god.1865. prosijecanjem nove ulice od Baščaršije do Vijećnice, a ona u Kundurdžiluku i Hadži Bešlijina potpuno su propale krajem prošlog stoljeća:prva je stradala u požaru god. 1879,a podor je sravniše 1898,a drugu god. 1897.pri regulaciji korita rijeke Miljacke.
Izvor:Alija Bejtić- „Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini“
Pripremio i prilagodio:Kemal Mahić