Kategorija: Halid SadikovicObjavljeno petak, 27 Mart 2009 11:16Klikova: 1234
Sadik ef. Sadiković rodio se 1867. godine u mahali Bešir . Njegov otac Mula Ahmet je
sin Hasan ef. , bogatog spahije , a majka Pašana iz porodice Mahića . Otac i djed ,
a i raniji njegovi preci bavili su se liječenjem travama i bili vrlo priznati u
liječenju rana , iako im to nije bilo osnovno zanimanje . Osnovnu školu ( < mejtef <
) završio je u rodnom mjestu , medresu u Travniku gdje je boravio oko deset godina.
Iza toga je dvije godine bio na školovanju u Carigradu .
Kao mladić je saznao ” sve što se može saznati ” o ljekovitim svojstvima trava koje
u obilju može dati ljubuško podneblje . Da proširi svoje znanje putovao je po Maloj
Aziji , Srbiji , Makedoniji i Crnoj Gori . Rano je naučio turski i arapski jezik , a
kao austrijski vojnik brzo je savladao njemački jezik .
Vrlo je vjerovatno da su Sadi prvi pacijenti počeli stizati oko 1900. godine , s tim
da se njihov broj postepeno povećavao do rata 1914. godine , ali ne toliko da bi
skrenuo širi interes javnosti . Iz novina tog perioda , a i kasnije , u periodu
najveće popularnosti , vidi se da je njegovo liječenje travama počelo prije početka
prvog svjetskog rata i da je i tada bilo zapaženo u ljubuškom kraju .
Sado je od oca je naslijedio priličan imetak i nikada u svojoj zavidno dugoj
karijeri narodnog liječnika , nije težio ličnoj koristi . Na njegovom imanju
gajili su se duhan , loza i žitarice na racionalniji način nego u drugih . >
Agrarna reforma < 1919. godine , kao i mnogim drugim bogatim ljubuškim
muslimanima , otela je mnogo od njegove naslijeđene imovine , ali se Sado u
tom nije nimalo promijenio , Bolesniku koji bi pitao koliko ima za savjet
platiti , Sado bi obično rekao: > Ništa , osim ako hoćeš šta dati za
dobrotvorna društva >…Pri ruci su mu bili numerirani blokovi < Gajreta > ,
> Napretka > , > Prosvjete > , > Narodne uzdanice < , > Crvenog krsta > i
drugih društava i udruženja . Sado je jednom prilikom rekao da je u toku
- godine prikupio za dobrotvorna društva oko 100.000 dinara .
Makarski novinar Moravec 1927. godine piše u ” Večernjoj pošti ” :>.a ime g. Sadik Sadikovića , koji redom , bez pregleda , ispravno ustanovljuje
bolest onih koji mu se obrate , raširilo se prepričavanjem po našim selima i
palankama . To je stvorilo njegov autoritet u širim masama , to je ona nevidljiva ,
privlačiva moć , koja vabi žedne života , dnevno u Ljubuški . Tako je bilo sad
manje , sad više , prije rata , za vrijeme rata , tako je i danas > . Već u prvim danima prvog svjetskog rata morao je na frontu , prvo u Beč , zatim u
Đer .Radio je u bolnicama kao bolničar gdje je uz liječnike mnogo naučio i potvrdio se
obnašajući čast podliječnika( Unterartzt ) . Vrlo inteligentan i nadaren , brzo je
shvatao osnovnu doktrinu zvanične medicinske struke i postepeno se oblikovao u
narodnog ljekara sa širokim vidicima .
Sadino umijeće vezano je za priču o glasovitom hećimu Šeremetu , učeniku
egipatskog ljekara Sufur-hekimlije . Nekada davno , kada je Ljubuški bio
važna operativna baza za zapadnu Hercegovinu i istočnu Dalmaciju , Šeremet
je sa turskim vojnicima stigao u Ljubuški i nastanio se u kući Sadinih
predaka . Donio je veliki broj knjiga na orijentalnim jezicima o liječenju
biljem i iznad Sadikovića kuća , pod brdom Buturovica , uredio je jednu
bašču u kojoj je kultivirao sve ljekovite trave za koje je znao . Travama je
liječio i vojnike i civile , a održavao je i rasplod . Iza njegove smrti u
Sadikovića kući sve knjige su ostale nedirnute i skoro zaboravljene dok nisu
došle u Sadine ruke . Sado je u njima i u već zapuštenoj Šeremetovoj bašči
vidio veliku priliku za samorealizaciju koja se potpuno slagala sa njegovim
ambicijama da liječi ljude travama .
U jednom intervjuu 1929. godine kad je imao preko 60 godina , Sado kaže : ”
Ja se , moj dragi , bavim tim već odavna , ima tomu blizu već 50 godina .
Nemoj misliti , da sam na to liječenje došao slučajno . Moji su se pređi
bavili liječenjem ; moji pradjedovi i djedovi učili su to znanje , pa sam i
ja kao mladić počeo da se zanimam za to .Učio sam onda , a učim i danas < .
Ove riječi govore protiv olake i apriorne ocjene njegovog dijagnostičkog i
terapijskog umijeća i znanja i bogate i višedecenijske samoedukacije . Sado
je učio i onda kada je bio u zenitu svojih sposobnosti , kada su mnogi
bolesnici u njemu vidjeli jedinog spasioca .
Sado ne negira da su njegovi pacijenti većinom < obični ljudi > , ali i
mnogi iz kruga < otmjenijeg svijeta >…: > Među mojim pacijentima ima
građana , ima seljaka , ima neukih i učenih ljudi , ima svih mogućih zvanja
i staleža . Među njima ima profesora i svećenika , ima liječnika i časnika ,
pa čak i ministara…Među tim bolesnicima bilo ih je i iz najudaljenijih
krajeva svijeta , iz Japana i Kine , te Azije i Amerike , a da ne govorim o
Evropi i našoj državi < …
Tipičan odnos velikog narodnog ljekara i pacijenta Kasim Gujić opisuje ovako :> Starački , ali otmjeno , sjedi na jednom šiltetu na stolici Sade Sadiković , a
između stolova na stolicama i drvenim klupama sjede bolesnici , dok isto tako
veliki broj lakših bolesnika stoji pokraj zidova . Svi oni čekaju na red .Pred njim stoji čovjek koji se tuži na jednu tešku hroničnu bolest .-I ako su me – govori bolesnik – liječili mnogi specijalisti , evo sam došao i tebi
da pokušam neće li Bog dati da među tolike tebi zahvalne i mene ubrojiš .Sado ga uzima za ruku , ozbiljno ga gleda , sluša , a kada je ovaj svršio , on poče : – Razumiš , dragi moj , kad ti specijalisti nisu pomogli , šta si baš onda
morao doći meni ? Ali Bog će dati dobro i u njega ćemo tražiti pomoći . Znaš
, brate , Arabija je kolijevka medicine,pa sam u jednoj arapskoj knjizi
čitao da narod liječi ovakvu bolest na ovaj način : – nabraja Sado sve
lijekove – i sve po određenoj mjeri…Vrijeme i sve ostalo uz ovo liječenje
– tumači i objašnjava bolesniku – ali prije sve treba se čuvati svega što
ugriza za jezik . Zabranjuje bolesniku pušenje , pijenje kafe i svih
alkoholnih pića . Naročito mu naglašuje da treba paziti najviše na hranu i
strogo se držati dijete…Bolesnik se zahvaljuje uvjeren da je našao pravi
lijek svojoj boljci , pa hoće da plati savjet . Sado svoje savjete ne
naplaćuje , ali zato je svakom bolesniku slobodno da doprinese neki milodar
mnogim kulturnim društvima i ustanovama . Dok ovaj bolesnik smiješeći se
odlazi sa svog mjesta , već je Sado počeo razgovor sa drugim bolesnikom…>
.Zanimljiva su i Sadina epidemiološka zapažanja o raširenosti tuberkuloze i sifilisa
među njegovim pacijentima : >
Jedno je kod našeg hercegovačkog naroda najžalosnije , a to je,što ima
vrlo malo onih ,koji su svjesni svoje bolesti i njenih posljedica , pa se
zapuste i tako strada cijela familija , a često i cijelo selo , jer neće
da se obrate liječniku , nego čekaju dok dođu u najgore grane . Dalmacija
također mnogo trpi od takovih bolesti , ali Dalmatinci su mnogo svjesniji
, pa se odmah,u početku bolesti , obrate na liječnika , stoga se kod njih
slične bolesti ne mogu raširiti < .
U vrijeme najveće popularnosti , Sado je uticao na cjelokupni život svog rodnog
grada . U dva novinska napisa iz 1928. godine upozorava se na strožiju kontrolu
prometa u gradu zbog jedne teške saobraćajne nesreće i popravku puta Čapljina –
Ljubuški kojim svakim danom Sadi stiže veliki broj pacijenata .Sadina ordinacija je bila jedna soba u maloj kafani na Žabljaku .Poslije pregleda
bolesnika Sado bi diktirao recepte dvojici pisara . U drugoj sobi kafane , koju je
držao Sadin zet Ahmet Mušić sušilo se i pripremalo za bolesnike ljekovito bilje .
Sado je radio neumorno od jutra do večeri u toj sobi u kojoj je od namještaja bilo
samo nekoliko stolova i stolica . Nikada nije tražio bolju ordinaciju niti je želio
< sići > u grad . Ne jednom je rekao : > Neću da ostavim ovu mahalu u kojoj sam
odrastao makar bi to bilo i meni i bolesnicima lakše >.Broj pacijenata bio je redovno velik . Sado kaže : > Broj ne mogu sigurno reći . O tome ne vodim statistike . Neću pogriješiti
ako kažem da godišnje imam preko 15.000 ljudi , koji mi dolaze , da pitaju
za savjet . Ima kroz to vrijeme katkada toliko bolesnika da mi nije moguće
sve zadovoljiti . U te dane moram od ranog jutra od 5 sati pa sve do
ponoći da sam s njima zaposlen . Osobito ova navala zapazila se vidno
ovamo poslije rata > .Sado je jednom novinaru izjavio da bolesti prepoznaje < po očima i licu , po kucanju
pulsa i po iskazima samog bolesnika > . To znači da su njegove glavne dijagnostičke
metode bile anamneza , inspekcija i palpacija pulsa . S obzirom da se i danas preko
50 % bolesti dijagnosticira anamnezom i da je Sado bio oštroumni zapažač kome je
malo šta promicalo iz vida , nije čudo da su njegove dijagnoze vrlo često slagale sa
dijagnozama liječnika . Ako se uz to doda i izuzetno poznavanje efekata ljekovitog
bilja ( Sadi u tome nije bilo ravna ) , socijalni profil njegovih bolesnika i
ekonomske prilike u Ljubuškom u njegovo doba , onda je jasno zašto je jedno vrijeme
bio jedan od najpoznatijih ljudi u Kraljevini . Njegovi uspjesi bili su plod njegova
znanja i iskustva , izuzetne moći zapažanja i visoke inteligencije , a nikako plod
vidovitosti , hipnoze ili telepatije , kako se tada mislilo .Sado o dijagnostici veli :
>….Poznavanje bolesti nije lak posao,za to treba ne samo poznavanje njenih
vanjskih znakova , nego i duše bolesnikove i našeg čovjeka napose . Tu
treba duboko promatranje bolesnika , treba ući u njegovu dušu i pokrenuti
na rad jedno unutarnje osjetilo koji kanda leži više u srcu nego u
moždanima i nameće se razumu kao neodoljiva slutnja koju je lakše osjetiti
nego li opisati > .Sadina dijagnostika temeljila se na poznavanju vanjskih znakova bolesti , poznavanju
duše bolesnikove , posebno , poznavanju našeg čovjeka i intuiciji .U vrijeme njegove najveće popularnosti , a i kasnije , kada skoro nije izlazio iz
kuće i kada je bio vezan za postelju , neki ljudi , željni lake zarade , lažno su se
pretstavljali kao Sado .U oktobru 1928. godine u Prnjavoru se pronio glas da se u okolnim selima pojavio
liječnik Sadiković iz Ljubuškog i da po selima hoda i liječi . Policija je brzo
uhvatila ” lažnog Sadu ” , Abdu Abdića iz Banja Luke . U martu 1934. godine jedan Ljubušak , Muharem Sadiković , star 27 godina ,
liječio je po konjičkim selima seljake raznim travama . Naravno , u kontaktu
sa bolesnicima naglašavao je da je rod popularnog Sade i da je kod njega
naučio liječenje travama . Iako je bio ” prilično inteligentan ” po sudu
autora novinskog napisa i obrazovan ( završio je 4 razreda mostarske
gimnazije ) , liječenje travama mu nije išlo od ruke . Uhapšen je i osuđen
kao nadriljekar . U junu 1935. godine kompromitirala su se još dva Ljubušaka koji su tada
radili i stanovali u Dubrovniku . Oni su kao ” ljekari ” krenuli u sela oko
Boke Kotorske . Uzimali su novac od bolesnika na račun lijekova koje su
trebali dobiti od ” svog oca ” Sadika . Zalazili su i propitivali po kućama
da li imaju bolesnika i nudili svoje ” znanje ” u liječenju travama i
najtežih bolesti . Jedan je bio kafedžija , drugi otpušteni pješadijski
podoficir . Oba su uhapšena i osuđena . U Sarajevu je 1936. godine živio i radio narodni ljekar Milan Dodig , rodom
iz Banja Luke . Mnoge Sarajlije su bile uvjerene u njegove ljekarske
sposobnosti , dok su druge smatrale da se radi o običnoj varalici . Navodno
, on se , ne jednom , hvalio da je zajedno sa Sadom izučavao trave kod neki
brazilijanskih i indijskih narodnih ljekara . Zvali su ga ” sarajevski Sado
” .Neki Stevo Katić iz Tuzle proglasio se < pomoćnikom Sade Sadikovića > i počeo
liječiti po selima . To je bilo dovoljno da mu se obrati veliki broj bolesnika .
Ubrzo je otkriven i kažnjen zatvorom od dva mjeseca .Sado je bio vrlo popularan u Dalmaciji . Isticao je da Dalmatinci mnogo više drže do
svog zdravlja od Hercegovaca . Dolazili su mu stalno , bez obzira na udaljenost i
zabrane . U periodu najvećh Sadinih uspjeha , u selu Sv. Juraj kod Senja pojavila su
se tri mladića od kojih se jedan izdavao za sina Sadina . On i njegovi pomoćnici
obilazili su mnoga sela i liječili narod sušenim travama , korjenjem i raznim
mastima . Broj pacijenata iz okolnih sela je brzo rastao , a njima su se pridružili
i neki senjski intelektualci . Varalice su otkrivene i uhapšene poslije grubih
grešaka u liječenju nekog ribara .Za Sadu su se zanimali i mnogi ljekari . Jedni su mu dolazili kao pacijenti , drugi
su ga kritikovali i ponižavali , treći su službeno ili stručno pratili njegov rad i
djelatnost i o tome pisali izvještaje i analize ( < Medicinski godišnjak , 1932. ,
Glasnik ministarstva zdravlja , Flegerov referat na kongresu liječničkih komora
- godine u Rogaškoj Slatini ) . Nijedan od njih nije vidio prave vrijednosti
Sadine kao narodnog liječnika , niti je pravilno znao da ocijeni njegovu pojavu i
djelatnost u onom vremenu .Neki napisi sadrže ,pored tačnih podataka i realnih
ocjena , i neistine i kriva tumačenja . Evo jednog takvog teksta hrvatskog
povjesničara medicine dr-a Vladimira Bazale , napisanog u vrijeme Sadinog postepenog
< zalaska sa scene > 1936. godine : < Sadik Sadiković iz Ljubuškog je najpoznatiji narodni nadriliječnik u
Jugoslaviji , fanatični i talentirani spekulant , star danas preko 60 godina
, > radi > više od 30 godina , kažnjavan je često , izgleda nepopravljivo .
Interesantno je da njega nikada ne pitaju za savjet mještani u Ljubuškom ,
niti seljaci iz okoline ; srez ima svog liječnika , a općina Ljubuški
uzdržava odavno još i svog općinskog liječnika kojima se tamošnje
stanovništvo obraća . Sadiković se ranije bavio < liječenjem obolenja
stomaka > , a od oslobođenja postao je < univerzalni specijalista < za sve
grane medicine . Svijet mu je dolazio na < savjet i liječenje > sa sviju
strana , često po 100 lica dnevno . U godini 1927. dolazilo je često po 15
automobila punih s pacijentima iz Splita , Makarske , Šibenika , Trogira i
ostalih mjesta Primorske Banovine , što je poslije naročito iz Dalmacije
veoma smanjeno ; ali pojava < ići Sadikoviću > prelazila je kao epidemija na
druge krajeve . Dolazili su mu generali , poslanici , viši činovnici ,
veliki župani , itd., a neki valjda i radoznali . Otac i djed Sadikovića
bili su ranari i vidari > .Oštre polemike u splitskim novinama o ljubuškom < čudotvorcu < i vidovitom narodnom
ljekaru nadahnule su darovitog Splićanina Ivu Tijardovića da Sadu odredi za jedno od
glavnih lica u opereti ” Spliski akvarel “. Ova opereta je komponirana 1928. godine
u vrijeme Sadine najveće popularnosti . Iako opereta tretira savremeni život Splita
i okoline,radnja je dobrim dijelom vezana za Ljubuški jer se čitav drugi čin (
opereta ima tri čina i traje oko tri sata ) odigrava u kući Salke Salkovića ( Sadika
Sadikovića ) na Žabljaku . Među Dalmatincima je tada , 1928. godine , kada je Sado
bio na vrhuncu slave kružila krilatica da ” Sado liči sve ” .Kruna njegovog profesionalnog rada je knjiga < Narodno zdravlje > izdata 1928.
godine . Pored nekoliko općih savjeta , u knjizi su jasno i jednostavno date upute
za liječenje ljekovitim biljem preko tri stotine bolesti,upute za njegu djeteta i
trudnice i liječenje vodom,zrakom i suncem.Pored savjeta kako se primjenjuju
najstariji kućni lijekovi ( mlijeko , med , sirće , ulje , crni luk , bijeli luk ,
kupus i ilovača ) , Sado se posebno osvrće na opis i sabiranje oko stotinu
ljekovitih trava i njihovu primjenu kod različitih bolesti .U seriji od 28 članaka < Kako da uščuvaš snagu , zdravlje i dug život > Sado je u <
Jugoslavenskom listu > od januara do decembra 1929. godine iznio niz vrlo jasnih i
većinom i danas prihvatljivih preporuka , uputa i savjeta o čuvanju zdravlja kao
najvećeg blaga . Teme tih napisa bile su gripa , nahlada , odmor , san , njega
tijela , dijeta , disajna gimnastika , gojaznost , ishrana , itd .Od rane mladosti do kraja života , u periodu od preko 5o godina ,liječio je
bolesnike ljekovitim travama i u tome je bio i ostao nenadmašen . Preselio je na ahiret , nakon dužeg bolovanja , 2. aprila 1940. godine u
svojoj kući na Žabljaku . Na dženazi je govorio Ali ef.Orman , predsjednik
mjesnog odbora < Gajreta > . Sahranjen je u haremu Vrbica . Sadik ef.Sadiković je iza sebe ostavio sinove Šerifa i Šefika i kćeri Pašu ,
Hatidžu , Sumu i Šerifu .
Vidić VP . Sadik Sadiković-narodni ljekar iz Ljubuškog . Večernja Pošta 1927 ; 1849-1852 .
Moravec P . Rad i život čudotvorca iz Ljubuškog . Večernja Pošta 1927 ; 1839 :
3.R. M. Kod narodnog ljekara Sadika Sadikovića . Jugoslavenski list 1929 ;
24 .Gujić K. U sobi za pregled bolesnika . Jugoslavenski list 1929 ;
81.Anon. Sade Sadiković . O suzbijanju gripe . Jugoslavenski list 1929 ;
43 . Jugoslavenski list 1928 ; 133 .S. Lažni liječnik Sadiković u Prnjavoru . Jugoslavenski list 1928 ; 247 : 2 .Anon . Sadiković Muharem , ljekar travama , dospio je u zatvor . Jugoslavenska pošta
1934 ; 1463 :
7 . Anon .Vijesti . Jugoslavenska pošta 1935 ; 1841 :
3 . Anon. Sarajevski Sade Sadiković ranjen nožem.Jugoslavenska pošta 1936 ;
2124 : 5 .Bazala V . Samouki liječnici . Zagreb : Škola narodnog zdravlja < Andrija Štampar >
, 1936 : 323 .
HALID SADIKOVIĆ