Dok ležiš ispod dvije deke, u Stegerovom duksu što ti ga je donio u noć, i slušaš dragu bakicu pored sebe kako se smrznuta pokušava ogrijati pozivom svom sinu, ljubavlju kroz slušalicu, shvaćaš da je sretan svatko onaj tko je otišao zauvijek iz ovog jada, napisala je u jutrošnjoj objavi Mlinarević Sopta
– Kad spletom sjebanih okolnosti opet završiš u bolnici, bilo bi poželjno da se ne sekiras radi svakakvih sranja i ne ganjaš nikakvu pravdu. Bilo bi poželjno da si zbog situacije koja te zadesila u zadnjih pola godine shvatio da nikakvu pravdu u kriminalnoj nakupini zvanoj Bosna i Hercegovina izganjati nećeš moći, osim što će borba u tebi samome izniknuti rakom. Pa džaba. Na snježnu, prehladnu noć i jutro u bolnici nema grijanja. Kažu nema ga, tako normala, cijelu zimu. Uz sve ostalo čega nema u bolnici (osim komadića ljudskosti kao što je bila jučerasnja sjajna ekipa na CUMu). Toalet papir kao osnovna stvar koju nosiš sa sobom, ako planiraš na WC tih dana. Dok ležiš ispod dvije deke, u Stegerovom duksu što ti ga je donio u noć, i slušaš dragu bakicu pored sebe kako se smrznuta pokušava ogrijati pozivom svom sinu, ljubavlju kroz slušalicu, shvaćaš da je sretan svatko onaj tko je otišao zauvijek iz ovog jada, ne osvrčući se. Dobro jutro Dragane Čoviću, nadam se da ti je toplo. I materi tvojoj također.
Martina Mlinarevic Sopta
Depo portal