Eh, moj Kemale! Ko te je čekao kada si došao u Srednju mašinsku tehničku školu,nakon „putešestvija“ koje si prošao od 1993.-1998. godine? Ona me je čekala nekom Providnošću, ne znajući ni kako izgledam,ni kakve karakterne osobine posjedujem, niti kakav mi je identitet.Nedokučivi su putevi Gospodnji!! I tako je počela petnaestogodišnja prijateljska veza dvoje profesora koje je vezala borba za opće dobro-dobro svih učenika u „Mašinskoj“. „Bog nam daruje rodbinu, a mi biramo prijatelje“!Izabrali smo jedni drugo. I to je potrajalo preko 5000 dana, dana koji su nas obogatili spoznajama,drugarstvom i druženjem. Oni koji kažu da nema prijateljstva između žene i muškarca nisu u pravu.Sve zavisi od osobnosti aktera i njihovog poimanja prijateljstva. Samra je karijatida škole!Ona je „ruža na reveru“ Srednje mašinske tehničke škole! Pa šta je to što krasi „kraljicu srca moga“? Prvo,to je utisak „vječite djevojčice“ koja je šarmantna i „nasmijana sa strašću“. Razgovorljiva i harizmatična.“Stamena i otmena“ i kada treba : odmjerena, spontana, duhovita…
Najljepše stranice našeg prijateljstva ispisali smo na putovanjima i ekskurzijama Nastavničkog vijeća SMTŠ. Ta putovanja su imala srce! Ostvarili smo zajedničke uspomene šetajući ulicom Mariahilfe u Beču, na Vaclavskim namestima u Pragu, u pivnicama Salzburga, na „mostu uzdisaja“ u Veneciji, u dvorištu kuće Romea i Julije u Veroni… Tada je „frcala“iskričavost, elokventnost, smijeh, povjerenje i pjesma. Samra je uvijek bila raspoložena za pjesmu (autobus, hotel, motel) i ostale su za pamćenje zajedničke pjesme ispjevane za „atmosferu kolektiva“ od Harisa Džinovića, Tošeta Proeskog, Halida Bešliće, Miroslava Ilića (vidi naslov)… Jedan od razloga naše bliskosti je i „dašak“ Filozofskog fakulteta koji ima karakteristične crte u ideji, “pajdagogosu“, logosu, bitku, jeziku….Bili smo manjina u školi prepunoj inženjera, koje opet karakteriše nešto drugo: praktičnost i pragmatičnost! Dva svijeta, dva pogleda na kosmos! Tolike godine sam posvetio umjetnosti i estetici. Listajući likovne enciklopedije u svijest su mi „ušli“ likovi Venere i Afrodite, koje su inačice boginja ljepote i ljubavi. Na osnovu njihovih izvajanih likova iz doba klasike, gradio sam svoj umjetnički dojam tražeći takav lik (ove) u ovozemaljskom životu. Uočavao sam proporcije, kompozicije, igru svjetla i sjene i ostale komponente koje imaju najpoznatije boginje antičkog svijeta. Prođe mi život u traženju!
Venera kod Sumerana je bila „ona koja pokazuje put zvijezdama“. U astrologiji Venera utjelovljuje „privlačnost, osjećaj, ljubav, simpatiju, sklad i nježnost“. Sve navedeno našao sam u Samri Subašić, pedagoginji Srednje mašinske tehničke škole. Ona je u carstvu one smirenosti srca što se naziva: SREĆA. Samra me dočekala u školi 1998.godine! Samra me je ispratila iz škole 30.12.2013.godine. Ovo što sam napisao je „ono što je čini izuzetnom,ne samo „lepota“! Morao sam ovo napisati, jer neću više imati šansu da me neko čeka i da me neko ispraća. Ovim tekstom, uz znake zahvale, želim je učiniti „vječnom“ na stranicama interneta!
Neka „fluid“ između nas putuje svemirom kao primjer srca!
https://www.youtube.com/watch?v=GZttVtffHdc