IZET SARAJLIĆ: DVADESETI VIJEK

Ovo je jedino stoljeće u kome mogu da ti kažem Volim…(1960)

Neću u dvadeset prvi vijek!

Ne zanima me ljetovanje na vještačkom moru s vještačkim palmama.Nikad uostalom nisam ljetovao u jednini.Ne zanima me nikakvo more bez Mikice.

Ne zanima me koje će kroz deset godina knjige izlaziti.Siguran sam međutim u jedno: da najtiražnija knjiga u Rusiji neće biti pjesme Evgenija Jevtušenka već „Prostitutke Moskve““.

Na Brodveju naravno neće se igrati drame Artura Milera već dramatizacija memoara gospođe Levinski.

Neću u taj i takav vijek.

Ne zanima me nikakvo putovanje na Mjesec.

U dvadesetom vijeku želio sam s Mikicom da odem u Rejkjavik.Imao sam o tome i jedan kućni distih:

Izgleda da mi je prešlo u naviku

da u mislima s tobom šetam po Rejkjaviku.

U rimujuće doba,koje su mi ogadili pjesnici iz Gruže,volio sam da se igram takvim geografskim rimama:

Hoćemo li ti i ja ikad u Kentakiju

Popiti po jednu rakiju?

O Kentakiju međutim  nikada nismo ni razmišljali,ali o Rejkjaviku jesmo.Čak smo na račun tog putovanja pročitali i „Islandsko zvono“.Sav naš Rejkjavik,sav naš Island i ostao je na tom Laksnesovom romanu.

A što se mjeseca tiče,u dvadesetom vijeku volio sam udvoje da ga gledam sa zemlje.Posebno lijepo ga je bilo gledati s našeg balkona i s onog malog rtića u Maloj Dubi.Ja istina nisam toliko ni gledao u mjesec koliko sam gledao u Mikicu koja gleda u taj mjesec.

A kad bi pala koja zvijezda mi nismo nikada,zatvorivši oči,poželjeli ni vilu na moru ni AVNOJ-evu nagradu već da smo uvijek tako jedno pored drugog.

Sve.Sve je to bilo u dvadesetom vijeku.

I večeri u „Cvitkoviću“.

I iščekivanje da Ajla konačno ode na spavanje.

I uzaludna borba za Refikovu sobu.

I Mikicino putovanje vojniku u Bileću.

I naši vikendi,sivi i ini drugi.

I podmićivanje poštara koji su se i bez toga radovali što mogu da raznose ljubavna pisma a ne pozive za vojsku.

I naše novogodišnje noći s Mikicinim „Jabločkom“.

I naša zimska ljetovanja u Cavtatu.

Sve!

Svi ćilimi u našem stanu kupljeni su u dvadesetom vijeku.Sve ove stone lampe.Sve pepeljare u kojima ona više nikada neće ugasiti nijedan svoj opušak.

Onog sabranog Čehova Mikica mi je u dvadesetom vijeku poklonila za pedeseti rođendan.U dvadeset prvom vijeku Čehova vjerovatno niko neće ni poklanjati za rođendane.

Neću u dvadeset prvi vijek.

Sve moje je bilo u ovom vijeku u čiju posljednju godinu,posljednju godinu vijeka i milenijuma,samo što nismo ušli.

Mandeljštam je za kraj onog vijeka,govorio da se o njemu govorilo s lakomislenim ponosom i koketnom melanholijom.Nadam se da ovdje nema ni jednog ni drugog.

Da nije bilo bitke na Marni,staljinskih logora,Aušvica i Jasenovca,Hitlera i Miloševića,varšavskog i sarajevskog geta,lenjingradske i sarajevske blokade,bio bi to vijek po snovima njegovih najboljih ljudi van ikakve konkurencije u cjelikupnoj historiji čovječanstva.

Čak i Tolstoj i Čehov stigli su njemu da dožive poneki proljetni pljusak.

Ja sam u njemu doživio sve.

Sada mogu jedino kroz suze starca da pišem o tome…

Izvor:Izet Sarajlić:V.P.-„Rabic“ Sarajevo 1999.

Izbor:Kemal Mahić

1078 Posjeta 1 Posjeta danas