Rod rodila zelena jabuka
na tri grane tri jabuke,
na četvrtoj soko sjedi,
soko sjedi,te besjedi
i niz polje pogleduje,
gdje košuta vodu pije:
„Bjež’,košuto, iz korita,
iz korita javorita!
Eto lovca Hercegovca,
on će tebe uloviti,
caru će te pokloniti,
car će za te mito dati:
biel Stolac i Trebinje,
kamen Mostar,Nevesinje
i pitomo Sarajevo,
gdje je trava do koljena,
djetelina do ramena!
Po njoj pasu tri jelena,
tri jelena,dva pauna
i četvero paunčadi.
Čuvala ih djevojčica,
na njoj tanka košuljica,
nit’ je tkata,ni predena,
već od zlata saljevena.
Tud nalaze tri delije,
među sobom govorili.
Najstariji govorio:
„Volo’ bih je poljubiti,
nego s carem večerati!“
Onda srednji govorio:
„Žalosno ti večerati!
Vol'o bih je poljubiti,
već na Bosni vezir biti!“
Najmlađi je govorio:
„Žalosno ti vezir biti!
Vol'o bih je poljubiti,
već u džennet s dušom poći!“
Košuta ga poslušala,
ravno polje ostavila,
pod jabuku dotrčala,
mladog lovca prevarila,
mladog lovca Hercegovca.
Izvor:SEVDALINKE-sakupio:Hamid Dizdar,SA 1944.
Izbor:Kemal Mahić