UZ SJEĆANJE NA ĆAMILA KREHIĆA

 

Bio je rado viđen u svakoj sredini, kao i njegovi roditelji majka Nefisa i otac Fehim („Feka“), braća Ibrahim (po ljubavi prema ljupkom gradu „najveći Ljubušak svih vremena“) i Enes (poginuo 1992. godine, dobitnik „Zlatnog ljiljana“) i sestre Šahda i Zekija. (1)

Skromni i tihi mladić sa Stubla prve novinarske korake počeo je u Mostaru 1959. godine. Osim nesumnjivog dara za pisanje nosio je u sebi upornost da se potvrdi u potpuno novoj sredini i u jednom nimalo lakom i nezahvalnom zanimanju. Povremeni napisi u „Slobodi“ „Zadrugaru“ i „Oslobođenju“, od 1963. godine u „Startu“, „Vjesniku“, „Plavom vjesniku“, „Areni“ i drugim listovima ove, tada vrlo ugledne novinske kuće, otkrili su novinara osebujna, lepršava stila i tečne naracije, popularnog među čitaocima širom zemlje.

Iz njegove bogate bibliografije izabran je tekst o skokovima sa Starog mosta u Mostaru prije skoro 50 godina, objavljen u „Startu“ u augustu 1969. godine.

 

 Skokovi sa Starog mosta u Mostaru 1969.: Tko će pobijediti ovaj put? Mate, Sekula, Emir

Prije nekoliko godina zamalo jedan prepotentni turist nije glavom platio svoju nepromišljenost. Promatrao je mostarske dječake kako nanoge skaču u Neretvu i ponudio im da sam skoči s mosta za bakšiš koji su dobili od gledalaca.

 

Dječaci nisu na nas obraćali pažnju niti kada smo ih po treći put pozvali iz automobila. Sjedili su na ogradi mosta i žustro se prepirali:

– Pobijedit će Mirsad!

– Neće, već Emir!

– Ih, Emir više nije u godinama kada se skače… !

– E, jest, baš je Mirsad taj kojeg čeka briljantni prsten …

Gdje god smo tog dana navratili: ista slika. Kao da cijeli Mostar ništa drugo nije zaokupljalo osim natjecanja za “Startov” briljantni prsten. Padale su i oklade. Bilo ih je koji su tvrdili da je odabran loš dan za takmičenje jer se Neretva spustila ispod normale. Uglavnom, ipak su svi zakazali sastanak pod lukom starog kamenog mosta. Već od ranog jutra vjetar se poigravao nad namreškanom površinom uvijek zelene i studene Neretve. Oko drevnog mosta iz osmanlijskih dana ljeskale su se sedre, litičaste harpije sakrivene zelenim valovima…

Svakog ljeta pogledi brojnih turista zaustavljaju se na tim izjedenim sprudovima dok očekuju nastup najsmionijih skakača Mostara. Ovi hrabri momci lete dvadeset i osam metara kroz zrak, otiskuju se s ograde mosta i poput orlova obrušavaju u rijeku, i to samo na jedno jedino mjesto. Svako drugo bilo bi pogibeljno. Zaista je velika umješnost zadovoljiti nepisane propozicije sudačke komisije i sjuriti se kao šilo pod površinu rijeke i pri tome izbjeći prskanje vode.

 

 

Skokovi za Nehrua

Prema nekim podacima, smionost mostarskih skakača bila je poznata još prije četiri stoljeća, tako da je turski putopisac Evlija Čelebija 1664. zabilježio:

“Otkako je izgrađen ovaj prelijepi most, hrabri mladići i dječaci šehera skaču s njegove ograde u nabujala rijeku, što valja kamenje veliko kao golema kupola. Neki skaču leteći poput laste, drugi sjedeći ’ala turko’, pa čim izađu iz vode dolaze onako mokri na Čardak, gdje sjede gradski odličnici i velikodostojnici koji ih darivaju …”

Za razliku od minulih dana, na vrh Čardaka smjestio se foto-reporter “Starta”, a u podnožju sudačka komisija sastavljena od mostarskih sportskih novinara i članova uprave “Neretve” (jedan od njih bio je Šefik Pašić koji je napisao stručnu studiju o skokovima s mosta). Na obalama su se okupili radoznali turisti. Za njih je to bila izuzetna atrakcija. Pomalo sumnjičavo mjerkali su sitne figure skakača kraj ograde mosta i napeto iščekivali da dopisnik “Starta” dade znak za početak natjecanja.

Prije nekoliko godina zamalo jedan prepotentni turist nije glavom platio svoju nepromišljenost. Promatrao je mostarske dječake kako nanoge skaču u Neretvu i ponudio im da sam skoči s mosta za bakšiš koji su dobili od gledalaca. Dječaci su mu šutke predali novac i brzopleti turist se popeo na most.

Međutim, mora da je još u zraku požalio. Da spasavaoci nisu bili u blizini sve bi se tragično završilo. Liječnik je u bolnici ustanovio mnogo prijeloma…Stranac je možda bio dobar plivač, ali nije poznavao Neretvu i njeno korito.

Nekad, u doba Austro-Ugarske, priređivani su skokovi s mosta za svakoga uglednijeg državnika koji bi posjetio glavni grad Hercegovine. Neki su se i duže zadržavali samo da bi vidjeli taj spektakl. Iza rata skokovi s mosta najviše su oduševili pokojnoga indijskoga premijera Nehrua. Mladići su u letu s ograde bacali uvis golubove i razvijali indijske i jugoslavenske zastave.

Tačno u deset sati prvi skakač izašao je na ogradu mosta. Bio je to poznati mostarski šampion Emir Balić, 34-godišnji kino-operater. On se ubraja među trojicu posljednjih skakača na glavu. U trenutku kada je Balić pojurio prema zelenoj Neretvi, među turistima se začuo uzdah. Toliko su bili impresionirani da mnogi nisu dospjeli na vrijeme snimiti njegov skok. Elegancijom prokušanog majstora Balić je utonuo u Neretvu. Oni najbliži mogli su primijetiti da mu je prilikom udara o površinu vode prsla kapa na glavi. No, on je poslije rekao da kapa nije vrijedna spomena…

Svaki pljusak u vodu označavao je nastup novog kandidata za titulu – briljantnog skakača.

Publika se podijelila. Iako udaljena, prepoznavala je svoje ljubimce i skandirala:

– Mate … Mirsad … Jadranko … Sekula … Emir!

Nama kao laicima svi su bili jednako vješti, jednako smioni. Žiri, međutim, nije dijelio naše ocjene. Znalački je analizirao stil svakoga pojedinog skakača i na kraju izglasao:

– Emir!

Iza njega na drugom je mjestu bio Sekula Mučibabić, radnik “Sokola” i otac šestoro djece. On je nagrađen ručnim satom marke “Darvil”.

Sekula nam je povjerio:

– Moj najstariji sin sprema se da nastavi moju tradiciju, bit će to skakač s mosta o kojem će se govoriti… Kakav bi to bio Mostarac, kakav muškarac ako ne bi smio s mosta skočiti u Neretvu… Zar to na neki način nije ispit muškosti, recite! (2)

 

  1. Mahić Kemal. Braća Krehići. Ljubušaci.com 17. februara 2011.
  2. Ćamil Krehić, obrada: Yugopapir(Start, VIII 1969. Mostar). Iz stare štampe.  Skokovi sa Starog mosta u Mostaru 1969.: Tko će pobijediti ovaj put? Mate, Sekula, Emir?

 

Pripremio Halid Sadiković

1541 Posjeta 3 Posjeta danas