Svi su oni kamenoliki putnici
Duše koje su voljeti htjele
Izgubljene u beznađu
U svjetlosti svijeta
obnevidjele
Ko da razluči javu i san
Da sačuva slike dobro znane boje
Svuda znaci sitosti i obilja
U njihovoj bijedi se – roje
Svaki je – ljetopis pakla
Zapao u šape vučije
S goniocima, do juče, bili jedno,
bili isto, ili nešto malo
drukčije
Pust je i gorak krov tuđine
O, hoće li jednom da mine
taj orkan, taj oblak
nad mezarjem
Alekse i Emine
Šume sjeverna i južna mora
Negdje šeta Suljagina Fata
Možda i bulbul pjeva
To hiljadu malih Mostara
u sjeti i tuzi
sagorijeva.
Alija Kebo
Priče iz Hercegovine
1199 Posjeta 1 Posjeta danas