OSTAVLJENA ALIBEGOVICA

Dvore mela Alibegovica,

dvore mela, a haljine tresla,

govorila cv'jetu bejturanu:

„Bejturane,bog t’ ubio grane!

Niti cvateš,nit’ behare daješ,

kao i ja Alibegovica.

Evo danas devet godin’ dana,

kako sam se mlada ja udala,

nit’ ja znadem gdje Alibeg spava,

gdje on spava,gdje se raspasava,

gdje on meće glavu bez jastuka

i široka pleća bez dušeka.

Da ja znadem gdje Alibeg spava,

poslala bih svilene dušeke,

i pod glavu mekane jastuke

i još tome vezene jorgane.“

Ona misli da niko ne sluša,

sve to čula Alibega majka.

Uze stare čizme i feredžu,

pa odlazi u tople hamame

i doziva svog nesretnog sina:

„Hej,Alija,haram tebi ml'jeko,

ak’ ne pođeš kući svojom majkom!“

Šuti Aljo,ništa ne govori, –

sa majkom se on kući uputi.

Dođe beže svojoj vjernoj ljubi:

stade beže ljubu milovati,

stade ljuba suze proljevati, –

od dragosti dušu ispustila,

ispustilla na mehku dušeku.

 

Izvor:Hatidža Krnjević:Usmene balade Bosne i Hercegovine;“Svjetlost“SA,1973.

Izbor:Kemal Mahić

1235 Posjeta 1 Posjeta danas