Derviš Sušić: UHODE (odlomak)

Moj gospodaru,
zemlja zvana Bosna nesretna je zemlja koju ne vrijedi osvajati,još manje držati,ali se može podnijeti
kao prijateljska.Time nam ne bi smetala,a služila bi bar kao sigurno konaćište na prolazu.Ona nije
kraljevstvo u našem smislu.Kralj je sprdnja poludivlje baronijade.Gospoda strepe jedan od
drugog.Puk fanatično mrzi i kralja i barune.Sa četiri strane,Vama već poznati aspiranti-
podmeću,izazivaju,napadaju i otimaju.Ovo je zemlja suza,pokolja i užasa.A lica ovog svijeta su
mirna,razgovor se vodi sporo i o prošlosti se govori s ponosom,a o budućnosti s nadom.
Čudesa!
Muškarci su neka mješavina Slavena,Ilira,Kelta i Romana.Kod kuće ne vraćaju mačeve u korice –za
pojilo,za ispašu,za prijeki pogled,za ružnu riječ.Na evropskim turnirima zadivljuju
zdravljem,snagom,elegancijom i ratničkim vještinama.U vlastitim kućama
–nehatom,lijenošću,sujetom i prljavštinom.
Mahom su patareni.Sloj posvećenih živi isposnički i ispašta za ostale koji uživaju u paganskom
komoditetu.
Žene su im visoke,šutljive i teške,bez šarma.Moram priznati da ipak ima nešto privlačno u njihovom
mrkom kamenom dostojanstvu.
Umiju biti kraljice i sluškinje.U dvor u koji uđu donesu korist i mir,ali—vedrine nema.
Neka se Gospod smiluje ovoj zemlji.Dok ona sebe ne nađe,mi u njoj nema bogzna šta da tražimo.
Izvor:Alija Isaković-BISERJE-antologija bošnjačke književnosti (1971.)

1646 Posjeta 1 Posjeta danas