Naučnici kažu da druženje mačaka i ljudi traje već nekih 3.500 godinaDomaća maca,ona koja živi u stalnom kontaktu s ljudima,razvila se,smatra se,iz pripitomljene afričke divlje mačke.U drevnom Egiptu poštovana je kao sveta životinja,a u srednjem vijeku je u Evropi,opet,proganjana jer je smatrana otjelovljenjem samog đavola.U islamskom svijetu je u isto vrijeme zbog svoje umiljatosti i čistoće,rado držana u avlijama i bila drag prijatelj ljudima.U Japanu je mačka,pak,stoljećima simbol sreće i bogatstva.Mačka je vjerovatno prvak svijeta među životinjama u ljubavi prema spavanju.Starije mačke znaju spavati čak i po 20 sati dnevno.I još nešto zanimljivo-mačke hodaju slično kamilama i žirafama,tako što pomiču dvije i dvije noge,a nauka je do danas zbunjena tom sličnošću u načinu hoda tih životinja među kojima,inače,ne postoji nikakva druga veza.
Mačke komuniciraju glasom(mjaukanjem),predenjem,frktanjem,režanjem i šklocanjem,kao i govorom tijela.Mačke koje žive u grupama koriste kombinaciju glasova i govora tijela za međusobno sporazumijevanje.
Puno toga o raspoloženju mačke može se zaključiti po načinu kako drže rep.Ako ne žele skrenuti pažmju na sebe,drže se neutralno,rep sasvim usprave i izbjegavaju pogled prisutnih.Jako savijen vršak uspravnog repa znači prijazan pozdrav ili pomekad unaprijed radovanje nečemu što oćekuju od čovjeka.Podignut rep s lagano savijenim vrškom znači radost,zadovoljstvo ili napetost.Nakostriješen rep znak je prijetnje i agresivnosti,dok mahanje repom odražava nesigurnost i neodlučnost,a ne,kako se još i danas zna misliti,ljutnju.
Sigurno ste već čuli kako se za nekoga ko se u mraku dobro snalazi kaže da „vidi kao mačka“.I zaista,istina je da mačke u mraku vide za 50% bolje nego ljudi.Ali,zato im je dnevni vid mnogo lošiji od noćnog.A kad smo već kod noći,mačke su posebno živahne i aktivne upravo noću.Ukoliko se drži u kući,noću se mačka često zna odjednom zaigrati toliko da se čini kao da ju je spopalo kakvo ludilo.
Brkovi macama služe kao prave antene kojima otkrivaju promjene u zraku i osjećaju i ono što ne mogu vidjeti.Tako se,naprimjer,smatra da se mačka,kad se nađe u gustoj magli,oslanja isključivo na svoje brkove.Istina je i to da se mačka pri padu ili skoku uvijek dočeka na noge.Naime,ova životinja ima sjajan osjećaj za ravnotežu,a pri padu joj rep služi kao kormilo.Treba,međutim,znati da mački skok s visine veće od 3-4 metra škodi,a skokom s velike visine bi poginula.I još nešto interesantno,najnovija istraživanja pokazala su da mačke,izgleda,uopće nemaju osjećaj za slatko.
Maca je veoma svojeglava životinja i teško će se navići da živi u okruženju koje joj iz nekog razloga ne odgovara.Hrane se uglavnom svojim ulovom,miševima,pticama,gušterima i drugim životinjicama iz okoline.Imaju pravu odbojnost prema voću,ali zato mnoge mačke vole „ljudsku hranu“ poput hljeba,pomfrita,pizze,palačinki i slično.
Kad imaju problema sa želucem,mace same pronalaze posebnu vrstu trave koju jedu i njome se liječe.
Domaće mačke,posebno mačići,jako vole igru.Mnoge mačke naprosto ne mogu odoljeti klupku koje se njiše ili valja po podu ili kotrljanju loptice.Ta sklonost je vjerovatno usko povezana s njihovim lovačkim instinktom.
Mačka je itekako prisutna u modernoj popularnoj kulturi.Pođemo li od bajke braće Grimm „Mačak u čizmama“ do „Alise u zemlji čuda“ Lewisa Carolla,na stranicama književnosti za mlade često srećemo upravo mace.Mačke su,naravno,i česti junaci crtanih filmova.Dovoljno je prisjetiti se mačka Toma koji već desetljećima ganja miša Jerryija,ili junaka stripova i crtića poput Garfielda i mačka Fritza.
Izvor:Zambak,časopis za zabavu 2012.
