NEMOJ NAZOR, POISTILAHU

NEMOJ NAZOR

Nemoj nazor ni pare trošit,
ni orahe jest.

Nemoj, preklinjem te
dok tvrdiš kako misliš svojom glavom,
dok sprintaš u boji život po mjeri,
dok voliš crne, a živiš s plavom.
Ništa ne može tako da iznevjeri,
kao kad sam sebe ubijediš
u ono u što znaš da druge nećeš.Nemoj nazor,

jer zoru dočekati neće
ono što se otimalo,
al’ se ipak pripitomilo,
pa se u njedrima sklupčalo,
a njedra ne voli.

Na silu se jedni drugim dopadamo,
na silu zbog toga jedni druge volimo,
na silu se molimo,
pa zato i propadamo.

Stenjuća nacija jedvitosti
nazor uvažava nepotrebne atribute.
Iznemogle jedinke viška i sitosti
tek tako veličaju žute kapute,
a jesen preziru.
Sanjaju neko drugo doba.
Tuge se naziru,
al’ niko prvi drugačije da proba.

Nazor osmijesi, pozdravi, vrline
nazor savršenstva, visine, strmine
i mržnja i zlo, i muk i bijeda,
i mudrost, zrelost i kosa sijeda.
Samo tuga nije nazor.
Samo se tuga zbog svega nazire.

Razapeti između premalo i previše
sretni slavimo mjeru koje nema.
Taman je tolika koliko je tamo negdje.
Kriva je mjera vječna želja
da se nazor živi.
A kraj nas evo naša
savršena jednostavnost spava,
preklinjuć’ nas da je probudimo.

 

POISTIHA

Najljepše se čari polagano rade,
u ćejfu, u miru, da što duže traju.
Zašto onda stremiš nekom bržem kraju –
jer suđena jutra niko ti ne krade.

Žuriš za ljepotom,
dok odavde bježiš,
pa nit’ novu stižeš,
nit’ se ovom sladiš.

Misliš, mora tako,
ako sutra staneš,
misliš svijet će stati!
Šta to sebi radiš?

Znaš li kud te vode
ti bahati sati,
te ljute minute?
Znaš li da te uhode
kalendari stari.
Noćne su ti more,
ta moranja tvoja,
nemirni stražari.

Potrošili smo vrijeme
da stignemo na vrijeme
misleći da ima vremena.

U žurbi smo izgubili ime,
obraz, dobar glas.
Zaboravili smo na se.
Postali prvaci u brzini

disanja i izdisanja.
Srklet nam je kao, ponos
i mjera snage nacije.
Još nam ima spasa.
Samo se izbori
da ti niko ne ospori –
da usporiš,
kad poželiš.

Najveći se snovi polagano grade,
razborito, tiho, da što više traju.
Uči samo mudro od onih što znaju,
a sluđena jutra nek ti drugi krade.

 

Tacno.net, autor: Sajda Zukic

Sajda Zukić rođena je 31.03.1982. godine. Živi i radi u Zenici. Po zanimanju i radnom angažmanu diplomirana je ekonomistica. Polaznica je Postdiplomskog studija na Ekonomskom fakultetu u Zenici.

Objavljivala je poeziju u zajedničkim zbirkama:

„Struktura snova“, Udruženje za kulturu Novo Sarajevo;

„Euro-orjentacije 3“ – dvojezična zbirka radova mladih autora iz Slovenije i BiH, 2010. god.;

„Poiesis“ – zbirka pjesama studenata Univerziteta u Zenici (Udruženja za filozofiju i društveno-humanistička istraživanja „Eidos“ Zenica), 2019. god.

1222 Posjeta 1 Posjeta danas