LJUBUŠKE MINIJATURE

„Postoje stotine gradova u koje odlaziš

a samo jedan u koji se vraćaš!“(Đorđe Balašević).

To je taj grad u koji se vraćaš.(Ljubuški)

Nešto te vuče da se vratiš i vidiš,osjetiš,čuješ, pogledaš i razgledaš, kako je bilo i kako je sada.

Ako dođeš usamljen primjetiti ćeš miris juga i žlibine, plavetnilo neba, huk voda i vodopada i ljude.

Da li se nešto promijenilo u odnosu na predhodne periode?

Mogao bih testirati sebe i druge, koliko će te ljudi pozdraviti na relaciji Pošta-Baščina?

Kada bih došao do brojke DVA(2) bio bih prezadovoljan sa gradom u koji se (na)vraćaš!

 

„Svako ima nekog koga nema“.

 

Gdje su ti kojih nema?Najviše u zemlji, u drugim državama, na drugim kontinentima,i zgubljeni u prostorima i vremenu…

Danas se viđamo u „virtualnom prostoru“, bez kontakata, sanjamo o (ne)mogućem i uzvišenom,predajući se mašti i slatkim čežnjama da budemo zajedno kao što smo  to i bili do 1993.godine…

Pošto mnogi u izbjeglištvu neće imati priliku ove godine da posjete „grad u koji se vraća“ emitiramo nekoliko fotografija da svjedoče o vremenu 2020.godine bez idealizacije koja bi mogla biti korijen predstava o vremenu i prostoru, čežnji i iluziji.

Kemal Mahić

Kuća advokata Đorđa Nuića (prodata)

Kuća Nasera Ajetija

Bivša Mušića kuća

Rezervoar na Žabljaku

Mejtef (mekteb)-ekskluzivno: počinje obnova objekta

Spomenik MAJKI

 

Šadrvan i hadžibeg

Mušmula

“Kod Omera“

Ruzmarin na Takalima

 

Kemal Mahić

1886 Posjeta 1 Posjeta danas