Cirkus “Corona”

 

Godinama je u maloj carsiji proljecem gostovao cirkus ”Corona”. Uoci maja mjeseca osvanuli bi plakati po gradu najavljujuci tacan datum njihovog gostovanja. Carsija se radovala, a najvise djeca.
Bio je to veliki cirkus sa zivotinjama, arenom i ogromnim satorima. Oko satora na velikoj livadi van grada bili su ringispili i ostale igrarije za djecu i odrasle. Svako je mogao naci ono sto ga interesuje i uveseljava. Cirkus ”Corona” je slutio na radost dolaska sunca i ljeta.
I tako godinama…
Ove godine cirkus ”Corona” je dosao u martu i bez najave.Nije sa sobom donio ni dresirane zivotinje, ni ringispil, ni bljestavilo, ni radost. Nije bio na velikoj livadi van grada.
Donio je tamu koja se uselila u srca i domove ljudi. Uselio se u svaki njihov dom. Donio je puste ulice, donio strah i veliku zebnju. Djeciji ulicni zamor je zamro, svjetla su zamrla, a sirova i mucna propaganda sa tv ekrana zloguko je obavjestavala o posasti koja se neumitno siri. Posast se zvala Corona.
Ljudi su postali zbunjeni i dezorijentisani, liseni radosti skorog dolaska proljeca. Cak ni suncani dani koji su dosli pocetkom aprila nisu mogli odagnati zebnju i donijeti barem tracak nade i radosti.
Ovaj cirkus ”Corona”nije imao namjeru da se nakon petnaestak dana boravka u njihovoj carsiji spakuje i ode. Dosao je da ostane.
Sa sobom je donio ublehu, kao sto je to donosio svake godine.
Ali ove godine izostala je uobicajena ubleha radosti i bljestavilo svjetla. Ove godine gusio je nadu u ljudima, patio ih strahom i neizvjesnoscu. Nekadasnji nagovjestaj radosnog proljeca pretvorio se u svoju suprotnost. Strepnja se uselila u srca i domove…zbog ove ”Corone”.
A u toplom proljetnom zraku lebdjelo je jedno pitanje:”Kad ce ”Corona” konacno da napusti carsiju i da ode?”
Sabahska jutra, lisena veselog cvrkuta ptica, utihnuse. Dani postadose sumorni i prazni uprkos suncu i proljecu. Kao da su ljudi zaboravili da se raduju.
Zatim se pocese bojati jedni drugih. Zazirati jedni od drugih!
Jedna rijec, kao ledena zmija, gmizala je njihovim umom…ZARAZA!
Strah od zaraze poce da upravlja njihovim zivotima, njihovim postupcima. ”Corona” poce da mijenja njihove svakodnevne navike i zivot.
Novi pojmovi uselise u njihov um: Distanca…dezinficijens…maska…
Oporo su odzvanjale preporuke sumnjivih eksperata sa TV ekrana u njihovim usima.
Maske na njihovim licima su ih gusile.
Corona je zaustavila zivost u ljudima. Donijela je obamrlost tijela i uma!
Klonuli su!
Jer dosla je ubleha, dosao je cirkus koji uporno ne napusta grad!
Neobuzdani strah paralisao je sav otpor u njima!
U tom panicnom strahu od nevidljivog neprijatelja ljudi su postali bezlicna masa lahka za oblikovanje i manipulaciju. Mediji su to obilato koristili.
”Ima li izlaza I pomoci”, pitali su se ljudi. ”Gdje nestade radost?”
Samo rijetki medju njima su prepoznali ublehu i shvatali su da je tanja od paucine.
Znali su da Corona ne moze biti nista drugo do cirkus i opsjena.
A svaki cirkus i jeste opsjena i privid..
Nekada je cirkus Corona gostujuci u gradu donosio opsjenu radosti, koja ustvari nije bila iskonska radost.
Sada i ovaj cirkus Corona donosi opsjenu i privid, ali izgubljenosti, neizlaza i zalosti.
Corona je opsjena, magija, cirkus. Uvijek je to bila.
Samo rijetki u gradu su to znali. I znali su da ce i ovaj cirkus, koji je ovoga puta donio opsjenu tegobe, neminovno otici i nestati iz njihovog grada.
Znali su da nekadasnje bljestavilo cirkusa Corona nikada nije bilo niti ce biti stvarni uzrok unutrasnje srece i zadovoljstva covjeka.
Znali su i da je ova opsjena tegobe morala neminovno doci u grad.
Jer odavno je taj grad zivio sa laznim moralnim vrijednostima, ako je morala i vrijednosti uopce i bilo.
Odavno je bilo nestalo postenja, pravde i pravicnosti medju ljudima. Odavno je harala pohlepa i zavist, a iskonska radost je bila zamijenjena obicnim opsjenama i prividom srece.
Odavno su se ljudi bili odrodili od Boga i Bozijih vrijednosti i preporuka, od Njegovog velicanstvenog govora.
Odavno su ih iskljucivo radovale materijalne vrijednosti, a jedino veselje u njihov zivot je unosio cirkus Corona gostujuci proljecem u njihovom gradu.
Srca su im odavno postala tvrda i neosjetljiva na tugu i bol koja je harala dunjalukom.
Postali su neosjetljivi na tragediju…covjeka.
Ova Corona je dosla kao znak i upozorenje , kao podsjetnik.
Koliko su samo smrti i nesreca presutjeli, uspavani opsjenama.
Umirala su djeca, ljudi, zene, sirom dunjaluka. Njih se to nije ticalo. To je bila samo usputna vijest sa TV ekrana, ignorisali su je.
A sada, za divno cudo, vise ne ignorisu vijesti sa TV ekrana. Zabrinuto ih slusaju, jer ticu ih se.
A prije ih se nije ticalo…
Kada je malo sirijsko dijete u kameru izgovaralo svoj posljednji predsmrtni vapaj:”Tuzit cu vas Allahu…”
Nisu ga culi, jer srca su im tvrda i bescutna bila.
Sada cuju i strepe od svake rijeci o Coroni.
Corona sada gusi i njih i njihovu djecu, maskama i besmislenim mjerama i ogranicenjima.
Allah dzs je cuo vapaj sirijskog djeteta i iz milosti Svoje mu se odazvao.
Svojom odredbom dopustio je da se dogodi Corona.
Da se uspavana srca probude i prepoznaju iskonske vrijednosti i rijec Boziju.
Da konacno napuste opsjene i bljestavilo cirkusa i da osjete samilost prema patnji bliznjega svog, da se okrenu iskonskoj svjetlosti koja ce trajati dok je dunjaluka.
Rijec Bozija ili ubleha?
Lazno bljestavilo ili nepatvorena, iskonska radost upute?
Covjek mora sam da izabere.
Uprkos maskama na licima ljudi, mnoge su maske pale.
Istina kao ziska pocinje da svijetli u tami.
Hoce li ljudi prepoznati prave vrijednosti u sebi i razlog zbog kojeg su stvoreni?
Hoce li prepoznati ko im je Gospodar i ciji su robovi?
Hoce li naci put izlaska iz tame cirkusa Corona?
Corona nije zaraza. Ona je dosla da probudi zaboravljenu ljudskost i samilost i da ozivi srca ljudi u dobrocinstvu jednih prema drugima.
Dosla je da opomene u kakvoj kaljuzi se dunjaluk nalazi.
Allah dzs sve moze.
On iz tame zemlje dadne da sjeme proklija i izadje na sunce.
On ce robovima Svojim iz milosti Svoje isto tako dati da iz tame Corone izadju i da prepoznaju u sebi sve vrijednosti koje su opsjenama bile sakrivene i koje su im umrtvile srca.
Opsjene i lazno bljestavilo nisu nikada bile smisao zivota.
Dresura i magija cirkusa ”Corona” nisu smisao zivota.
Smisao daje samo rijec Bozija.
Corona je opomena i vaiz svakom pravovjernom.
Poslije tegobe dolazi last. To je obecanje Allahovo! A On ne krsi obecanja Svoja!
Ljudi su u ovom vremenu sjeme zatrpano u tami Corone koje ce, voljom Allahovom, izniknuti i okrenuti se iskreno suncu Njegove upute.
Kad se to konacno desi, opsjena ce nestati i cirkus ce neminovno i zauvijek otputovati iz grada.

1287 Posjeta 2 Posjeta danas
News Reporter